Pjesma zlostavljanog djeteta: „Mama, zar me više ne voliš?“
Skoro da se riječima ne može opisati težina boli koju osjeća dijete koje je zlostavljano u porodici ili u školi.
Kolike se rane nanose dječijim dušama, koliko je suza isplakano, koliko divnih talenata tako ugušeno? Samo dragi Bog zna šta mališani proživljavaju.
Traume od zlostavljanja često ostavljaju dugotrajne posljedice na psihološko i tjelesno zdravlje žrtava nasilja, a ponekad se završe i na najtragičniji način.
U ovom članku donosimo pjesmu nastalu na temelju istinitih ispovijesti zlostavljane djece koja su smogla snage da pričaju o onome što su preživjeli. Umjetnik Richard Wagner je spomenuto pretočio u veoma potresne stihove koji se povremeno od strane zapadnih psihologa koriste i kao pomoć pri liječenju trauma i posljedica zlostavljanja.
Nadamo se da će naredni stihovi biti barem mali doprinos skretanju pažnje javnosti na mališane žrtve nasilja.
Sjetite se djeteta…
A B C
Ja plačem, mama, nasmij me
Ljuljaj me u svom naručju još malko.
A B C
Ja plačem, zar nećeš voljeti svoje dijete?
E F G
Žao mi je, babo, uzmi me za ruku.
Reci mi šta sam toliko zgriješio…
E F G
Pitam se što si toliko ljut.
Zar ne više ne voliš, babo?
Obećavam, mama, neću više plakati…
Samo ću mirno ležati ovdje na podu…
Draže mi je da sam mrtav ako me ti više ne želiš.
1 2 3 4
Za tebe, mama, neću više galamiti.
Neću se smijati tako glasno, začepit ću usta.
1 2 3 4
Za tebe, mama, neću glasa pustiti.
Do Re Mi
Zlobne i ljute riječi su sve što čujem.
Kroz vrata moje sobe, tako glasno i jasno.
Do Re Mi
Ležim budan i tresem se od straha.
Volio bih da nemam ušiju…
Probajte se sjetiti djeteta koje ste nekad bili…
Da li ste se skrivali u najtamnijem kutku vaše usamljene sobe,
Moleći se Bogu da vam pomogne da preživite duge i usamljene noći,
Bojeći se da vrisnete: „O, mama, dođi, zagrli me čvrsto…“
Hajde sada zatvorite oči.
Vratite se nazad kroz vrijeme.
Neka vam navru uspomene…
I svakom djetetu dajte ljubav, ljubav koja je vama uskraćena.
I upamtite, dijete će upamtiti.
I upamtite, dijete će pamtiti, čitav svoj život kao i vi.
STOP NASILJU NAD DJECOM!
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
