Pismo Medresi
Draga moja Medreso,
Pišem ti, jer te se srce zaželilo, i osjetih potrebu da ti kažem koju riječ, da znaš da ima neko ko u dalekom gradu misli na tebe, i sjeća te se svaki dan. Voljela bih još malo, još samo malo da budem dio tebe, da osjetim miris tvog mesdžida, da osjetim mehkoću tvog kreveta i tvrdoću poda na kojem sedždu činim. Poželjela sam te, mila moja….
Kad bih ti pokucala na vrata, Medresice, da li bi mi otvorila, da li ti mene više voliš? Znam da bi, jer si ti, Medresice, znak da na ovoj Zemlji još uvijek ima Allahovih robova, da još uvijek ima onih koji rado uče Allahov din i kite se znanjem učenih… I ja sam bila dio tebe, mila, a ti si i dan danas dio mene… Mnogi su me u tebi vjerovatno i zaboravili, ko sam ja nego samo jedna obična učenica koja je tu pohađala nastavu? Ne znam hoćeš li mi vjerovati, ali ti si meni bila mnogo više od institucije, mnogo više od zgrade u kojoj sam par godina slušala da je vjera nešto najvrijednije što čovjeka može krasiti, i kako je čovjek kojem vjera srce napusti samo robot koji nema ni razlog zbog kojeg živi, a ni razlog zbog kojeg bi život dao… Ti si mi bila poput majke koja me odgajala u posljednje četiri godine, govorila mi kako se trebam ponašati i ahlak sunnetom Poslanikovim s.a.v.s. ukrasiti, kako se trebam držati Allahovog zakona ako ne mislim skrenuti sa puta ispravnog. Nadam se da sam ti bila dobra kćerkica, Medresice… Sad sam otišla u svijet, sad me valovi drugih rijeka nose, ali te i sad, mila moja Medresice, u srcu nosim. Ne znam da li ti mene voliš više i jesam li te možda nekad puno razočarala, ali tako to radi i kćerkica svojoj majci, ponekad je razočara.. Međutim, to ne znači da nisam dobra kćerkica, da nisam dobra osoba.. Jednostavno sam čovjek, insan, Allah nas je takve stvorio, u savršenom skladu, ali nesavršenim osobinama, jer to doliči samo Njemu, Jedinom…
Maštam, Medresice moja, da i ja jednom postanem tvoj Vakif. Da se barem pokušam odužiti za sve dobro koje si ti meni dala. Znaj Medresice, obećavam ti pred Allahom Uzvišenim da, ako mi Allah dadne blagodat bogatstva, vjeruj mi da ću jedva čekati da te počastim, da ti pomognem da se uljepšaš, da budeš lijepa kao što tvoje lijepe medresanke uvijek budu…
Moja Medreso, halali mi ako sam ti ikad išta nažao učinila, nije mi bila namjera da te ikad povrijedim. Molim te, sjećaj me se po lijepom, kao kćerkicu koju si odgojila i spremila je u svijet, spremnu da se bori sa iskušenjima koja donosi dunjaluk i koja hrabrim koracima korača putevima koji Džennetu vode.
Puno te volim,
tvoja kćerkica Amina.
Napisala: Amina Mujela-Botić
Akos.bA
