Pazi na jezik

Ipak, čini se da za većinu nas ne postoji dio tijela kojem se posvećuje manje pažnje nego našim jezicima. I uprkos šteti koju nanosimo sebi i drugima oko nas, veoma mali broj nas čini svjesni napor da kontrolišemo ovaj komad mesa koji izgleda kao da svakog jutra daje zavjet da nas na ovaj ili onaj način dovede u nevolju.

Ako svako od nas uzme vremena da razmisli o onom što govori tokom cijelog dana i o posljedicama  tih naizgled bezbrižnih izdisaja zraka, mogli bismo završiti sa anksioznim napadima.

Ovo nije ništa novo. Svi znamo problem jezika. Ali iz nekog razloga, jednostavno je neodoljivo otvoriti naša usta da kažemo šta nam pada na pamet. Veoma je malo ljudi koji razmišljaju o našoj anatomiji da bi dobili osjećaj za ono što nam je Stvoritelj namijenio.

Razmislite o ovome: dva uha, jedna usta – ovo bi trebalo da bude nagovještaj kakvom govoru / slušanju treba da težimo.

Šta kažeš na to: usne, zubi – dvije kapije / kontrolne tačke prije nego što jezik izađe.

Sam početak obožavanja je tišina. Naš odnos s Allahom, čija je osnova kroz molitvu, uvjetovan je našim vrlo svjesnim činom ćutanja od svega osim sjećanja na Njega.

Poslanik, alejhi sselam, je rekao: Četiri (kvalitete) se ne sastaju osim u vjerniku: tišina koja je početak obožavanja, poniznost, sjećanje na Allaha (zikr), i minimalne nepravde.

Trebalo bi da razmislimo o kvalitetu tišine. Zanimljivo je da kada stojimo pred našim Gospodom u molitvi i u  vezi sa metafizičkim područjem, možemo prekinuti ovu vezu ako namjerno govorimo ili razgovaramo sa bilo kim.

Veliki imam hadisa i fikha As’Samarqandi pominje u svojoj knjizi da je Isa, alejhi sselam, navodno rekao:

„Ne govorite mnogo sa drugima, osim da podsjećate na Boga, jer ako to učinite, vaša srca će postati tvrda, a takvo srce je daleko od Boga, ali niste svjesni toga“

Imam je također spomenuo da su neki od plemenitih drugova govorili:

Ako nađete neumoljivost u svom srcu i slabost u svom tijelu i lišenost u uzdržavanju onda znate da ste govorili o onome što vas ne tiče.

Neumoljivost srca je kada čujete Božje riječi, a to je ne rezultira osjećanjem. To je kada spominjanje Božijeg Poslanika alejhi sselam ne stvara duboku čežnju da se bude u njegovom društvu.

Ako nam je teško klanjati i postiti to je zbog toga što smo zaposlili naše jezike sa onim što nas se ne tiče.

Napisane su knjige o jeziku i njegovim tegobama i potrebi da ga vjernik kontroliše. Svi znamo da je snažno upozorenje koje je Poslanik alejhi sselam dao  o tome kada je rekao da će jedan od nas govoriti neku riječ bez mnogo pažnje na nju i to će rezultirati time da bude bačen u džehenem sedamdeset godina.

Ako uzmemo u obzir naše svakodnevne interakcije i naše odnose sa rođacima i prijateljima i saradnicima, očigledna će biti očita moć jezika.

Svaka veza koja počinje, počinje riječju.

Svaka veza koja završava završava se riječju. Riječi mogu započeti ratove, a riječi mogu donijeti mir.

Riječi mogu da obezbjede predsjedničku ponudu i riječi mogu da je okončaju.

U današnje vrijeme toliko mnogo ljudi govori o svojim pravima i slobodi govora, malo njih priznaje da ova sloboda, kao i svaka druga sloboda, dolazi sa ogromnom odgovornošću.

Nažalost, još manje ih koristi pravo da šute – šta se desilo sa slobodom tišine?

Postavlja se pitanja koliko bi svijet postao mirnije mjesto  ako bi svi uspjeli naučiti kako obuzdati svoje jezike.

Sa svim revolucijama protiv represivnih tirana tokom naše historije do danas i možda u budućnosti, tek nam predstoji  revolucija protiv onoga što je možda najveće opresivno tiransko biće: naši jezici!

Piše: Mohamed Ghlian

Izvor: Mohamedghilan.com

Prijevod i obrada: Akos.ba