Ovako se pobjeđuje očaj: Ni invalidska kolica nisu prepreka – Ahmed Jasin

U zoru jednog ponedjeljka, početkom mjeseca safera 1425. godine ili 22. marta 2004. godine, mudžahid je okončao svoj put, visoko uzdignuti bajrak džihada novim generacijama mudžahida koji će se boriti za oslobođenje Palestine.
Trenutak predaje ovog bajraka bio je i trenutak kada je ovaj insan predao svoju čistu dušu svom Veličanstvenom Gospodaru u blagoslovljenom trenutku, u vrijeme sabah-namaza. Desilo se to i na blagoslovljenom mjestu, na vratima mesdžida. Samo što je ovaj heroj i šehid klanjao sabah, nastupio je trenutak pogibije na Allahovom putu, trenutak šehadeta, koji je on čitav život želio i iščekivao.

Čovjek koji je bio paralizovan, jedino je glavu pomjerao. Iskreno srce kucalo je među hladnim plećkama, a jedina stolica u kojoj je sjedio bila su invalidska kolica. Čak nije mogao ni jesti bez pomoći drugih. Od žeđi bi mogao umrijeti, iako bi mu voda bila pred očima, on nije mogao gutljaj vode sam u usta staviti.
Doista je ovo bilo veliko iskušenje koje mu je Allah dao. Takva je briga Allahovih dobrih robova. Uzvišeni Allah ih je zavolio pa ih je iskušao. To je potpuna nemoć i paraliza koji čine da svijet oko tebe stane onog trenutka kada ti staneš.
Da li je šejh Ahmed Jasin uradio ovo? Da li je očajanje obuzelo njegov duh? Da li se predao razornom uraganu očaja i beznađa?

Da li se zadovoljio samo s pogledima sažaljenja koji su ga okruživali? Slavljen neka je Allah! Pogledajte kako se vjerničke duše bore protiv očajanja! Oni se predaju odredbi svoga Gospodara smirene duše i zadovoljnog srca, ali se nikada ne predaju očaju, beznađu, apatiji i porazu!
Šehid Ahmed Jasin je veličanstveni primjer čovjeka koji se borio i koji nam je pokazao da iskrenu vjerničku odlučnost ne može oslabiti paralizirano tijelo niti invalidska kolica. Poveo je kolone mudžahida, a njegova hrabrost niti u jednom trenutku nije malaksala niti se predao i prepustio odmoru kakav bolesniku poput njega treba:

I doista, ljudska tijela od umora malaksaju
Kada ambicije i ciljevi ljudske duše veliki postanu

Nije pao u očaj kada je bačen u tamu zatvora, jer je znao da vjernikova svjetlost izvire iz njegove dubine, a lanci i okovi tiranina do njih ne mogu nikada doprijeti da bi ih zauzdali.

Šejh predstavlja veličanstveno čudo u narodnoj borbi širom svijeta. Historija nije zapamtila nikoga ko je poveo borbu jednog naroda potpuno paraliziran, kome je samo glava bila pokretljiva. To je bio samo šejh, borac i šehid Ahmed Jasin. On nije samo predvodio borbu svoga naroda. On je zacrtao, odredio i postavio, uz Allahovu pomoć, džihadsku organizaciju pod čiji bajrak su ušli najodabraniji sinovi palestinskog naroda.

Živio je kao borac, čvrsto vjerujući da prava paraliza i potpuna nemoć žive u dušama očajnih i beznadežnih, onih što su izgubili nadu u Allahovu milost. U srcu jednog vjernika ne mogu se sastaviti očaj u Allahovu milost i iman u Njega.

Šejh se sa svojom plemenito dušom uputio prostranstvima horizonata. Nije se bojao pasti u ruke svojih neprijatelja, jer je znao da ne može bježati i da to želi. On je znao da je bježanje stvoreno za kukavice i očajnike. Bježanje je za beznadežnike koji se ne smiju suočiti s onim što se oko njih dešava. Pogledajte to zadovoljstvo Allahovom odredbom i te veličanstvene ambicije! Ova dva svojstva su od nepokretnog čovjeka učinili legendu borbe i džihada. Koliko je samo zdravih i sposobnih ljudi koji su živjeli prije njega, s njim i nakon njega, ali nisu uspjeli ispisati svoje ime na stranice historije kao što je to uradio šehid Ahmed Jasin.
Živio je kao borac i vjernik u sudbinu, a umro je kao šehid. To je život u čije pore nikada nije zašao očaj! O ti očajni, pročitaj biografiju ovog čovjeka i reci: slavljen neka je Allah!

Autor: Aid el-Karni

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba