Otvoreno pismo roditeljima: Sit/a sam svega!

Postoji neka čudna stvar u vezi sa tim jelom. Ponekad pomislim da je ono mojim roditeljima najvažnije na svijetu. Nećete vjerovati, ali oni me svakog dana pitaju jedno te isto: „Da li si jela?” Ako jesam, odmah mi zaviruju u stomak: te šta sam jela (,,A zašto nisi ono što smo ti ostavili u frižideru?”), te koliko („Da li si BAŠ SVE pojela?“), pa onda: „Je’l hoćeš da umreš od gladi – vidi kako si žgoljava!” (Naravno, za njih je žgoljav svako ko bez problema može sebi da veže pertle!)

A ako slučajno nisam ručala… E, to bi stvarno trebalo da vidite.

Isljednik broj jedan (mama): „Zašto nisi?”

Isljednik broj dva (babo): „Kako nisi gladna? Pa svako normalan bi ogladnio do ovog doba!”

„’Ajde samo nekoliko zalogajčića, meni za ljubav.” (Opet mama.)

„Jasno ti je valjda da nećeš ići napolje ako prvo ne ručaš.” (Babo)

Posebna zanimljivost u našoj kući su nedjeljni ručkovi. Pa sav normalan svijet zna da moraš biti gladan tačno u dva popodneva i da ti se baš tada mora jesti supa i rinflajš. I ono što dođe poslije. I kolači oko kojih se mama toliko trudila! „Pa kako ti se sad ne jedu!?”, reći će ona uzrujano. „A prošle nedelje si rekla da ti se jedu. Pa, za koga sam ja spremala?”

Ali, griješite ako mislite da moji roditelji stalno insistiraju na tome da puno i često jedem. Naprotiv, u gostima su me oduvijek tjerali da ponavljam ono čuveno: „Hvala, ne mogu”, naročito kad na red dođu kolači.

Pa se vi sad snađite u tome ako možete. Ja ne mogu. Kao što ne mogu ni da im objasnim da sam dovoljno odrasla da sama zaključim kada sam gladna a kada ne, da ne smeta meni nego njima to što se čorba ohladila, da neću pokvariti apetit ako prije ručka pojedem nešto slatko i da, na kraju krajeva, imam već trideset pet godina! 

Kako da mu zapržite čorbu

•             Zalogaj za mamu, zalogaj za babu, zalogaj za medu…

Ako želite da vam dijete izraste u nesebično stvorenje, morate ga od malena učiti da ne bude samoživo i da ne jede iz lične koristi. Naprotiv, svaki zalogaj treba da ima poštanski žig osobe u čije ime putuje u stomak. Dakle, po zalogaj za svakog ukućanina, a ukoliko primjetite da ste sipali djetetu više nego što vas ima u porodici, slobodno dodajte na spisak i one koji nisu u bliskom srodstvu sa vama – dijete će se radovati da pojede malo i za rođake, napuštenu djecu, političke partije… Možete tek misliti koliku će mu radost pričiniti da jede za svoj bicikl ili za vaš auto, naročito ako mu objasnite da će i oni da porastu od toga.

•             Ako brzo sve ne pojedeš – doći će maca da to odnese

Ovo je poučan metod da vaše dijete shvati zakone svijeta odraslih i na vrijeme počne da se priprema za odgovorne funkcije koje ga čekaju.

Pogledajmo izbliza čemu ga sve uči prijetnja da će maca (alternativno: stariji brat ili neko iz komšiluka) doći i pojesti ono oko čega se dijete nećka.

Kao prvo, zaključiće da je svijet pun grabljivica koje na svakom koraku vrebaju da otmu tuđe, zatim, da uvijek ima onih koji hoće ako vi nećete, štaviše, onih koji će jedva dočekati svoju šansu, kao i to da roditelji neće uvijek biti tu da ga zaštite od napasnika.

Moram priznati da će zbog svih tih zaključaka dijete možda biti malo prestravljeno surovošću svijeta koji ga čeka, ali će bar naučiti da mora da se bori za sebe. Ako ništa drugo, naučiće da brzo i halapljivo jede, što je savršena podloga za pretvaranje u budućeg biznismena.

•             Ako pljuneš, prebiću te!

Idealan recept koji će dijete naučiti da bespogovorno guta uvrede u životu. A bolje da ih guta nego da ispašta što je istjerivalo pravdu.

Uputstvo za korištenje recepata:

Kada pripremate dijete po receptima obratite pažnju na srazmjeru: sve sastojke treba dodavati pomalo (koliko zahvatite među prste), inače bi moglo da vam prisjedne. Prijatno! 

Preuzeto iz priručnika: “Kako da najlakše upropastite rođeno dete-uvrnuti priručnik za pametne roditelje”

Autor: Nadežda Milenković

Broj stranica: 78
Godina izdanja: 2002
Izdavač: KREATIVNI CENTAR, Beograd

Obrada: Akos.bA