Osvrt

Piše: muftija banjalučki Nusret-ef. Abdibegović

Težište ili epicentar događanja su logori Omarska i Manjača, te gradovi Prijedor i Kozarac. Kazivanje je izvorno, autentično, iz prve ruke, vrlo uspješno predstavljeno  u trećem licu, po imenu Džemo. Džemo je lik koji mijenja prvo lice i ličnost Rezaka. On je blag, staložen, miran, pronicljiv, odvažan i osjećajan. Nije osvetoljubiv niti je bio svjestan svoje jačine, snage iako izgleda korpulentno i stasito.

Šestomjesečni boravak u logorima je hronološki kazivan, nekad, na dnevnoj osnovi, nekad na sedmičnom izvještaju, nekad na mjesečnom prikazu, a opet, nekad, na ukupnom šestomjesečnom zbiru. Kazivanje o smrti, strahu, neizvjesnosti, gladi, zatočeništvu je pratila uzavrela krv, usijana mržnja, nasilničko ponašanje i ubijanje. Sve je imalo za cilj satiranje ljudskog dostojanstva, oduzimanje slobode i pretvaranje čovjeka, ljudi u robove silnika i krvnika. Čitajući knjigu “Deseta vrata pakla” pitao sam se: “O, Bože moj, pa zar čovjek u sebi može imati i prikrivati toliku mržnju, neprijateljstvo i sadizam?”

Mislim da je vrijedno istaći i naglasiti da knjiga ni u jednom svom segmentu, dijelu ne poziva na osvetu, mržnju, laž, potvoru i prevaru. Nisu to atributi poštenih i čestitih ljudi, njima se služe ljudi, zli, po mislima i djelima. Čitajući knjigu “Deseta vrata pakla” i sagledavajući sve što sam pažljivo iščitavao, nametalo mi se pitanje mentalne postojanosti, intelektualne zrelosti, ličnosti Džeme, njegovog optičkog opažanja i zapažanja, kao i redoslijed svjedočenja kroz lično kazivanje. 

Pitali su mudraca šta je najbrže, odgovorio je nesreća i nedaća, brži su od munje i groma, a šta je najteže, odgovorio je, patnja i podsjećanje na patnju, to je teže od olova.

Volio bih od Rezaka danas čuti šta je Džemi bilo teže, podnositi patnju ili pisati o istoj jer je prisjećanje, ponovno preživljavanje i prolazak kroz isto.

Danteovih “Devet vrata pakla” sa lijevkom okrenutim u zemlju, oslikavaju patnju i stepene patnje kojima su bili iskušani okorjeli griješnici, zbog njihove, neutralnosti, požude, proždrljivosti, pohlepe, srditosti, krivovjerja, nasilja, prevare i izdaje.

Knjiga “Deseta vrata pakla” Rezaka Hukanovića sa lijevkom okrenutim prema nebu,  prema gore, predstavlja glas nedužnih, koji ide izravno do Boga, jer su iskušani zulumom, mržnjom i prezirom iako to ničim nisu zaslužili. Ima li u tome Božije kušnje, mudrosti, jer On, Milostivi, želi spasiti ljude ili bar dio njih da bi Ga vjerovali, slavili i veličali.

Rezak svojim riječima, rečenicama, opisom mučnih situacija, a bilo ih je napretek, kuca na savjest silnika, moćnika i jasno ih imenuje, opisuje, a pozitivnim primjerima, kao iskrama, izrazito malog broja susretljivih komšija, poznanika i sugrađana koji ga nisu iznevjerili, pali svjetlo ljudskoj nadi i potvrđuje čovjekovo dobro.

Sva je sreća da se Džemo vratio iz logora, zato je danas među nama Rezak Hukanović i njegova knjiga “Deseta vrata pakla”.