Osjetite li ramazansku refleksiju

To je borba protiv vlastiti strasti i škola koja te uči da je život puno više od ispunjavanja sopstvenim željama. Ovaj ramazan mi je nekako drugačiji od ostalih koje sam postila i manje se u njima trudila. Čekala sam ovaj da oživim onaj ramazan od prije dvije godine kada je moj iman bio jači i bolji i kada sam osjećala ogromnu ljepotu i bereket ovog blagoslovljenog mjeseca. Dala sam sve od sebe i osjećala berekt mjeseca ramazana čak i kada je on prošao.

Ove godine je to malo drugačije i teže. U proteklih desetak dana imala sam trenutke kada sam izgubila živce, bilo je dana i noći kada sam se osjećala duhovno prazna i bilo je trenutaka kada sam se borila da pronađem motivaciju kako bi ostvarila zrtane (ramazanske) ciljeve. Zašto se toliko mučim? Zašto mi se čini kao da mi izmiče bereket ovog mjeseca iako se trudim najbolje što mogu? Zašto ne mogu osjetiti ramazanski duh? Sva ova pitanja mi se vrte po glavi…? Ali onda sam shvatila da ramazan nije nešto u vezi mene i za mene. Ovaj mjesec u potpunosti pripada Allahu, dž.ž. On je El-Aziz (Moćni). On je El-Hakim (Mudri). On je El-Muktedir (Onaj koji sve određuje).

Ovaj ramazan mi je drugačiji jer se trebam promjeniti. Svaki put kada sam pogriješila, kasnije sam bila u mogućnosti da to shvatim i otkrijem. I više od toga. Bila sam u mogućnosti da otvorim vrata koja su bila zaključana iza kojih su se krili moji nedostaci i da pokušam bolje razumijeti svoje pogrešne postupke i osjećaje. Svaki put sam se okretala ka jedinom mjestu gdje mogu dobiti oprost i pomoć, okretala sam se ka Allahu, dž.š.

Nije jednostavno otkriti vlastite negativne osobine. Nije baš lako priznati i reći da ti je ahlak loš i da nije baš onakav kakav biste željeli da bude. Tako je lako i jednostavno primjetiti tuđe greške i mahane, a tako teško vlastite. Više nego uobičajeno, mahane drugih koje primjećujemo su ogledalo naših vlastitih nedostataka.

Šta treba provjeriti?

Treba provjeriti kolika je tvoja potreba za Allahom, dž.š. Svi smo mi rođeni sa određenim manjkavostima. Svi mi neminovno griješimo, pa kako onda da zadobijemo tu čast da vidimo Allaha, dž.š., u Džennetu, ako ne pravimo samoobračun i ne razmišljamo o stvarima koje bi nas mogle spriječiti u toj namjeri? Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Božiji poslanik Muhammed, a.s., rekao da je Allah, dž.š., rekao: “Ja sam sa Svojim robom kada misli o Meni. S njim sam kad god Me se sjeti. Ako Me se sjeti u osami, i Ja se sjetim njega kad sam sam; ako Me se, pak, sjeti dok je u društvu, i Ja se njega sjetim u još ljepšem društvu. Kad mi se približi za pedalj, i Ja se njemu približim za lakat, a ako Mi se približi za lakat, Ja se njemu približim za rukohvat.Najzad, ako Mi se približi hodom, Ja ću se njemu približavati žurbom.” (Sahih, Muslim)

Autor: Y. M.
Izvor: Young Muslims facebook page
Za Akos.ba prevo Fahrudin Vojić