Osjetimo li smrad ogovaranja u svakodnevnoj komunikaciji?
Prenosi se da je Hasan el-Basri rekao: „Tako mi Allaha, ogovaranje brže pojede vjeru čovjeka mu’mina nego što crvi pojedu tijelo!“
Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: „Neko od vas u očima drugog vidi trunčicu, a ne vidi panj u svom oku!“
Prenosi se da se smrad ogovaranja u doba Allahovog Poslanika, a.s., jasno osjećao, jer je tada bio vrlo rijedak slučaj da neko nekoga ogovara. Ali danas je ogovaranje vrlo česta pojava u društvu i njegovim smradom su se napunile nozdrve, pa se zbog toga i ne osjeća.
To je slično primjeru čovjeka koji uđe u tvornici gdje se štavi koža, pa zbog velikog smrada nije u stanju da u njoj boravi, dok radnici u njoj jedu i piju, ne osjećaju toliki smrad zbog toga što su im se nozdrve njime napunile.
Takav je slučaj i ogovaranja u našem vremenu. Ka’b, r.a., je rekao: „Pročitao sam u jednoj od prijašnjih objava da će onaj ko umre sa pokajanjem od ogovaranja zadnji ući u džennet, a da će onaj ko umre ustrajavajući na ogovaranju prvi ući u vatru.
„Teško svakom klevetniku – podrugljivcu!“ (El-Humeze, 1)
Dakle, žestoka kazna pripada onome koji kleveta ljude u njihovoj odsutnosti i koji se podruguje (ismijava s ljudima) kada je prisutan. Ajet je objavljen u slučaju Velida b. Mugire koji je ogovarao Vjerovjesnika, a.s., i muslimane, ali ajet može imati i opće značenje.
Onaj koji je nekog ogovorio mora tražiti oprosta od Allaha prije nego što ustane sa sijela u kojem je to uradio i prije nego što njegove riječi dođu do onog kojeg je ogovorio. Ako tako uradi, Allah će primiti njegovo pokajanje.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić
