Optimizmom kroz život

Međutim riječ optimizam često se shvaća na jedan površan način i pogrešno ga povezujemo s nekim pozitivnim razmišljanjima u smislu sve će biti dobro , sve je genijalno. Na taj način pokušavamo uvjeriti druge ljude da smo optimisti, a u stvari nismo, već koristimo obrambene
mehanizme kao što su negacija i izbjegavanje, kako bi se uklopili u okolinu budući da ljudi vole biti u društvu optimista. Stoga trebali bismo razlikovati površni optimizam od onog pravog autentičnog optimizma kao neke unutarnje energije da se izvučemo iz teškoća,
ustrajemo u nekim stvarima i zadacima, idemo k nekom cilju i pronađemo neki smisao u životu. Optimizam je mir i zadovoljstvo i nužno ne vodi sreći, ali joj svakako doprinosi.

Tijekom pozitivnog razmišljanja organizam stvara hormon sreće serotonin, koji nas čini dobro raspoloženima, odnosno optimistima. Dokazano je da optimisti žive dulje i kvalitetnije jer optimizam poboljšava zdravlje djelujući na imunološki sustav tako da podiže razinu imuniteta što omogućava da smo zdravi, sretni i dugovječni. Nitko se ne rađa s optimizmom. On nije urođen već naučen i uči se u obitelji od najranije dobi. Tako da se govori o istoj stvari kao o
polupraznoj ili polupunoj čaši. Ista stvar se može definirati pozitivno ili negativno, ali je bolje ako imamo pozitivan pogled na svijet. Djeca su većinom optimističnija od odraslih ako nisu zlostavljana. U biti su otvorena, ne kompliciraju stvari i imaju jednu radost življenja.
Također imaju manje iskustva u neugodnim situacijama pa i ne mogu pretpostaviti pesimistične ishode te se nadaju svemu najboljem.

Optimizam je bitan u svim granama psihologije i u životu. Povezan je s motivacijom, kreativnošću, inovativnošću. U poslovnom svijetu optimizam je izuzetno važan jer u poslovnim odnosima je ugodnije biti u društvu optimista nego pesimista jer su kreativniji i trude se postići poslovni uspjeh. Neuspješni (pa tako i pesimisti) nisu dobri poslovni partneri,
no tu treba više biti realni optimist. Optimizam je u poslu glavni pokretač uspjeha, jer ako ne vjerujete, nećete se potruditi i nećete uspjeti. 

U vrijeme ekonomske krize optimizam bitno pomaže jer “vam se neće džepovi napuniti novcem“ ako ste neurotični i ako se grizete zbog toga što nemate novaca. Može se na cijelu stvar gledati kao prolazno razdoblje koje će vrlo brzo završiti i uskoro više neću osjećati krizu.
Važno je pronaći posao u kojemu mogu uspjeti, pokušati zaraditi i tako prevladati krizu.. Svaka akcija pa možda i neuspješna podići će optimizam i uspjeh u prevladavanju krize.

Kad su u pitanju nezaposleni optimizam je apsolutno bitan u traženju posla jer ako oni “zrače” optimizmom poslodavcima će se svidjeti, lakše će ih zaposliti i željeti za suradnika, jer svi vole raditi u ugodnoj, optimističnoj atmosferi što doprinosi povećanju rezultata rada.

Prema nekim istraživanjima Hrvati su dosta pesimistični, ali čini se da je tu veći problem nedostatka proaktivnosti. Čekaju da ih netko drugi spasiti i pokrene aktivnosti u kojima bi oni mogli sudjelovati (strani partneri u poslovnom svijetu koji će spasiti tvrtke i sl) . Čini se da
je ovo dosta povezano s tradicionalnim odgojem gdje je potreban vođa, a malo je proaktivnih ljudi koji su sami sposobni biti vođe.

Što se tiče pesimizma on baš nije neophodan u našem realitetu, ali neki puta doza opreza, nekog dobrog procjenjivanja, nije naodmet. Postoji skala od optimizma do pesimizma, i treba pronaći mjeru koja nije ni ekstremni optimizam ni ekstremni pesimizam. (Izvor: She.hr)

akos.ba