Oproštaj od Seada Begovića, “enfant terriblea” hrvatskog i bošnjačkog pjesništva

Od Begovića su se u prostorijama Hrvatskog društva pisaca (HDP-a), uz članove obitelji, oprostili njegovi dugogodišnji prijatelji i kolege, osobe s kojima je dijelio pjesničku i novinarsku profesiju, ali i privatnost.

Istaknuto je kako je Begović kao realizirani pjesnik bio uvrštavan u brojne antologije, zastupljen je u tridesetak antologija suvremene hrvatske poezije i u tri dosad objavljene antologije bošnjačke poezije, no kako njegov rad nije bio adekvatno nagrađivan “zvučnim književnim nagradama”.

Književnica Marijana Rukavina Jerkić nazvala je Seada Begovića, s kojim je prijateljevala od 70-ih godina prošlog stoljeća iz društva okupljenog oko pjesnika Josipa Severa, “enfant terribleom bošnjačkog i hrvatskog pjesništva” i istinskim posvećenikom poezije.

“Bio je pjesnik po rođenju. Iako pomalo boem, bio je zapravo jako discipliniran kao pisac te je zadužio mnoge kolege, posebno one mlade koji su objavljivali prvu knjigu, ispisavši tri opsežne knjige književnih kritika”, kazala je Rukavina Jerkić.

Dodala je kako je bio umjetnički svestran, od mladosti se bavio umjetničkim plesom i imao glumačkog talenta, poznavao slikarstvo, glazbu, bio bibliotekar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, kao novinar je objavio brojne intervjue s umjetnicima, a kao pomorac dvaput preplovio Atlantik.

Hrvatski pjesnik, esejist, prozaik i urednik Dražen Katunarić, koji je s Begovićem prijateljevao od djetinjstva, kazao je kako je Sead svoj životni izlaz i put pronašao u poeziji te kako je upravo svojom poezijom stekao značajan ugled i ime u hrvatskim književnim krugovima.

Istaknuo je posebno njegov recentni urednički rad na časopisu za bošnjačku književnost i društvena pitanja “Behar” kojega je dignuo od “sivog biltena” do “vrhunskog rada”.

“To je pjesnik koji nije dobio nijednu nagradu, ali i to govori nešto. Znali su da je dobar, i po meni velik pjesnik, bio je u svim antologija, ali mu nisu htjeli dati nijedno priznanje, ta pjesnička društva. Čini mi se da su ga Bošnjaci bolje valorizirali nego ovdje”, kazao je Katunarić.

Sanjin Kodrić, profesor bošnjačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, kazao je na komemoraciji kako smrt pisca nije nužno i smrt njegova književnog djela, istaknuvši kako je riječ o piscu dviju književnosti, hrvatske i bošnjačke, te dviju domovina.

“Sead Begović bio je interliteraran i interkulturalan pisac, suštinski, organski, po stvarnoj izraslosti iz oba ova književna i kulturalna konteksta, i hrvatskog i bošnjačkog”, kazao je Kodrić.

Književnik i publicist Andrija Tunjić, koji je s Begovićem između ostalog, radio u “Vjesniku” i “Vijencu”, pročitao je nekoliko reprezentativnih Begovićevih pjesama te se prisjetio zajedničkih susreta, rada i druženja.

Od pjesnika su se prigodnim riječima i poezijom oprostile i druge njegove kolege i prijatelji.

Antologija Begovićeve ljubavne poezije, kao posljednja njegova knjiga, objavljena je 2015. godine pod naslovom “U potrazi za Zlatom”, a sutra u časopisu “Vijenac” izlazi zadnji njegov tekst.

Sead Begović rođen je 1954. godine u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu, te Filozofski fakultet. Dvadeset i šest godina bio je član Društva hrvatskih književnika, a zatim Hrvatskog društva pisaca. Bio je član Hrvatskog PEN centra i Zajednice umjetnika Hrvatske, a pjesme su mu prevedene na preko 30 jezika.

Akos.ba