Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Opasnosti od tzv. ‘savremenog tumačenja’ Kur'ana!

Opasnosti od tzv. ‘savremenog tumačenja’ Kur'ana!

 TAKOZVANA „SAVREMENA ČITANJA“ KUR'ANA

Dr. Yusuf el-Qaradavi, predsjednik Svjetskog saveza uleme muslimana, iznova naglašava da je vjerovanje i ubjeđenje u sveobuhvatnost i cjelovitost islama i šerijata jedan od osnovnih faktora na putu dostizanja i ostvarenja željenog cilja kojeg naša vjera pred nas postavlja. S druge strane, dr. El-Qaradavi je otvoreno upozorio i ukazao na opasnost koja prijeti od strane  promotora i zagovornika tzv. „savremenih čitanja“ Kur'ana Časnog. Isto tako, nezamislivo je da neko ko je izolovan i povućen od društva, ljudi i savremenih dešavanja izdaje fetve i govori ljudima kako da uređuju svoj život, dodao je dr. El-Qaradavi.

U svojim emisijama koje su emitovane svakodnevno tokom mjeseca ramazana na satelitskom kanalu „Ene“ (u prevodu: „Ja“), dr. El-Qaradavi je naveo osam faktora koji se moraju ispoštovati kako bi dostigli stvarnost koju od nas zahtijeva islam.

Spomenuti faktori obuhvataju: ispravno razumijevanje Kur'ana i Sunneta, saglasnost uleme, tačnu i preciznu analogiju, vjerovanje u to da je Ummet kao cjelina  sačuvan od zablude i greške, vjerovanje u sveobuhvatnost i cjelovitost islama i šerijata, princip „tejsira“ – olakšanja u izdavanju fetvi i davanju odgovora, i uspostavljanje veze između realnosti u kojoj ljudi žive i vjerskih obaveza.

– uvaženi dr. El-Qaradavi, koji su to faktori koje ste postavili kao uslove i koji se moraju ispuniti i ispoštovati kako bi ostvarili ono što naša vjera islam od nas zahtijeva?

Neka je hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na Allahovog posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s.. Prvi i osnovni faktor koji moramo uzeti u obzir je ispravno razumijevanje jasnih kur'anskih ajeta. Pored jasnih kur'anskih ajeta nalaze se i manje jasni kur'anski ajeti (mutešabih). Svi oni koji su skrenuli sa pravog puta i žele iskriviti kur'anske ajete i njihova značenja, drže se manje jasnih ajeta nastojeći ih tumačiti po svom nahođenju s ciljem sijanja i širenja smutnje i zabune među ljudima. I zaista ćete pronaći da su sve one grupacije ili pojedinci koji su se udaljili od ispravnog puta islama u svom programu prihvatile manje jasne ajete tumačeći ih u skladu sa svojim ciljevima i željama.

– na primjer?

Neki od njih tvrde da Kur'an u sebi sadrži brojna značenja i vidove. A da Kur'an zaista sav ima brojna značenja i tumačenja ne bi ga Allah Uzvišeni nazvao „Bejjinat“ i „Furkan“ : „Jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra i zla.“ (El-Bekare,185). „Furkan“ znači jasnoću i preciznost. Neki, opet, se pozivaju na svoje razumijevanje kur'anskih ajeta i na osnovu svog razumijevanja i shvatanja druge muslimane proglašavaju nevjernicima. Ajet: „A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.“ (El-Maide,44). Oni koji ne sude po onome što je Allah Uzvišeni objavio; jesu li oni nevjernici koji su u potpunosti izašli iz vjere islama ili su muslimani griješnici nepotpunog imana!?  Odgovor na ovo pitanje je moguć samo ako Kur'an posmatramo kao cjelinu i kao takvog ga razumijemo, a ne samo navedeni ajet i na osnovu njega formiramo sud. Ili ajeti: „Ono što žele vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju …“ (El-Mu'minun,1,2). Značenje ajeta nije nikako da oni koji nisu ponizni u svom namazu nisu vjernici!

U razumijevanju kur'anskih ajeta moramo Kur'anu Časnom prići kao cjelini a ne izvlačiti ajete iz njihova okruženja i konteksta i na osnovu toga donositi sudove i fetve. Još jedan primjer izvlaćenja ajeta iz njegova konteksta i Kur'ana kao cjeline je mišljenje nekih da vino uopće nije zabranjeno, da nije haram!

– koji je njihov dokaz?

Njihov dokaz je izraz „fedžtenibuh“ upotrijebljen u ajetu koji zabranjuje vino (El-Maide,90) i znači „toga se klonite“ ili čuvajte i udaljite se od toga. Kažu da u ovom ajetu nije izričito spomenuto da je vino haram. Međutim, kada posmatramo Kur'an u cjelini, vidjet ćemo da se u Kur'anu Časnom izraz „idžtinab“ upotrebljava u zabranjivanju najtežih grijeha kao što su širk i kufr (politeizam i ateizam), nemoral i razvrat i sl. Na primjer: „Pa budite što dalje (fedžtenibu) od kumira poganih i izbjegavajte (vedžtenibu) govor neistiniti.“ (El-Hadždž,30). „Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte a kumira (vedžtenibu) se klonite.“ (En-Nahl,36). „Za one koji se klone (jedžtenibune) velikih grijeha i razvrata …“ (Eš-Šura,37).

Dakle, da bi razumjeli ajet o vinu na ispravan način, moramo poznavati značenje izraza „idžtenebe jedžtenibu“ a to ćemo postiči posmatranjem i čitanjem kur'anskih ajeta kao cjeline. „Idžtinab“ znači udaljiti se, čuvanje od nečega, klonuti se, a ne samo ne činiti ili ne raditi nešto. Koji od dva izraza ima jače i naglašenije značenje; ne čini blud ili ne približavaj se bludu!? Daleko jače i obuhvatnije značenje i snažniju poruku ima izraz: ne približavaj se bludu jer u svojoj zabrani obuhvata sve ono što vodi ka bludu i izaziva ga poput; osamljivanja, doticanja, pogleda, ljubljenja i sl.

– drugi faktor je ispravno razumijevanje i slijeđenje Sunneta!

Da. Sunnet; ispravan, tačan i provjeren. Sunnet koji nema odliku ispravnost ili tačnosti ne može se koristiti u argumentovanju propisa, tumačenju i objašnjavanju halala i harama. Veliki broj hadiskih učenjaka je kroz historiju imao nešto blaži kriterij (prihvatali su „daif“ predaje – op. pr.) kada su u pitanju hadisi koji govore o vrijednosti djela, o ahlaku, navođenju i podsticanju na dobro i sl. Ja lično nisam zagovornik ovakvog pristupa i metode prihvatanja hadisa bez obzira o čemu hadisi govorili  i na šta se odnosili. Smatram da se moramo pridržavati tačnih i provjerenih hadisa („sahih“ i „hasen“ predaje – op. pr.) čak i kada su u pitanju hadisi koji govore o podsticanju na dobra djela i njihovoj vrijednosti. Kada su u pitanju „daif“ predaje o vrijednosti određenih djela, mnogi misle da je dozvoljeno postupati na osnovu dotične „daif“ predaje jer, eto, podstiče na neko dobro djelo, odnosno na nešto što je pozitivno i lijepo.

Uz Kur'an Časni stoji tačan i ispravan Sunnet koji ga objašnjava i ne moguće je zamisliti jedno bez drugog. Neki govore da nam je dovoljan Kur'an i ono što nalazimo u njemu. Pozivaju se na ajet: „Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.“ (En-Nahl,89). Eto, vidite, ne treba nam Sunnet, kažu!  Oni koji tako razmišljaju pobijaju sami sebe i negiraju i sam Kur'an jer upravo Kur'an Časni poziva i naređuje pokornost i slijeđenje  Sunneta, odnosno Muhammeda, s.a.v.s.. „Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako ne htjednete, on je dužan da radi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni da radite ono što se vama naređuje; pa ako mu budete poslušni, bićete na pravom putu.“ (En-Nur,54).  „Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.“ (En-Nisa,80). Jednostavno nije moguće ograničiti se samo na Kur'an Časni a ostaviti Sunnet. Sunnet objašnjava Kur'an i to je bila zadaća Muhammeda, s.a.v.s., pa kako da se odreknemo i ostavimo onog kojeg je Allah Uzvišeni odabrao da dostavi i protumači Njegovu Knjigu? Na žalost, postoje i oni koji se usuđuju napadati i omalovažavati Sunnet, ljudi koji se usuđuju proizvoljno kvalificirati hadise kao lažne i izmišljene. Jedan od lidera Julske revolucije je u svom govoru rekao da je hadis „Bunijel islamu ala hamse …“ („Islam se temelji na pet principa …“) lažan i izmišljen hadis. Rekao je: “Ovaj hadis je lažan jer se u njemu ne spominje džihad“!!! A ovaj hadis je „muttefekun alejhi“, tj. bilježe ga Buhari  i Muslim od Ibn Omera, r.a., i Ahmed od Džerira Ibn Abdullaha, r.a..

Ovakve i slične izjave dolaze od ljudi koji ne mogu davati ocjene hadisima i proglašavati ih lažnim i netačnim. U časopisu „El-‘Arebi“ sam pročitao članak u kojem se negira hadis iz Buharijinog Sahiha u kojem se navodi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., prilazio svojoj supruzi dok je bila u hajzu. Naredio bi joj Allahov poslanik, s.a.v.s., da se ogrne ogrtaćem, pa bi joj onda prišao kao svojoj supruzi. Autor teksta kaže da je ovaj hadis lažan bez obzira što se nalazi u Buharijinom Sahihu jer je u suprotnosti sa ajetom: „I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: To je neprijatnost. Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja i ne prilazite im dok se ne okupaju.“ (El-Bekare,222). Značenje ajeta je da se zabranjuje spolni odnos sa ženom koja je u hajzu, odnosno mjesečnom pranju. Iako je sama Aiša, r.a., protumačila spomenuti hadis rekavši da joj je Allahov poslanik, s.a.v.s., prilazio kao supruzi dok je bila u hajzu ali nije s njom polno općio, ipak to nekima nije dovoljno i tako olahko negiraju sahih hadise i proglašavaju ih lažnima. Za vrijeme hajza zabranjuje se spolni odnos a ne apsolutno prilaženje ženi, igranje s njom, diranje i sl. Pod izgovorom da je neki hadis u suprotnosti sa kur'anskim tekstom ili zdravim razumom, određeni hadisi se odbacuju i proglašavaju lažnim bez ikakve osnove. Hadis: „Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobite sa jevrejima. Jevreji će se sakrivati iza kamenja i drveća, pa će kamen i drvo progovoriti: O Allahov robe, o muslimanu, evo jevrej se sakrio iza mene, dođi i ubij ga.“ Kažu: ovaj hadis se kosi sa zdravim razumom i logikom! Nije nužno značenje hadisa da će kamen i drvo zaista progovoriti, nego se hoće kazati da će sve upućivati i ukazivati na jevreje i njihovo mjesto sakrivanja. Jer, kako kažu, kad se boriš za pravdu i istinu, sve je na tvojoj strani!

Allah Uzvišeni je kadar učiniti da čak i kamen ili drvo progovori i nemaju nikakvo opravdanje oni koji odbacuju ovaj hadis jer im je teško pojmiti njegovo značenje pa ga negiraju ili pokušavaju protumačiti tako da bude prihvatljiv njihovom razumu.

– saglasnost uleme i ispravna analogija (idžma’ i kijas)!

Kad kažem saglasnost uleme, učenih, onda to zaista i mislim, jer za brojne pojave i rješenja određenih problema kažu da je postignuta saglasnost učenih ali kad malo bolje proanaliziramo situaciju vidjet ćemo da nije baš tako i da postoje izvjesna razilaženja i neslaganja. A čim nema potpune saglasnosti, onda je pred nama idžtihad (samostalno rješenje vjerskopravnog pitanja utemeljeno na izvorima šerijata) brojnih islamskih učenjaka o nekom pitanju ili pitanjima. Tako, postoji ne mali broj islamskih učenjaka koji su se svojim idžtihadom odvojili od stava ili stavova četiri mezheba. Ali, onog momenta kada se postigne istinski idžma’, onda nije dozvoljeno izdvajanje i usamljivanje u mišljenju po bilo kojem pitanju.

Ispravna analogija (kijas) podrazumijeva ukazivanje na već postojeće rješenje u davanju odgovora na pitanje koje nije regulirano pravnim rješenjem (Kur'anom i Sunnetom) na osnovu postojanja zajedničkog uzroka (‘ille) propisu. Na primjer: „Vjernici, kad se pozovete na namaz džume, pohitite na namaz i ostavite trgovinu…“ (El-Džumu'a,9). Ajetom se zabranjuje bavljenje trgovinom u vrijeme pozivanja na namaz džumu, ali propis se odnosi i na sve druge poslove u to vrijeme pa se takođe zabranjuju analogno spomenutoj zabrani u ajetu. Nije nam namjera ići u detalje u vezi sa analogijom. Želimo samo skrenuti pažnju na važnost ispravnog zaključivanja i analogije u islamu i pružiti odgovor onima koji, poput zahirijja, negiraju i odbacuju kijas.

– šta podrazumijevate kad kažete „sveobuhvatnost i cjelovitost islama i šerijata“?

Allah Uzvišeni je ukazao veliku čast i priviliegiju našem Ummetu ajetom: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maide,3).  Jedan jevrej je rekao Omeru,r.a.: Da je nama dat ovaj ajet, proglasili bi dan u kojem je objavljen praznikom! Omer,r.a., mu odgovori: Tako mi Allaha, ja znam kada je objavljen. Objavljen je na dan Arefata, na dan koji je praznik svim muslimanima sve do Sudnjeg dana!

Ajet koji smo naveli iz sure El-Maide je veličanstven ajet. Ali i pored ovog ajeta koji svjedoči o sveobuhvatnosti i savršenosti naše plemenite vjere, postoje osobe koje promovišu mišljenje da vjera islam nije upotpunjena želeći svojim idejama i razmišljanjima definisati propise, dozvoljavati i zabranjivati, ukidati propise, propisivati nešto što Allah Uzvišeni nije propisao niti naredio i sl.! Žele tumačiti Kur'an onako kako njima odgovara u takozvanom savremenom duhu i vremenu! Prilaze Kur'anu i njegovim ajetima nastojeći ga čitati i učiti tzv. „savremenim čitanjima“! Pri tome ne pridaju nikakvu važnost hadisima i predajama od plemenitih ashaba i tabi'ina koje tumače i objašnjavaju kur'anske ajete. Ne priznaju autoritet poznatih i pouzdanih tefsira. Žele Kur'anu pridodati neko novo značenje i poruku što na kraju odvodi ka pojavi potpuno nove vjere. U tome se krije veliki problem, jer ono što je upotpunjeno i usavršeno odbija bilo kakva dodavanja ili oduzimanja. Oni žele uspostaviti novu vjeru, nove propise, drugačije razmijevanje halala i harama, nove vrijednosti i principe, kao da su oni sami poslanici poslati ljudima nakon Muhammeda, s.a.v.s.,i oni su kao takvi daleko opasniji od Kadijanija. Kadijanije su unijeli novine u svega nekoliko stvari vezanih za vjeru, a ovi danas žele da u potpunosti promijene vjeru i ljudima dadnu nešto sasvim novo i drugačije.

– onaj ko propiše nešto novo u vjeri smatrajući ga lijepim i korisnim kao da je sebi dao slobodu mijenjanja šerijata, a onaj ko tako učini kao da je ustvrdio da Muhammed, s.a.v.s., nije u potpunosti i vjerno dostavio islam i šerijat ljudima?

Tačno. Ovdje se misli na propisivanje nečeg novog u vjeri samo na osnovu ljudskom razuma i mišljenja bez poštivanja i uvažavanja pravila metodologije islamskog prava (usuli fikha).

– cijenjeni doktore, vi ste poznati po svom principu tejsira (olakšanje) kada je u pitanju izdavanje fetvi, da'wet i  davanje odgovora ljudima.  Učinili ste tejsir uslovom i važnim faktorom u postizanju željenog cilja kojeg pred nas postavlja islam.

Princip tejsira – odnosno olakšavanja sam samo preuzeo iz  prakse  i metode koju je koristio Allahov poslanik, s.a.v.s.,. Allahov poslanik, s.a.v.s., nas uči da uvijek nastojimo ljudima koliko god možemo olakšati, pojednostaviti i obradovati ih, a ne otežavati i plašiti. Tejsir u fetvi podrazumijeva traganje za olakšicama i olakšavajućim okolnostima, da ne otežavamo ljudima tako što ćemo im nametati obaveze i propise kojima ih Allah Uzvišeni nije obavezao. Islam se odlikuje po tome što nastoji olakšati ljudima, pojednostaviti im njihove obaveze i dužnosti, olakšati im izvršavanje propisa. Rešid Rida je za osnovu svoje knjige „Jusrul islami“ (Lahkoća islama) uzeo ajet: „O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni.“ (El-Maide,101). Islam nastoji čovjeka sačuvati od postavljanja mnogih pitanja, jer pitanja znače više propisa, tj. više obaveza i dužnosti. Kao što je bio slučaj sa Beni Israil, jevrejima, koji su trebali zaklati jednu običnu kravu, ali nakon dugotrajnog ispitivanja i traženja objašnjenja sami su sebi uzrokovali poteškoće i dodatne obaveze koje su morali ispoštovati. Međutim, tejsir ne znači odabir najlakšeg rješenja u svemu. Tejsir ne znači bježanje od propisa traganjem u fikhskim knjigama za najlakšim i najjednostavnijim rješenjem za svako pitanje. Odabir najlakšeg i najjednostavnijeg rješenja ili odgovora mora biti utemeljeno na čvrstom dokazu. Onda kada smo u prilici da biramo između dva odgovora ili dva rješenja, jedno je lakše a drugo teže realizirati i ispuniti, svakako ćemo izabrati ono lakše i jednostavnije, jer je to bio metod i samog Allahovog poslanika, s.a.v.s.. On je, s.a.v.s., svojim ashabima davao lahke odgovore i olakšavao u svakoj situaciji. Ja lično, u večini slučajeva, ljudima nastojim dati lahko rješenje i odgovor. Posebno kada mi se postavljaju razna pitanja iz svih krajeva svijeta nastojim pronaći što lakši odgovor i ponuditi što jednostavnije rješenje. Zašto? Pa, veliki broj onih koji me pitaju su osobe koje su tek zakoračile u vjeru i počele upoznavati vjerske propise i pravila, mnogi od njih su pokajnici koji žele da se vrate svojoj vjeri, labilne osobe kojima treba dati najlakše moguće rješenje i odgovor ili će u protivnom doživjeti vjeru kao teret i odbaciti je. Allahov poslanik, s.a.v.s., je korio neke od svojih ashaba jer su u namazu oduljili sa učenjem bojeći se da na taj način ne otežaju ljudima pa da ljudima namaz i vjerska obaveza ne postanu teret. Tražio je od njih da ne dulje sa učenjem u namazu i da uzmu u obzir one koji klanjaju iza njih jer među njima ima starijih osoba, bolesnika, onih koji su sa nekom potrebom i slično. Dok u nekim slučajevima, kada su u pitanju određeni pojedinci koji žele i traže znanje i sposobni su podnijeti određenu žrtvu, u tim slučajevima se odgovor ili fetva prilagođava njihovom stanju jer su oni sposobni to podnijeti i ispuniti.

–  na koji način je Ummet spašen i sačuvan greške i zablude?

Ummet je nosilac poslanice islama, čuvar šehadeta, sav Ummet se okreće u jednom pravcu; pravcu kible. Ummet kao takav kojeg čine svi muslimani koji su prihvatili šehadet i u svom namazu se okreću prema jednoj kibli je spašen od zablude i greške. Pojedinac, član Ummeta nije spašen grijeha ili zablude, bez obzira o kome se radilo, ali sav Ummet u cijelosti jeste. Mi ne vjerujemo u to da su naši lideri, predstavnici, imami i vođe bezgriješni i sačuvani od grijeha ili zablude kao što to smatraju i prihvataju naša braća šije. Niko poslije smrti Muhammeda, s.a.v.s., nije ma'sum – bezgriješan, čak ni prve halife niti bilo ko od ashaba. Samo je Allahov poslanik, s.a.v.s., bio ma'sum – bezgriješan i sačuvan od grijeha ili zablude, jer on: „Ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.“ (En-Nedžm,3,4). Ali sav Ummet u cjelosti jeste ma'sum – sačuvan od zablude i greške, jer nikada se sav Ummet neće ujediniti na nečemu što je zabluda i grijeh. Jednostavno nije moguće da sav Ummet izađe iz vjere i ode u zabludu. Uvijek će biti neko u Ummetu ko će kazati i ukazati na istinu: „Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati.“ (El-En'am,89).  „A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude.“ (El-A'raf,181).  Do sudnjeg dana će postojati ta spašena grupa koja će nositi istinu i ljubomorno je čuvati i kojima niko ne može nauditi, kako se navodi u hadisu. Mi znamo da su najbolje generacije našeg Ummeta generacije ashaba i tabiina, za to imamo dokaz i potvrdu iz hadisa, pa ako su se oni usaglasili i složili oko nečega kako onda neko može zastupati suprotne stavove i prihvatati ih kao ispravne, negirati njihove fetve, tumačenja Kur'ana, sve to negirati i onda ljudima ponuditi svoje viđenje i razumijevanje kur'anskih tekstova i šerijatskih propisa? Ne može niko tumačiti Kur'an časni nekakvim novim tefsirom ili tumačenjem koji nema nikakve veze sa tefsirskim autoritetima poput Ebu Bekra, Omera, Ibn Mes'uda, Ibn Abbasa, Mudžahida, Katade, Et-Taberija, El-Kurtubija, Ibn Kesira … to je ludost i zabluda! To je pokušaj izmišljanja nove vjere!

– dodajmo još to da su upravo genaracije ashaba i tabiina prenijele i sačuvale našu vjeru islam.

Da. Oni su nam prenijeli Kur'an Časni. Svaki harf, svaki medd i gunne preuzeli smo od njih i naučili. Svaku riječ od našeg Poslanika, s.a.v.s., koju danas znamo preuzeli smo od njih. Mi danas klanjamo onako kako su oni klanjali za Allahovim poslanikom, s.a.v.s.. Obavljamo hadždž onako kako su ga oni obavljali u društvu sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s.. Postimo kao i oni što su postili a oni su postili onako kako ih je podučio Allahov poslanik, s.a.v.s..  Svu našu vjeru smo preuzeli od njih.

– kako spojiti stvarnost i okruženje u kojem živimo i vjerske obaveze?

Postoje određeni ljudi koji život svoj žive samo među knjigama i listovima, povućeni od stvarnosti i izolovani od dešavanja. Otuđeni su od svakodnevnog života, njegovih problema i izazova. Takvi ljudi ne mogu nikako dati ispravan sud o životu i problemima koji svakodnevno pogađaju ljude. Da bi dao ispravan sud moraš poznavati stvarnost u kojoj ljudi žive.  Zato smo i ovaj program nazvali „fikhul-hajati“  (razumijevanje života). Kako neko može razumjeti život  i njegove probleme živeći daleko od ljudi, izolovan i povućen? Samo znanje iz knjiga  nije dovoljno. Mora se poznavati stvarnost onakva kakva je, bez pretjerivanja i uljepšavanja. To je metod koji zovemo vesatijje – traženje sredine i srednjeg umjerenog puta bez pretjerivanja. Sve što se čovjek više udaljava od stvarnosti i života, njegov sud je dalji od pravog stanja stvari, objektivnosti i realnosti. Imam Ahmed je rekao: „Muftija mora poznavati ljude“, odnosno njihova stanja i probleme. Onaj ko ne poznaje ljudsku kulturu i civilizaciju, psihologiju ljudi, društvo, ne čita novine … kako može davati fetve ljudima i odgovarati na njihova životna pitanja?

 

Intervju sa dr. Yusufom el-Karadavijem, objavljen na qaradawi.net, 27.8.2009.g.

Preveo i priredio: Omer Sikira

Akos.bA

 

 

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top