Oni koji namaze svoje na vrijeme obavljaju

Valja istaknuti da Uzvišeni kazivanje, o uspjelim i spašenim svojim robovima, počinje i završava namazom. Na osnovu toga može se zaključiti da se početak i kraj mu’minskog uspjeha krije u dosljednom prakticiranju namaza. Revnosno izvršavanje te vjerske obaveze uspostavlja duhovnu ravnotežu u životima ljudi i na najbolji način omogućava im izravnu vezu s njihovim Gospodarom. Kontinuirano klanjanje namaza ubraja se u najvrednija djela, o čemu svjedoči i predaja koju navodi Abdullah bin Abbas, koji je rekao: «Pitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., koje je djelo Allahu najdraže? Odgovorio mi je: «Namaz na vrijeme, – A šta onda? – Dobročinstvo prema roditeljima – rekao je. – A šta zatim? – Borba na Allahovom putu.» (Ibn Madždže)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je takođe rekao:
وَاعْلَمُوا أَنَّ خَيْرَ أَعْمَالِكُمُ الصَّلاةَ وَلا يُحَافِظُ عَلَى الْوُضُوءِ إِلا مُؤْمِنٌ *
«Znajte da je vaš najvažniji posao namaz, a samo pravi mu’min redovito čuva abdest.» (Ibn Madždže, Ahmed, Malik i Ed-Darimi)

Svaki namaz treba doživljavati kao susret s Allahom, dž.š. Na zakazane sastanke i susrete treba dolaziti na vrijeme, pogotovo kada se radi o sastancima s Uzvišenim. Preciznošću u namazima Allah, dž.š., nas podučava preciznosti u životu. Tako i u svakodnevnom komuniciranju i sastajanju treba da budemo tačni i precizni.

Izostavljanjem namaza čovjek, na najgori način, manifestira svoj arogantan odnos prema Allahu, dž.š., i ispušta najpotpuniji način spominjanja i komuniciranja s Njim. Bez namaza, duša čovjeka podložna je raznim štetnim utjecajima a samim tim i prljanju, dok se njegovim izvršenjem, duša oplemenjuje i zaštićuje od tih pogubnih utjecaja. Uzvišeni veli: "Obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (El-Ankebut, 45.)

Izostavljanje namaza izaziva srdžbu Uzvišenog a čovjeka uz škrtost, besposličarenje i nijekanje Sudnjeg dana, uvodi u Džehennem. Svevišnji veli da će se sretnici iz Dženneta raspitivati o nesretnicima u Džehennemu pa će ih pitati: "Šta vas je u Sekar dovelo? Nismo – reći će – bili od onih koji su namaz obavljali, i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla. (El-Muddessir, 42-47)
Nakon što je Uzvišeni pobrojao pohvaljene osobine vjernika, rekao je: "Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (El-Mu’minun, 11.) 

Autor: Hfz. Dr. Halil Mehtić

Akos.bA