Oktobar – mjesec knjige: Sve naše knjige u obrtanju vremena

Piše: Enver Alić

Ej-jamul-lah – Allahovi dani – ili historija na traci opće povijesti. Ej-jamul-lah je izraz kur’anski za svekolika vremena i Allahove datosti u povijesti. Kroz povijest islama, kroz Ej-jamul-lah, kroz te veoma važne opomene ljudima( …” i opomeni ih Allahovim danima” (Ibrahim, 5), znamo da su stalno slate knjige Allahovim poslanicima i određenim narodima. Kur’an, a.š., je Knjiga za sva vremena i za sve ljude što promiču i izmiču sa povijesne trake. Ljudi su, stvarajući historiju o sebi, izmislili i osmislili važne vremenske periode za skretanje pažnje na bitnost i važnost knjige.

Iz iskustva znamo da postoje raznovrsni dani knjige. Nazivamo ih i vjerskim, i svjetskim, sedmičnim i  mjesečnim. Utvrđeno je da je Svjetski dan knjige, 23. aprila,  prema konvenciji donesenoj u Parizu od strane UNESCO-a 1995. godine. U našoj domovini Bosni i Hercegovini postoji ”Međunarodni dan i noć knjige i autorskih prava”, koji se obilježava svakog 21. aprila u tekućoj godini. Ova manifestacija se održava uoči Svjetskog dana knjige, koju UNESCO redovno obilježava od 1995. godine. U nekim kulturnim bosanskohercegovačkim sredinama već se udomaćilo obilježavanje OKTOBRA kao mjeseca knjige, gdje se često priređuju kulturna druženja književnika, koji, obavezno,  skreću pažnju na značaj knjiga u svakodnevnom životu čovjeka. Mnogi od njih karakteriziraju prostor bez knjige kao insana bez srca i duše. Po mišljenju naših eminentnih pisaca biblioteke su hramovi sa puno čeljadi sastavljenih od stranica vrijednih i korisnih knjiga.

Knjige su memorija naše države Bosne i Hercegovine. Biblioteke su čuvari kulturnog identiteta BiH i svih njenih naroda. Vatrenim kidisanjem na Vijećnicu  25. na 26. august 1992. godine, srpski katili i zločinci uništili su skoro svu memoriju našeg topraka Bosne i Hercegovine. Cilj im je bio zbrisati sve stražare naše svijesti i sve čuvare našeg bosanskohercegovačkog identiteta. Ne samo da su naumili spaljivati knjige, nego i ljude u mnogim mjestima našeg topraka. Višegrad o tome najbolje priča. Horhe Luis Borhes ove činjenice najbolje pojašnjava:”Gdje se knjige spaljuju, spaljivaće se i ljudi.” I bi tačno tako. Od naših knjiga i naših Bošnjaka i Bošnjakinja napraviše lomače. Inkvizicija na bosanski način!

RAZNOVRSNOST NAŠIH  KNJIGA

Ko traži lijepu i korisnu knjigu, zasigurno će je i naći. U dobroj knjizi uvijek se nešto dobro i ljekovito nađe. Nema ljepše knjige od Kur’ana, a.š.!!! Kur’an je, sa svojom retoričkom, zakonodavnom i naučnom nadnaravnošću, Jedna i Jedina časna Knjiga. Kitab je to u kojeg nema ni trunke sumnje i nedoumice. Sadrži svekolike upute za butum čovječanstvo. Iz Kur’ana doznajemo da svako ljudsko biće ima svoju knjigu, čije se zadnje poglavlje piše onog trena kada melek smrti uzima insanu dušu. Mnogi od nas misle da nikad ništa nisu ”napisali” u svom životu na ovome prolaznome svijetu, i zaboravljaju na plemenite dijake (Kiramen katibin), na plemenite pisare koji tačno i precizno  unose sadržaje našeg govornog aparata, naše misli i naša učinjena djela.

Allah objavljuje u časnom Kur’anu: “A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite”. (El-Infitar, 10-12)

Plemeniti pisari zapisuju a mi samo svojim postupcima diktiramo šta će biti zapisano u našoj knjizi. Sami popunjavamo svoj ”dnevnik”, određujemo njegov sadržaj i tako kreiramo našu životnu zbilju. Ajet o plemenitim čuvarima je istina i sada sami sebi posvješćujemo odgovornost spram Allahove istine. Dragi Bog nam je dao mogućnost da određujemo sadržaje našeg života, odnosno naše knjige. Svaki dan se vrši upis u naš dnevnik.

U suri El-Hakka (19-37 ajet) Uzvišeni objavljuje istinu:

„Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da – reći će: “Evo vam, čitajte knjigu moju, ja sam čvrsto vjerovao da ću račun svoj polagati.”.

– Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije, i da ni saznao nisam za obračun svoj- reći će onaj kome knjiga  bude data u lijevu ruku.

Treba stalno paziti šta se u našu knjigu unosi. Nije dobro da njen sadržaj budu naše loše i budalaste  navike, naša podmetanja, naša licemjerstva, naše pogane strasti. Nije lijepo da nam se u našu knjigu upisuju tuđi loši nagovori na zlo. Ma šta radili, mislili ili činili, mi smo sami po sebi, zasigurno, sadržaj knjige plemenitih pisara. Pojednostavljeno rečeno, knjiga naša, bila sastavljena od našeg dobra ili našeg  zla – to smo mi!

LUNARNI MJESEC RAMAZAN JE MJESEC KIRAETA

U Kitabullahu- Allahovoj Knjizi, u Knjizi nad svim knjigama, registrovana je mudrost za sav ljudski rod. Iz Časnog Kur’ana, umni ljudi su crpili časnu kur’ansku mudrost i stvarali knjige mudrosti, ispisujući ih svojom rukom. U njihovim knjigama, sa inspiracijom iz svetih tekstova, umrežena je sva mudrost svijeta, koju u kulturnim krugovima dijelimo između se. Kao sljedbenici islama upoznati smo sa vrijednošću imperativa čitanja, učenja,studiranja i analiziranja kur’anske misli. Kur’anske nalog putem riječi ”IKRE”, jeste obligacija svakom  vjerniku i vjernici da budu insani od hikmeta i korisne znanosti. Lunarni mjesec ramazan je mjesec naredbe kiraeta- čitanja. Sa islamskog aspekta, ramazan je mjesec knjige. Muslimani je u ovom mjesecu najviše čitaju, ali kako se, inače, obavlja taj ramazanski kiraet?  Bez valjanog čitanja nema  pravilnog razumjevanja ni prihvatanja sadržaja iz Mushafi-šerifa. Knjiga je vrijednija od svih spomenika, jer ona, u pravilu, ostavlja sjećanja u srcu onog koji je čita.Nije učen onaj koji čita knjige, nego onaj ko zna šta čita ( Egipatski zapis). Svakog petka, na džuma-namazu hatib upozori i saopšti dijelove Knjige, a slušaocu kao konzumentu ostavlja u amanet ostatke Knjige da se potrudi razumjeti sveti tekst kako valja i kako se od svih vjernika traži. Muslimani u čitavom svijetu islama, još nisu, na žalost, počeli čitati tako da kada čitaju i da znaju šta čitaju. Slaba je fajda od čitanja u smislu čitanja zarad grabljenja sevapa za svaki proučeni harf. Ima tu fajde i sevapa, ali je sve to slabašno sabiranje dobrote za onaj drugi vječni život.

Kur’anski ajeti imaju veliku ulogu u formiranju i izgradnji identiteta muslimanskog pojedinca, koji bi trebao da ima poseban damar za kontinuirani  kiraet. Kakvo nam je danas stanje u vezi s čitanjem knjiga i posjećivanjem biblioteka? Danas je, uistinu, u krizi svaka vrsta kiraeta. Nastupilo je vrijeme kad svako knjige piše, a malo ko tuđu knjigu čita. Danas imamo oči koje u bibliotekama ne vide vrijedne knjige. Izgleda da smo postali ćoravi kod očiju! U mjesecu oktobru sve vrijedne knjige pripadaju samo onim očima koje ih vide. U ovom mjesecu knjige potrebna nam je dobra vještina čitanja kao temeljni preduvjet za svako učenje i usvajanje korisnoga štiva. Bez ključa za čitanje sa razumjevanjem nema prosvijetljenoga uma! Arapski pisac El- Džahiz još prije nekoliko stoljeća savjetovao je onome ko želi da otkloni neku brigu da to čini putem čitanja knjiga. On veli: ” Knjiga je drug koji te ne hvali niti te podstiče na zlo. To je prijatelj koji ti ne dosađuje i komšija ti je koji ne uzrokuje štetu. (…) Kada listaš stranice knjige tvoji osjećaji se stimulišu, a tvoj um se izoštrava…” A slavni Viktor Hugo jedanput se hartiji povjerio: ”Imao sam u životu samo jednog pravog i iskrenog prijatelja: knjigu!” Uz postojeći lunarni mjesec ramazan, kao mjesec Knjige/Mushafa, u našem kulturnom miljeu već godinama je ustanovljen gregorijanski oktobar kao mjesec knjige, u kome se raznim kulturnim manifestacijama knjige približavaju zdravim očima i zdravoj pameti. Knjige su zdrava hrana za stvaranje čitalačkih navika. Valja nam naručiti dobre knjige za čitanje kako bismo zadobili novu vrstu prijatelja u našim životima. I pobrinuti se za stanje KNJIGE koju nam pišu naši Plemeniti pisari, jer ta knjiga je ovjera svih naših dunjalučkih postupaka u obrtanju vremena.

 Izvor: PREPOROD.