Odlike islama: Božanstvenost islama

Ova knjiga će vam pomoći da shvatiti širinu i dubinu islama kao univerzalnog društvenog koncepta življenja. Recenziju i uvod u knjigu možete pročitati na Facebook stranici posvećenu autoru ove knjige.

Prvo poglavlje

Božanstvenost islama

Prva odlika islama je božanstvenost i ona podrazumijeva da je islam poslat od Boga. Za čovjeka se kaže da je Božije biće, a uz to, ako je čvrsto vezan za Allaha, poznaje Njegovu vjeru i Knjigu i druge ljude podučava tome, on se naziva pobožnjakom. Kur’an naglašava:

„Budite Božiji ljudi jer vi Knjigu znate i nju proučavate!“ (Ali Imran: 79).

S Božijom vjerom se ovdje misli na: 1) Božiji cilj i usmjerenje; 2) Božiji izvor i metodu.

1) Božiji cilj i usmjerenje

Božiji cilj i usmjerenje znači da je islamu konačni cilj i krajnja namjera uspostavljanje dobrog odnosa sa Allahom, dž.š., i sticanje Njegovog zadovoljstva. To je cilj islama, a također i samog insana. Njegov smjer i trud u životu idu ka tome:

„Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći“ (El-Inšikak: 6);
„I da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti“ (En-Nedžm: 42).

Nema sumnje da u islamu postoje i drugi humani i socijalni ciljevi, ali se primjećuje da ovi ciljevi, zapravo, pomažu realizaciju najvećeg cilja: dobijanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva i nagrade. To je glavni cilj i namjera.
U islamu postoje zakonodavstvo i međuljudski odnosi, ali njima se uređuje život ljudi kako bi živjeli bez velikih napora i životnih peripetija, te da bi bili slobodni spoznati Allaha, činiti Mu ibadet i tražiti Njegovo zadovoljstvo. U islamu je propisan džihad i borba protiv neprijatelja, ali cilj toga je:

„I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane – pa, Allah dobro vidi šta oni rade“ (El-Enfal: 39).

Islam podstiče ljude da putuju po Zemlji i da se hrane ukusnom hranom, ali krajnji cilj toga je da čovjek bude zahvalan Allahu i da ispoštuje pravo prema Njemu:

„Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta“! (Es-Sebe’: 15).
Svaka uputa, usmjerenje i propis islama želi pripremiti čovjeka da postane iskreni rob Allahov, i ničiji više. Zato je monoteizam duh i srž islama. Monoteizam znači da čovjek zna da nema Boga, osim Allaha, da Njemu samo robuje, da od -Njega pomoć traži, da Mu ne pripisuje druga i da Mu nikoga ne smatra ravnim. To je značenje riječi

„Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo“, (El-Fatiha: 5) koje musliman ponavlja sedamnaest puta dnevno, uvijek kada uči Fatihu u namazu. Allah, dž.š., je tu istinu objavio Muhammedu, a.s., u Kur’anu:

„Reci: “Mene je Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, on je vjerovao samo u jednog Boga.” Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?“ (El-En’am: 161-164).

Čovjek nije stvoren samo da bi jeo, pio, zabavljao se i igrao, a da bi potom umro ili se održavao u životu kao stoka. Kur’an kaže da su to oni: „koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere“ (Muhammed: 12). Čovjek je stvoren zbog većeg cilja. Glup čovjek živi da bi jeo, a pametan jede da bi živio. Postavlja se pitanje: Zašto živi pametan čovjek? Njegov život nije cilj sam za sebe, već mora postojati važnija namjera zbog koje insan živi. A šta je ona? Materijalisti iz svoje filozofije nemaju adekvatan odgovor. Zato vjernici kažu: čovjek živi da bi spoznao svoga Stvoritelja, da bi Ga obožavao i bio namjesnik na Zemlji. Ako glup čovjek živi da bi jeo, a pametan jede da bi živio, onda vjernik živi da bi Allaha Jedinog obožavao. Ovu istinu Kur’an jasno i nedvosmisleno potvrđuje kada spominje cilj stvaranja džinna i ljudi:

„Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane. Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!“ (Ez-Zarijat: 56-58).

Kur’an, čak, naglašava da je intencija stvaranja cijelog svijeta, nebesa i Zemlje, da čovjek spozna svojeg Gospodara, koji sve može i koji sve zna. Ta spoznaja predstavlja vrata svake upute i ključ svakog dobra. Allah, dž.š., kaže:

„Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!“ (Et-Talak: 12).
Čovjek nije stvoren sam za sebe. Jer svaka stvar u ovom svemiru je stvorena da čini drugom uslugu. On, također, nije stvoren da bi činio uslugu drugim stvorenjima. Sve što je stvoreno podređeno je čovjeku i čini mu uslugu:

„Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom?“ (Lukman: 20).
Sve što je stvoreno u svemiru, stvoreno je radi čovjeka. A sam čovjek je stvoren radi Allaha, dž.š., spoznaje, obožavanja Boga i izvršenja emaneta na Zemlji. To je, doista, velika počast i ponos, jer je on vođa svijetu i rob Jedinom Stvoritelju.

Nastavlja se.

Izdavač: Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori

Naziv knjige: Odlike islama

Naziv originala: خصائص العامة للاسلام

Autor: dr. Jusuf el-Karadavi

Prijevod: Džemo Redžematović

Akos.ba