Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Odlike daije – onoga koji poziva u islam: Prva odlika: iman – vjerovanje

Odlike daije – onoga koji poziva u islam: Prva odlika: iman – vjerovanje

PRVA ODLIKA • IMAN (VJEROVANJE)

Iman je osnovni izvor sa kojeg polazi dalja. Ova odlika je sama po sebi jasna jer poziv u nešto u što ni sam pozlvač ne vjeruje je besmislen, neuticajan i beskoristan. Spomenut ćemo tri karakteristike imana: dubina, progresivnost i svijest.

DUBOKA VJERA U ISLAM

Tj. duboko ubjeđenje da je Allahov poredak moćan da spasi čovječanstvo od propasti u koju srlja, da čovjeku priskrbi potpunu sreću na ovom i spas na drugom svijetu. Biti ubijeđen do te mjere da on postane svrha našeg življenja l vjera za koju ćemo biti spremni umrijeti ako bude potrebe za tlm. Prema njemu ćemo uređivati svoje međuljudske odnose. Dubina vjere je pokazatelj iskrenosti čovjeka koji je posjeduje. To je Istinski iman. Duboka vjera olakšava sve teškoće, razbija svaku tugu l može biti uzrok nemogućem. Mnogo primjera potvrđuje ovu činjenicu: osvajački pohodi koji su za neznatno vrijeme obuhvatili naseljeni dio svijeta i u njega donijeli Islam. Mnoge osvojene države su zauvijek ostale islamske. Navest ću još jedan primjer, divnu priču o Tufejlu ibni Amiru kod kojeg zastajemo čitajući Poslanikovu, sallallahu alejhl ve sellem, biografiju.

Tufejl ibnu Amr Es-Sedusi pripovijeda kako je došao u Mekku za vrijeme Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, boravka u njoj. Tufejl je bio poznat, razborit i ugledan pjesnik. U susret su mu izašli Kurejšlje i upozorili ga na Poslanika ovim riječima: “Tufejlel Došao si u naš grad, među nama je čovjek koji nam je dodijao. Podijelio je nas je i razdvojio, njegove riječi su čarolija, razdvaja čovjeka od oca i brata a muža od žene. Bojimo se za tebe i tvoj narod onoga što je zadesilo nas. Zato ga nemoj slušati niti sa njim govoriti”

Tako mi Allaha, toliko su me ubjeđivali da sam čvrsto odlučio da ne slušam ono što govori, niti da mu se obraćam. Čak sam natrpao u uši pamuka kada sam prolazio pored Ka’be da ne bi čuo što ne želim čuti.

Otišao sam do Ka’be. Tu sam zatekao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja. Stao sam blizu njega i Allahovom voljom čuo malo njegova govora koji mi je prijao. Pomislio sam: šta mi je, ta ja sam razborit čovjek, pjesnik, mogu razlučiti dobro od lošeg, zašto ne bi saslušao šta ovaj čovjek govori? Ako poziva dobru prihvatit ću ga, a ako poziva lošem, odbacit ću ga. Sačekao sam da ode kući a onda sam otišao za njim. Ušao sam u njegovu kuću i rekao mu: “Muhammede! Tvoj narod mi je rekao to i to. Uvjeravali su me toliko da sam u uši natrpao pamuka kako ne bi čuo ono što govoriš, ali Allahovom voljom sam te čuo i taj govor mi lijepo izgleda. Molim te objasni mi čemu pozivaš”. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je predstavio Islam i učio mi Kur’an. Allaha mi, nikad nisam čuo govor ljepši i bolji od Kur’ana. Iskreno sam prihvatio Islam. Rekao sam mu: “Allahov Poslaniče, ja sam ugledan u svom narodu, vratit ću se njima i pozivati ih u Islam”.

To je i učinio. Vjera, koja se ukorijenila duboko u njegovom biću, vodila ga je. Njegov život je izmijenila iz temelja i učinila ga zalogom poziva Uzvišenom Allahu. Potakla ga je da prema svom ocu zauzme stav koji će nam on lično opisati:

“Kada sam se vratio svom narodu došao mi je moj stari otac. Rekao sam mu: “Ne prilazi mi od danas, ja nisam tvoj niti si ti moj”.

-Zašto sine?

-Primio sam Islam i slijedim Muhammedovu vjeru.

-Moj sine, tvoja vjera je i moja vjera.

-Idi okupaj se, očisti svoju odjeću a onda dođi da te naučim onome što sam naučio. Okupao se i očistio a zatim se vratio. Ponudio sa mu Islam i on ga je prihvatio.

Isto sam postupio i sa svojom ženom, kada je došla rekao sam joj:

-Ne primiči mi se od danas, ti nisi moja niti sam ja tvoj.

-Zašto? Za tebe bih žrtvovala i oca i majku.

-Između mene i tebe se ispriječio Islam, ja slijedim Muhammedovu vjeru.

-Tvoja vjera je i moja vjera.

-Idi, okupaj se i očisti svoju odjeću.

Otišla je i očistila se a kada se vratila predstavio sam joj Islam i ona ga je prihvatila”.

U život ovog čovjeka se vjera duboko usadila te je poziv Allahu učinila prirodnim i lahkim. Postao je svrhom njegova života. Čitavo svoje pleme je marljivo i strpljivo pozivao Allahu.

Ovdje ću zastati da uporedim Tufejla i mnoge naše dalje. Zauzimaju li današnje dalje prema supruzi, rodbini i komšijama stav sličan ovom, stav koji kontroliše duboka vjera? Da li današnje dalje odnose sa svojim najbližim i svim ostalim ljudima uređuju shodno pozivu Islama, kao što je to učinio ovaj čovjek? Skoro sam siguran da je znanje o Islamu većine današnjih daija obilnije od Tufejlovog u vrijeme kada je zauzeo ovakav čvrst stav. Ta on samo što je primio Islam, a odmah je pozvao svoga oca, ženu i svoje saplemenike. To možemo zaključiti iz priče koju smo gore naveli. 

Duboka vjera budi hrabrost koja je prijeko potrebna daiji. Duboka vjera pruža polet, živost i entuzijazam, pali vatru zanosa u prsima osobe koja je posjeduje.

 

Vjera koja je prvi i glavni temelj daije MORA biti PROGRESIVNA

Razvoj vjere je bitna tema da’ve. Nije dovoljno da vjera bude samo duboka, ona mora biti i progresivna. Neophodno je da se iman razvija kako bi uvijek podstrekivao muslimana da se jače veže za Islam i poziv u njega. Daija je dužan da razvoj svog imana učini konstantnim, da se od žestine poleta ne ugasi pitomost Islama. U biografijama naših dobrih prethodnika, radijallahu anhum, možemo naći kako jedan drugom kaže: ”Sjedi s nama da povećamo iman”. (Prenosi ga Ahmed sa dobrim senedom i El-Buhari)

Spoznali su da zajedničko činjenje dobra povećava njihovu potrebu za činjenjem dobra i da podsjećanje na iman i akidu razvija i povećava iman, te da takav čin djeluje vaspitno. Iman se povećava i smanjuje, i smatram da ako se ne radi na njegovu povećavanju sam od sebe se smanjuje. Jer postoji samo uspon i pad. Voda koju potiskuje pumpa je uvijek u jednom od dva stanja, trećeg nema; ili se penje ili se spušta. Nemoguće je da stoji na jednom mjestu. Isto je i sa dušom, jer postoji mnoštvo faktora koji je kvare, loših djela i strasti. Misaono uvjerenje je suhoparno, teoretska vjera je jedno a iman natopljen rosom spoznaje je sasvim druga stvar. Uvjerenje da je 1 +1 =2 nije isto što i vjerovanje da određena ideja koja je put spasa i na dunjaluku i na ahiretu, treba da zavlada svijetom. Pogotovo što ta ideja spašava svog nosioca, njegovo društvo i čitavo čovječanstvo. Istina, ubjeđenje može stajati na jednom mjestu, ali ja govorim o imanu kome je potreban razvoj. Daije su dužni da se uvijek prisjećaju da je iman veličanstvena blagodat koju mu je darovao Svevišnji. Na ovoj blagodati moraju zahvaljivati kako bi im je Allah uvećao.

 

“Oni ti prebacuju što su primili Islam, reci: “Ne prebacujte mi što ste Islam primili; naprotiv, AUah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite.” (El-Hudžurat, 17.)

Na njima je da ovaj iman odgajaju spoznajom i emocijama sa jedne i znanjem i razumom s druge strane. Poređenje njihovog smirenog i uravnoteženog stanja i nemirnog i uzburkanog stanja drugih igra veliku ulogu u progresivnosti njihovog imana.

Vjera koja je prvi i glavni temeu daije, mora biti

 

OSVJEŠĆENA

Iman daije mora biti svjestan, on mora biti sasvim ubijeđen u ono što slijedi. Njegova vjera na smije biti puko oponašanje poput ljudi koji ne razumiju ideju Islama i nisu se naoružali znanjem koje će ih zaštititi od svake sumnje. Nažalost, svjesni iman je karakteristika koja nedostaje mnogima što se upustiše u pozivanje u vjeru. Možda nisu ni dorasli nekim stavovima koji su nespojivi s razumom, jer njihovo utonuće u zakon u koji su povjerovali i njihovo srastanje sa njim je učinilo da se oni ne obaziru ni na što drugo.

Svjesni iman je budna vjera, vjera koja opominje, daje razboritost, podučava. Duboki iman je osnovni uzrok uticaja na ljude i uspjeh u postavljenom planu. Progresivni iman osigurava kontinuitet i ustrajnost u da’vi. Progresivni iman je zaštita od svih stranputica i zabluda. Iman podstrekuje na činjenje dobrih djela, i to je istinska vjera. Potvrdu za ovo ćemo naći u riječima Hasana EI-Basrija: “Iman nije puko priželjkivanje, već je iman ono što kriju prsa a potvrđuje djelo”. (Ispravnim senedom preneseno od Hasana Ešasrija)

Velika mudrost se krije u tome što se u Kur’anu u približno šezdeset ajeta insistira na uspostavljanju ravnoteže između vjerovanja i djela.

 

***

Odlomak iz knjige: “ODLIKE USPJŠMOG DAIJE (ISLAMSKOG AKTIVISTE)”

Naslov originala: Min šifati daije

Autor: Muhammed Es-Sibbag

Prijevod: hfz. mr. Senaid Zajimović i Mevlida Zajimović 

Nastavit će se, ako Bog da.

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top