Odazivam Ti se, Bože … putopis sa hadža 1615. godine
Mehmed Mujezinović: Hadži Jusuf Livnjak i njegov Putopis
U bogatoj književnoj baštini bosanskih Muslimana, koji su pisali na orijentalnim jezicima, sačuvalo se i desetak putopisa sa hodočašća u Meku.a) Oni sadrže kraće ili duže itinerere sa ovih putovanja, a među njima se ističe putopis Hadži Jusufa Livnjaka, za kojeg dobar poznavalac književnih djela na orijentalnim jezicima dr Hazim Šabanović, između ostalog kaže:
»Najstariji, a možda i najznačajniji takav spis napisao je hidžretske 1024, odnosno 1615. godine Hadži Jusuf, sin Muhamedov, iz Livna.«b)
Nijedan od tih putopisa nije do danas preveden ni objavljen. Pristupajući prevođenju Hadži Jusufova putopisa nastojali smo da ga što autentičnije pretočimo na naš jezik. Otuda smo zadržali izvjesne nazive i pojmove originala teksta dajući objašnjenja u uglastim zagradama, a originalni oblik izvjesnih, prevedenih, pojmova dali smo u okruglim zagradama. Inače potrebna objašnjenja uz tekst putopisa, naročito identifikaciju pojedinih ličnosti, donosimo u bilješkama. Međutim, u svrhu potpunijeg informisanja čitaoca, smatramo potrebnim ovdje, pored podataka o autoru iznijeti i neka naša zapažanja o samom sadržaju putopisa.
Originalni rukopis našeg putopisca nije nam se, na žalost sačuvao,c) ali postoji njegov doslovan prepis u Zborniku Muhamed Enverije Kadića u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, prema kojem prepisu je i ovaj prevod sačinjen.d)
Putopis je na turskom jeziku, napisan čistim i jasnim stilom i biranim riječima, ali čiji stil ipak odaje čovjeka kojemu turski nije maternji jezik, šta se osobito zapaža pri uporabi gerundiva.
I onih nekoliko autobiografskih podataka, o Hadži Jusufu crpimo iz samog njegova putopisa, gdje on u zaglavlju kaže da je sin Muhamedov, rađen u Livnu, tu odrastao i bio mujezin Lala-pašine (Mustafa-pašine ili Begluk) džamije. S abzirom na činjenicu da je Hadži Jusuf na hodačašće išao 1615. a prema drugoj, također njegovoj, bilješci živ je i 1647. godine, proizlazilo bi da je rođen zadnjih decenija XVI stoljeća. Nadalje, autor kaže da ga je neki Džudža Džafer-aga, kada je sagradio svoju džamiju u Županj Potoku, u duvanjskoj nahiji, postavio za mujezina, a njegova brata Omer-efendiju za imama svoje džamije. Uz to se Jusuf bavio i »dozvoljenom« trgovinom, pa kada je prištedio osamnaest hiljada akči, krenuo je sa svojom braćom Hadži Omeram i Hadži Hasanom iz Županj Potoka (Duvna) na hodočašće u Meku.
Iz Duvna su pošli u petak 22. džumadel-evela 1024, ili 9. lipnja, odnosno mjeseca hazirana, šta odgovara, pa starom julijanskom kalendaru, 20. lipnju 1615. godine.
Hadži Jusuf je još na polasku od kuće odlučio da će bilježiti konačišta i sva mjesta koja će na putu vidjeti, kao i sve zijarete (posjete) grobovima časnih bogougodnika.
Hadži Jusuf u potpunosti ispunjava dato obećanje, pa tako možemo iz mjesta u mjesto da pratimo marš-rutu njegova kretanja. Idući od svoje kuće oni preko Rame, Prozora i Dusine dolaze u Sarajevo. To je upravo jedan krak puta koji je vodio iz Splita preko Duvanjskog polja u Bosnu, dok je drugi drum iz Splita išao Livanjskimpoljem preko Kupresa u dolinu Vrbasa i opet se u Dusini, kod Fojnice, sastajao sa pređašnjim splitskim putom. Iz Sarajeva Hadži Jusuf sa družinom ide glavnom stambolskom džadom (carskim putem) preko Prače, Goražda, Čajniča, Pljevalja i Sjenice, gdje se opet izlazi na veliki dubrovački drum, koji dalje vodi u Novi Pazar, a, odatle preko Rogozne u Mitrovicu i Prištinu, pa dalje preko Kosova u Istanbul. e) Tim istim putem idu i kasniji hodočasnici, kako se to vidi iz njihovih putopisa.
Iz Istambula je Hadži Jusuf krenuo lađom prema Aleksandriji, pa ploveći Mramornim, Egejskim i Sredozemnim morem, opisao je brojne otoke, poluotoke i naročito mjesta u kojima je pristajao. Potom iz Aleksandrije dolazi u luku Rešid na Nilu, pa ploveći Nilom i morem za pet dana stigao u Kairo. Iz Kaira je preko Birke sa karavanom stigao u Suec, da bi odatle nastavio put lađom prema Džidi kroz Crveno more koje on naziva Indijskim morem (Hind-derya). Iz Džide je za dva dana stigao u Meku, a potom u Medinu.
Pri povratku sa hodočašća on se kopnom vraća u Kairo i Aleksandriju, a odatle opet nastavlja lađom preko Soluna u Skoplje, i potom preko Sarajeva u Duvno.
Na putu od kuće do Meke Hadži Jusuf je proveo puna tri mjeseca (od 20. VI do 30. IX 1615), a njegovo izbivanje od kuće trajalo je ukupno godinu i deset dana, jer je sa hodočašća kući stigao 30. VI 1616. godine.
Naš putopisac pojedina mjesta i njihove znamenitosti opisuje realno, ali slikovito, pa pravi i izvjesna poređenja. Tako, na primjer, poznata i lijepa ada Sakiz, koja ima krasnu tvrđavu čije su zidine i građevine »svezale za nebo« slična je Pečuju, a na Rodosdžiku, kojem na daleko nema sličnog grada, postoji i jedna velika kula »poput Lončarice« (u Travniku). Za Hindsko (Crveno more) kaže da nije slično drugim morima, jer je ono »od nas s desne strane zatvoreno ogromnim stijenama od takozvanog šapa, od kojih su neke slične munarama, neke kupolama, a pojedine su opet u obliku šadrvana«. Na otoku Patmos u Egejskom moru vidio je veliki manastir (sv. Ivana Teologa). Neka mjesta nije ni vidio, nego njihove opise daje prema kazivanjima starih mornara, koje on o svemu raspituje (Kipar). Ponegdje se prisjeća i podataka koje je ranije nalazio u starim historijama o pojedinim mjestima (Aleksandrija i Kairo). Naročito je opširno opisao Rodos, Aleksandriju, Kairo i Solun. Svoj susret sa Kabom dao je u pjesmi, uz izvinjenje da to možda pjesnički i nije najbolje izrečeno. Dao je i podroban opis historijskih lokaliteta Meke, a pribilježio je i sve zapise i kronograme iznad svih vrata u haremu Meke.
Autor ne govori o obredima hadža, jer to ne spada u putopis. Hadži Jusuf je hodočasnik u punom smislu te riječi jer ga vidimo kako neumorno iznalazi i posjećuje i grobove bogougodnika, od kojih su mnogi i historijske ličnosti, učenjaci, šejhovi i inače znameniti ljudi. Donosi i brojne legende o njihovim grobovima. Posjetio je grob Eve (Have) u Džidi, koji mjeri i kaže da je dugačak tri stotine i pedeset stopa, ili upravo toliko »koliko što se može strijelom dobaciti«. Opisuje i grob Skender Zulkarnejna (Aleksandra Velikog) u Aleksandriji. Za neke grobove mu čak nisu znali ni reći čiji su to grobovi.
Hadži Jusuf se, međutim, sastaje i sa živim svojim savremenicima, učenim i uglednim ljudima (Alti Parmak efendija, muderis u Kairu i Mirza-efendija, upravnik Harema Meke i dr.), ljubi ih u ruku i postiže njihov blagoslov.
Iz svega proizlazi da je naš putopisac bio obrazovan čovjek i imao je sposobnost zapažanja. Uz njegov putopis se nalazio i jedan vječiti kalendar (rozname) koji je Hadži Jusuf sastavio za mjesne potrebe, označivši mjesece po narodnim nazivima njihovim. Taj kalendar pisan je 1031. (1621) godine, dakle, poslije njegova povratka sa hodočašća. f) Prema tome se Hadži Jusuf bavio i astronomijom. On i u samom putopisu, kako vidimo, uz datume po Hidžri, donosi i datiranje po narodnim nazivima mjeseci, a ponegdje pak upotrebljava samo narodne nazive. Na primjer, kaže da je iz luke Janbu’ krenuo šesnaestog dana mjeseca rujna. Spominje da se 1. muharema hidžretske 1024. godine dogodio na Bozgun (Božić), itd.
Hadži Jusufovim podacima možemo u većini slučajeva pokloniti punu pažnju, jer su realni i slažu se uveliko sa podacima koje poslije njega bilježi Hadži Kalfa u svom geografskom poznatom djelu i drugi naučnici i putopisci.
Čini nam se da nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da bi podaci našeg putopisca dobro došli i današnjem posjetiocu mjesta koje Hadži Jusuf opisuje.
Na kraju nam je napomenuti da pored toga što je Hadži Jusufov putopis najstariji do sada poznati putopis sa hodočašća u Meku, i, uopće, najstariji je putopis naših ljudi iz Bosne i Hercegovine.
Smatram svojom obavezom da se na ovom mjestu zahvalim Mahmudu Traljiću, višem bibliotekaru Narodne biblioteke u Sarajevu, na zdušnoj pomoći koju mi je pružio pri kompletiranju bilježaka i izvjesnih objašnjenja uz ovaj Putopis.
Hadži Jusuf Livnjak: Putopis iz 1024. (1615/16) godine
Hvala Allahu kada mi je omogućio da se približim Muhammedovom mesdžidu [u Medini] i doveo me do Kible svih muslimana [Bejtulaha u Meki] i uz to mi dao da posjetim grobove savršenih bogougodnika (evlija), koji su sjena Božja i zamjenici Allahova Vjerovjesnika, neka je na njeg Božji mir i blagoslov. Neka je mir i blagoslov i na rod Muhammedov i na njegove sljedbenike, koji se ponose upotrebom misvaka.1)
Nakon zahvale Uzvišenom Stvoritelju, ja siromašni i nejaki rob Božji, potreban milosti i dobrote Stvoritelja, Hadži Jusuf, sin Muhamedov, nastanjen u kasabi Županj Potok [Duvno], odlučivši sa najiskrenijom namjerom da posjetim časni Bejtulah, krenuo sam, u dobar čas, i sa mojom braćom Hadži Omerom i Hadži Hasanom od naše kuće u petak poslije džume namaza, 22. džumadelevela 1024. godine [20. VI 1615], ili 9. dan mjeseca hazirana, to jest lipnja. Praćeni mnoštvom prijatelja prispjeli smo na konak junačnom Husejn spahiji 2) na njegov čair gdje smo svi bili obilna počašćeni, pa neka njemu Uzvišeni Stvoritelj uveća blagodati i iz dana u dan povećava njegov ugled i neka mu usliša sve njegove ovosvjetske i ahiretske 3) želje – amin. 4)
Uz to sam ja, ponizni, odlučio bilježiti naša konačišta i sva mjesta koja ćemo na putu vidjeti kao i sve zijarete [posjete] grobovima časnih bogougodnika čijim se zagovorima nadamo i gdje ćemo činiti dovu za sretnu vladavinu našeg padišaha. 5) Neka mu Uzvišeni Stvoritelj podari dug život, ispuni njegove želje i upokori njegove neprijatelje – amin.
Odlučivši to, krenuli smo sa prvog konaka, izljubivši ruke dobrih ljudi i s njihovom dovom 6) otputovali smo sa čaira našeg prijatelja Husejn-spahije i zatim prispjeli u Ramu kod naših efendija Džafer-bega i Ibrahim-bega 7) i tu konačili. Oni su nas neobično lijepo primili. Iza toga smo u nedjelju prispjeli na konak kod našeg prijatelja Hadži Osmana u Prozoru 8) gdje smo zanoćili na njegovom čairu i tu ostali i u ponedjeljak. U utorak smo došli u Dusinu, 9) a potom u Šeher-Sarajevo i tu se zadržali tri dana. Zatim smo u subotu krenuli iz Sarajeva i stigli na konak u Praču gdje smo ugledali mlađak mjeseca džumadel-ahira [28. VI 1615]. Odatle smo stigli u kasabu Čajniče. To je lijepa i uredna manja kasaba. Između Prače i Čajniča nalazi se kasaba Goražde pokraj koje protiče velika rijeka Drina. Iz Čajniča smo prispjeli u Pljevlja (Taslidžu). To je isto tako lijepa i uredna kasaba. U njezinoj čaršiji se nalazi krasna džamija, u kojoj smo vidjeli pet primjeraka lijepo pisanih Kur’ana. Pred džamijom su veliki mramorni stubovi i lijep šadrvan. 10)
Iz Pljevalja smo došli u Prijepolje kraj kojeg protiče velika rijeka Lim, zatim smo prispjeli u Sjenicu, pa u Jeni-Pazar [Novi Pazar], također lijepu kasabu. U polju kraj Pazara teče velika rijeka Ibar. Zatim smo došli u Mitrovicu kraj koje se na visokom brijegu nalazi manja tvrđava Zvečaj. 11)
Potom smo stigli u Prištinu, vanredno lijepu i urednu kasabu i tu se zadržali jedan dan. Kraj Prištine je velika nahija Kosovo kroz koju teče također velika rijeka Lab, i na kojoj je pokojni sultan Murat sagradio velik i lijep most. 12) Iza toga smo u nahiji Pasjane zanoćili u jednom hanu, čija dužina iznosi 80, a širina 40 aršina. Prešavši potom [Skopsku] Crnu Goru zanoćili smo u selu Nagoričani u preševskoj nahiji, ostavljajući na desnoj strani Kačanik i Üsküp [Skopje]. Ovi se vide sa velikog polja Kalkandelena [Tetova].
Prošavši selo Stracin zanoćili smo u Konoplidži. To je veliko sela u vinogradima i baščama, gdje je Ekmekčić (Ekmekdži-zade) Mehmed-paša 13) sagradio jedan han, čija dužina iznosi stotinu, a širina trideset aršina. Putujući dalje prošli smo Krivu Rijeku (Egri Dere) i Devejagraz i prispjeli u vrlo lijep šeher Čustendil. 14) Tu su lijepe banje Ilidže [Ljekovite banje]. Stanovništvo se bavi peradarstvom. Tu smo se zadržali u petak gdje smo klanjali džumu-namaz (molitva). Odatle smo stigli u Dupnicu, lijepu manju kasabu, u kojoj ima mnoštvo bašči i vinograda. 15) U mjestu se nalazi i pet džamija u kojima se klanja džuma. Potom smo došli u Samokov. 16) To je isto tako lijepa manja kasaba, a nakon toga stigli u Kustendžu, kasabu, u kojoj se nalaze dva velika hana. Iza toga smo došli u Tatar-Pazardžik, također urednu i lijepu kasabu u kojoj ima jedan olovom pokriveni han (Kuršumli-han), dugačak stotinu a>aršina sa stotinu odžaka. Uokolo su u velikom dvorištu brojne sobe, a na sredini dvorišta šadrvani. Kraj kasabe teče velika rijeka Marica. Zanoćili smo i u Plovdivu (Filibe), lijepoj i urednoj kasabi. Tu je divna sultan Muratova džamija, a ima još dvanaest džamija i četrdeset mahalskih mesdžida kao i jedan veliki bezistan. U Plovdivu je sjedište munle [vrhovnog kadije] sa primanjima od pet stotina akči. U mjestu se nalazi medresa i imare kao i velika čaršija. Mi smo konačili u jednom hanu kraj mosta. Han je pokriven olovom, a u blizini su i veliki carski konaci koje nije moguće opisati.
Iz Plovdiva smo prispjeli u mjesto Kajali gdje se nalazi korija merhum Hasan-paše,17) a odatle došli u Uzundžovu. Tu je jedna krasna džamija i han, imare i medresa, a sve je opasano zidom slično zidu tvrđave. U džamiji postoji više zlatnih kandilja i velik broj lijepih halija. Džamija je neobično lijepo ukrašena i bojadisana. Han je dug stotinu i osamdeset koraka.
Potom smo prispjeli u manju kasabu Harmanli. I u ovoj kasabi postoji od dna do vrha lijepo ukrašena džamija u kojoj smo također vidjeli pet veoma skupocjenih primjeraka Kur’ana, koji vrijede, kako nam rekoše, dvadeset hiljada filurija, 18) a za koji novac bi se mogla ponovno napraviti džamija. U okolini kasabe ima pet-šest jakih sela. U sredini dvorišta (harem) džamije ima lijep šadrvan. Tu je i han dugačak stotinu osamdeset i četiri, a širok četrdeset koraka u čijem dvorištu je šezdeset i osam velikih mramornih stubova. U centralnom dijelu hana je veoma velika kupola (kubbe) i pedeset i dva odžaka. 19) Od poda do vrha kupole ima četrdeset aršina. U mjestu postoji lijep most.
U kasabi Küprili, isto tako ima izvanredno lijepa džamija i imare kao i han dugačak stotinu i pedeset aršina sa šezdeset mramornih stubova. Pokraj mjesta teče Marica na kojoj se nalazi most dugačak dvije stotine i šezdeset aršina.
Potom smo došli u Edrenu. To je lijep i velik šeher. Ima jedan veliki most, navodno dugačak preko hiljadu aršina. Merhum sultan Selimovoj džamiji, zvanoj Selimija, 20) teško bi se po ljepoti našla slična džamija. Ona ima tri munare sa po tri šerefeta, a četvrta munara je u opravci. Ja siromah popeo sam se na jednu munaru i penjući se nabrojao dvije stotine i pedeset basamaka. Na sredini džamije je divan šadrvan. I han što ga je u ovom mjestu podigao Ekmekčić (Ekmekči-zade) kao građevina je veoma rijedak i ne da se opisati. I Hafsa je manja i lijepa kasaba sa hanom dugačkim od stotinu i dvadeset aršina. Ima mnogo odžaka, a u svaki od njih donosi se iz imareta po jedan tas čorbe. To je vakuf Muhamed-paše, brata Ibrahim-hanova. 21) U hanu postoji više soba (hudžre), lijepo imare, džamija, mnogo dućana, a sve je to pokriveno olovom. Nekoliko primjeraka Kur’ana što se nalaze u džamiji teško je procijeniti. Došavši u kasabu Burgaz vidjeli smo imare iz kojeg se u odžake donosi čorba. Ima han sa šadrvanom. Potom smo došli u Čorlu. I to je manja i lijepa kasaba, a i Silivra je manja i lijepa kasabica. Nalazi se na obali mora gdje bijaše mnoštvo đemija. Potom smo posjetili Büjük Čekmedžu, isto tako lijepu kasabu na obali morskoj, a na rijeci je most dugačak pet-šest stotina aršina. Iz Büjük Čekmedže stigosmo u Küčük Čekmedžu, također na obali mora, a blizu Istanbula.
Potom, u sretni čas, stigosmo u subotu u šeher Istanbul. Ljepote ovog velikog šehera pero nije u stanju opisati niti iskazati što srce osjeća u njemu. U Istanbulu smo se zadržali nekoliko dana razgledajući ga i uživajući u njegovim ljepotama. U drugi dan mjeseca redžeba u četvrtak [28. VII 1615], u doba kušluka 22) umro je i preselio u vječnost naš jedan hadžija-komšija i saputnik.
Nakon što smo dočekali odabranu noć Regaib 23) pošli smo sa našim bratom Hadži Omerom, četvrtog Redžeba poslije džume namaza i ukrcali se u Hadži Džaferovu đemiju i tako, sa srećom, krenuli prema Misiru. Prošavši Bogaz-Hisar 24) prispjeli smo u Geliboli, 25) lijepu i poznatu kasabu. Tu su sahranjeni bogougodnici Muhamed-efendi i Ahmed-efendi, sinovi Jazidžije, 26) neka je na njih velika Božja milost. Merhum Muhamed-efendija je autor poznatog djela »Muhamedija«, a Ahmed, poznat pod pseudonimom »Bidžan« je autor djela »Envarul-‘ašikin«. 27) U svoje doba obojica su slovili kao odabrani učenjaci, pokazali su dosta kerameta i u islamskom svijetu bili veoma prosvijećeni autoriteti.
Iza Gelibolija dolazi Baba-burun, a nalazi se na brijegu. Tu su brojne lađe nemuslimanske. Ovdje izlazi put iz Selanika [Soluna]. Odatle dalje idući dolazi Bagče-ada sa dvije kule. Mjesto je u brojnim vinogradima i baščama. Idući dalje dolazi se do poznate i lijepe ade 28) po imenu Sakiz. Tu je krasna tvrđava čije su se zidine i građevine »svezale za nebo«. Ovo mjesto slično je Pečuju. 29) Iza ove slijedi velika Kujun-ada gdje ima nekoliko sela. Odavde se iza jedne male ade prolazi podnožjem planina Alaman i stiže u ade Susama.
Odatle idući prispjeli smo do velike ade Rodos. Na kraju ove ade, a u tvrđavi je grad Rodosdžik, kojem na daleko nema sličnog grada. Sav je grad u zidinama. Ima osam džuma-džamija i trideset mahalskih mesdžida. Sve njegove građevine slične su utvrdama gdje se nalazi i jedna velika kula poput kule Lončarice (kula Lončarica je u travničkoj tvrđavi).30) U tvrđavi ima osam stotina topova i tu je sjedište paše. Tu ima nekoliko hiljada kuća, a na adi se nalazi tri stotine i šezdeset sela. Opseg ade iznosi oko stotinu milja. Tu uspijeva grožđe i nar, a inače nema mnogo voća. Adu je osvojio lično merhum sultan Sulejman, koju je topovima tukao devet mjeseci, devet dana i devet sahata. 31) Došavši tu prisustvovali smo proslavi priređenoj pomorskom kapetanu Halil-paši 32) gdje se nalazilo osamdeset velikih katargi i bezbroj manjih lađa. Od Istanbula da Rodosdžika ima tačno sedam stotina milja. Tu se na kraju grada na samoj obali nalazi grob poznatog i proslavljenog Veli-dede, 33)koji je tu pri osvajanju poginuo mučeničkom smrću. Stanovnici Rodosa i okoline i danas mnogo posjećuju njegov grob tražeći i moleći tu da im se ispune njihove želje. Tako na primjer mornari ne kreću odavde na dalje putovanje a da nešto ne zavjetuju kraj groba Veli-dede. I poznati Murad-reis 34) je ovdje sahranjen, pa je i njegov grob veoma poznat zijaret. 35) U blizini je i zijaret merhum Abdurezaka, 36) a do njega su sahranjeni njegov sin i jedan paša. Ovaj se zijaret obavlja subotom. Zatim smo posjetili i grob pejgambera Danijal-alejhiselama. 37) U gradu i njegovoj okolini sagrađeno je oko hiljadu kula, a sve su one blizu jedna druge. Mjesto u gradu gdje odsijeda šah je nešto izvanredno, a oko njega imaa sedam hendeka. Priča se da je tu zindan sa sedam spratova. 38) Kod merhum sultan Sulejmanove džamije nalazi se imare. Tvrđava ima šest kapija.
Potom stigosmo do Aleksandrije (Misr Iskenderije).39) Spomenuti Abdurezak efendija i Danijal-alejhiselam su ovdje sahranjeni. 40)
Svakako je mnoge nadmašio Šejh Kemaludin, ibn Hemam koji potječe od Kurejšija. Svoj dragocjeni život proveo je u sticanju nauke, a prvotno pripadaše pravnoj školi šafiija, pa je kao takav ostavio brojna djela s područja šafijskog mezheba. Međutim, poslije je na osnovu studiranja Kur’ana i Hadisa priključio se hanefijama i taj pravac slijedio i ostavio djelo poznato pod imenom »Ibnul-Hemam«. Ova djelo je među učenjacima mnogo cijenjeno i navodno da u islamskom pravu nema jačeg i vrijednijeg djela. Pod konac svoga života sudjelovao je u osvajanju Aleksandrije i tu umro, pa se i danas njegov grob posjećuje. 41)
Šejh Abas je također velikan i pripada kurejškoj lozi. I on se borio kod osvojenja Aleksandrije pa se tu i nastanio i bio poštovan među svijetom. 42) Sejid Jakub bijaše također poznati bogougodnik (veli), pa smo i njegov grob posjetili. 43) Sejid Muhamed ibn Hadžib je autor djela »Hadid« i poznat kao veliki učenjak.44) Kod Ješil-kapije nalazi se grob Sejid Vekasa,45) bajraktara Božjeg Miljenika [Muhamedovog], a kada se prođe Ješil-kapija i tu imaju dva zijareta gdje u dva groba leži po četrdeset mučenika (šehida). Šejh lnajet koji je nedavno preminuo sahranjen je ovdje na obali mora. U svom životu je jedno vrijeme bio spahija i sakupio veliki imetak, ali je živio skromno i konačno postao derviš, pa je sav svoj imetak upotrijebio u dobrotvorne svrhe i potpomogao siromašne. I on je poznat kao evlija, pa se i tu dova uslišava.46)
Hazreti Abdulah koji bijaše jedan od drugova Božjeg Vjerovjesnika [Muhameda] također je u Aleksandriji sahranjen. On je pri osvajanju ovog mjesta osvojio prvu gradsku kapiju.47) I Temim-Dari je također poznat, njega su džini odnijeli na Kaf planinu, a sahranjen je ovdje u Aleksandriji pa je i njegov grob poznat zijaret.48) Posjetili smo i grob Skender Zulkarnejna. Njegov časni grob je pod kupolom gdje se nalaze i nišani. Grob mu je ukrašen, u čije ukrašavanje je navodno utrošeno više stotina hiljada filurija. U njegovoj grobnici se nalazi zatvoreno ogromno blago i dževahir49) koje još niko nije bio u stanju otvoriti. Tu je pod zemljom i jedan bunar (kuji) gdje se i danas nalazi nešto vode koju upotrebljavaju za liječenje od raznih bolesti.50)
Aleksandrija je osvojena u doba Omer ibn Hataba,51) a osvojio ju je Amr ibn As.52) Tu je i džamija sa hiljadu i jednim stubom i u njoj se i danas čuva hazreti Osmanova i Alijina53) zastava. U Aleksandriji je i jedna mala džamija u kojoj je nakon osvojenja Aleksandrije obavljena prva džuma. U blizini Gurbijine džamije leži i Sejid Ebu-Bekr Tartuši.54) On je bio veliki učenjak i imao svojih stotinu učenika, a svi su oni postali muftije i profesori. Spomenuti je predajući ovdje i umro, a oko njega su i grobovi mnogih njegovih učenika.
U Aleksandriji su poznati još i grobovi Šejha Muhameda, Šejha Abdurahmana, Abdulaziza55) i još bezbroj njih, pa molimo Allaha da nas proživi u njihovom društvu a posredstvom šefa-ata Muhamedova.
Čitao sam u pojedinim historijama da je Aleksandrija prvotno bila mnogo više nastanjena i velika i da je nekada imala dvanaest hiljada džamija tri mesdžida, mnogo hamama, pekara i mlinova, a njezinim građevinama da nije u svijetu bilo primjera. I danas se vide ostaci zidova debljine po dvadeset aršina. Okolo Aleksandrije se nalazi sedam opkopa i tri stotine i šezdeset kula. Cijeli grad je opasan zidinama. Njegova čaršija je vrlo lijepa i uredna. Izvan zidina tvrđave je na morskoj obali napravljena jedna kula na hiljadu direka, koja je veoma lijepa. O Aleksandriji bi se moglo na dugo i široko pričati. Tu smo otsjeli pet-šest dana i odatle krenuli u šeher Rešid. I ovo mjesto po ljepoti i urednosti nema premca. Ispred grada teče blagoslovljeni Nil na kojem ima mnoštvo lađa. Nakon dva dana smo se ukrcali u lađu i idući Nilom i morem peti dan stigli u Kairo (Misr-Kahire). U Bulaku smo se iskrcali iz lađe i tako unišli u zaštićeni Misir. To je jedinstven grad na svijetu o kojem se može mnogo govoriti. U stara vremena je i ovaj grad bio mnogo veći, pa danas jedna trećina njegova nije u urednom stanju. Ali i sada se tu nalazi pet stotina džuma-džamija i u svima se uči hutba, a mahalskim mesdžidima nema ni broja. U Kairu i njegovoj okolini su grobovi više hiljada bogougodnika, a naročito je poznato groblje (mezarlik) po imenu Karefa. Tu leži mnogo i mnogo evlija koje je sve nemoguće opisati. Između njih je poznati pročelnik učenjaka (reis-ul-ulema) hazreti Imami Šafi’i, Bog mu se smilovao, osnivač pravne škole (mezheb) šafija. On je potomak predaka Božjeg Vjerovjesnika Muhameda alejhiselam, čije koljeno dopire do Adnana.56) U groblju Karefa pod jednom kupolom su dvije ličnosti, a jedan od njih je Imami Šafi’i.57)
U groblju Karefa sahranjen je i Ebul-Lejs, pripadnik hanefijskog mezheba, autor poznatog komentare Kur’ana, a čuveno je i njegovo djelo »Mukadima«. I njegov grob se mnogo posjećuje.58) Imami Jafi’i59) je jedan od učenika Imami Šafije, koji je nastojao da sve hanefije preobrati u šafiije. Učene hanefije bi svojim diskusijama ubjeđivao da je jedini ispravni mezheb šafijski. Neznalice hanefije bi opet pokolebao i potom ih preobratio u šafije, a rečeno je: »Vjera (i’tikad) neznalice je kao muha na magarcu«. Tako je i Jafi’i mnoge hanefije preobratio u šafije. Jedanput se ovaj susreo i sa Ebul-Lejs Samarkandijem u Bagdadu, pa i njega je želio preobratiti. Ebul-lejs mu odgovori da će njih dvojica diskutovati o tome pa ko pobijedi drugi ima primiti njegov mezheb. U toj raspravi je pobijedio Ebul-Lejs, pa kada je Jafi’ju pozvao da slijedi njegov mezheb, ovaj to nije prihvatio. Ali su se oni tada dogovorili da niko nikog više neće preobraćati u drugi mezheb i od tada je hanefija presude izdavao po hanefijskoj, a šafiijski sudac po šafijskoj pravnoj školi.
Šejh Attar60) bijaše šejh Ibn Faridov. U Attara se u njegovo vrijeme prstom upiralo, jer mu ne bijaše primjera. On je bio stožer učenih svoga vremena. Za njega se priča da je na jednom dućanu kod Azharske kapije uzimajući abdest najprije prao noge, a potom stavljao vodu u nos i usta. To je činio da bi se prikrio kao evlija. On je jako poštovan u Kairu, a njegovim posredstvom je unišao u tarikat i Ibnul-Farid, a on je sahranjen u groblju Karefa. Pored njegova lijesa (tabut) išla je jedna zelena ptica i zajedno sa njim u grob ušla. Ibn Farid je jedan od kutbova61)i vođa šejhova, možda i najveći među šejhovima. Bio je mnogo učen, lijepih osobina i od njega učenjaci prenose mnoge izreke.62)
I Sejid Ahmed Bedevija63) leži u blizini zaštićenog Kaira. Njegova veličina, svetost i pobožnost poznata je kako u Kairo tako i u Kudusi-šerifu, časnoj Kabi, Šamu i drugim krajevima. On je jedan između dvanaest imama, a Zejnul-Abidin je njegov predak. Kod Bedevijina groba događaju se neobične i veoma čudnovate stvari. On je bez sumnje veliki muž, pa smo potrebni njegovoj zaštiti.
Sitei-Nefisa, neka ju Allah pomiluje, također je u rodu sa Ahmed Bedevijom, jer je ona njegova bratična. I kod njezina groba se viđaju neobične stvari. Kogod kod nje sa srca učini dovu, zaista mu i pomogne, što je iskustvo pokazalo. O Nefisi se pričaju razne legende.64)
Šejh Sejid Husejn65) je sahranjen u mahali poznatoj pod imenom Demir-taš. On je doveo vodu u kairsku tvrđavu. Dede Omer Halveti66) unišao je u derviški red kod spomenutog šejha Sejid Husejna. I on je izuzetno cijenjena ličnost, a današnji šejh Harema u časnoj Meki Mirza-efendija potomak je spomenutog Šejh Sejid Husejna. I Šejh Ibrahim je poznat u mnogim vilajetima.67)
Pored svih koje spomenusmo da navedemo i jedinstvenog čovjeka našeg vremena Šejha Muhameda Bakiriju koji vuče lozu još od Ebu-Bekir-Sidika. On je potomak u dvadeset i sedmom koljenu (nesl), a s majčine strane je u srodstvu sa Fatime-Zehrom [kćerkom Vjerovjesnika]. Bakirija je stožer učenih i bogougodnika. Mi, iako ga nismo vidjeli, saznali smo da je toliko velik i dobar čovjek da se može reći za njega da je on danas otac i majka svih znanosti.68)
I Hazreti Šejh Muhjidin Ibn Arebi je sahranjen u groblju Karefa. Ovaj velikan je poznat u svim arapskim krajevima tako da i djeca na sastancima i tevhidima citiraju njegove stihove (kaside), jer je ovaj čovjek unišao u njihova srca i postao im omiljen. Osim Kaira on ima svojih pristaša (muridlar) još u Jemenu, Hidžasu, Medini pa i svim ostalim krajevima, a ovi svijet upućuju. Bože, neka smo i mi pod njihovom nazočnosti.69)
Nadalje u Karefi pod jednim kubetom leže tri čovjeka, a za koje se priča ovo: U zemlji Perziji (diyari acemde) došlo je bilo do slabljenja vjere i vršenja vjerskih obreda, pa su spomenuta trojica odlučili da se isele u druge krajeve. Krenuli su najprije prema časnoj Kabi, odate su došli u Damask, a potom u Kairo i u blizini groblja Karefa se smjestili i ibadet činili. Tako su proveli dugo vremena. Jednoga dana je vladar toga doba želio da ih vidi i sebi ih pozvao, ali se ovi ne odazvaše. Dokazano je da su to bila trojica bogougodnika. Jednoga dana su ih našli mrtve u njihovoj kući, pa su svi stanovnici Kaira prisustvovali njihovoj sahrani, a grobovi im se nalaze pod jednom kupolom u groblju Karefa. Kao bogougodnici stekli su veliku popularnost.
Hazreti Šejh Šahin,70) neka mu se Allah smiluje, bijaše u doba Čerkeza71) carski pehlivan. On je više puta dolazio Šejhu Muhamedu Bakiriji, tražeći od njega blagoslov i dovu, a Bakiri mu je svaki puta davao odgovor da on mora proći još svijeta, pa tako da bi Šahina izbavio od cara predade ga bedevijama [pustinjskim Arapima] naredivši im da Šahina odvedu u Perziju i predaju Šejh Omer Halvetiji.72) On je kod Halvetije ostao dugo vremena. Kada je sultan Selim-han,73) neka je s njim Božja milost, osvojio od Čerkeza Egipat, Šahin se vrati u Egipat i tu ostaje kao bogougodnik i šejh. Njegovih pristalica ima i danas u svim slojevima u Meki i Medini. Ovi su isto tako veliki i ugledni ljudi.
Šejh Muhamed Kurdi je također veliki bogougodnik a bio je i poznavalac misticizma, učen čovjek. Nema sumnje da je on bio savršen čovjek.74)Pokraj džamije Azhera na mešhedu Husejnovom je sahranjen Melek-dede. Na tom mjestu je dova kabul75)
Šejh Kavvaf Sinan, najprije bijaše čauš, pa je tu službu ostavio i posvetio se tarikatu. On je bio nepismen (ummi), ali neobično nadaren i bistar čovjek. U poznavanju tarikata bijaše jedinstven.76)
Bože, podari nam da se koristimo njihovim znanjem i duhovnom spoznajom – Amin.
U Kairu i njegovoj okolini nalaze se grobovi i turbeta još brojnih velikih šejhova i časnih bogougodnika, a da bismo ih sve pobilježili trebalo bi mnogo objašnjenja. Slušao sam od starijih ljudi i učenjaka da i sada na životu ima velik broj bogougodnika, učenih, kadija, od kojih sam neke sebi pribilježio. Neka smo uvijek pod njihovom zaštitom i pogledom, a njih neka Istiniti uroni u more Svoje milosti.
Sa učenjem Fatihe sjetili smo se svih koji počivaju u zaštićenom Kairu, njegovoj okolini, u mezaristanima Karefa i zidinama tvrđave.
Između velikog broja džamija u Kairu spomenućemo samo neke od njih. Prije svega najpoznatija je džamija Azhar, u koju može stati bezbroj ljudi, a bez sumnje namaz u njoj može obaviti odjednom četrdeset hiljada osoba. U džamiji se na tri do četiri stotine mjesta drže predavanja, a ima možda hiljadu ćursija. Bog zna ima li još igdje na svijetu ovakva džamija.77) Evo imena još nekoliko džamija: džamija Ahdar, džamija Kajlun [Kalunova], džamija Kajsun, džamija Ješi, džamija Ješim, džamija Muejed, džamija Mehmi, Sultan Hasanova džamija, džamija Merdan, džamija Gevrun, džamija Salbija, Stara džamija i džamija Zejd.
Džamija Baba Amrova je vrlo velika džamija i otvara se zadnjeg petka u ramazanu gdje dolazi više hiljada ljudi. I spomenuta Zejdova džamija je vrlo velika i nalazi se kraj Kaira. Spomenuta sultan Hasanova džamija također je velika, opasana je zidom gdje je smješteno tri stotine i šezdeset kuća, od kojih neke imaju i po osam spratova. Nismo je posjetili, ali smo o njoj slušali. Tamo je nastanjen i neki čovjek koji iz kuće nije izašao četrdeset godina. On je stalno u ibadetu i vrlo je cijenjen. U krugu tvrđave nalazi se i grob Šejh Sari Fakiha, brata Hazreti Ejub Ensarije.78)
Kairska tvrđava je velika i u njoj se i danas nalazi Hazreti Jusufov košk [dvorac] kao i jedan dvorac Kopta, koji se razgledaju. Na sredini grada je željezna kapija (demir-kapu). Pri osvajanju Egipta tu je poginulo mnogo bogougodnika i gazija, pa se na tom mjestu dova [molba] bez sumnje uslišava.
Mnogo toga smo vidjeli i slušali o Kairu, ali mi to ukratko bilježimo, a kako da ga neko i opiše kad se u njemu nalaze sedamdeset i dva mileta [naroda-nacije]. Samo u jednom dijelu Kaira postoji oko trideset hiljada kuća Magriblija, a gdje su ostali. Od Nojeva (hazreti Nuh) vremena pa do danas Kairom je vladalo hiljadu i pet stotina nemuslimanskih vladara i osmanlijskih careva. Sve ovo sam slušao od učenih i starih ljudi.
Konačno u Kairu i danas ima vrlo velikih učenjaka i kapaciteta. Jedan između njih je prvak uleme (reis-ul-ulema) gospodin Alti Parmak efendija. Bilo nam je suđeno da ga dva-tri puta posjetimo i primimo njegov blagoslov.79)
Razgovarajući sa nekolicinom muslimanskih hodočasnika o mogućnosti odlaska časnoj Kabi preko Indijskog mora (Hind-derja),80) kojom prilikom bismo izvršili još mnoge zijarete, Božjom odredbom smo, u dobar čas, a nakon dva i po mjeseca našeg putovanja, krenuli iz Kaira i stigli na konačenje u obližnje mjesto zvano Birke, veoma lijepo mjesto u vrtovima. Spojivši se sa karavanom (kafile) tu smo otsjeli tri-četiri dana. Odatle smo sa karavanom koju je pratilo dvije-tri stotine vojnika, oprostivši se sa našim bratom i prijateljem Ali čaušem, krenuli i treći dan stigli u luku Suec (Suveyš iskele). I tu smo odsjeli tri dana dočekavši i svetu noć Berata u časnom mjesecu šabanu [9. IX .1615]. Četvrti dan smo se ukrcali u lađu cijenjenog Šerifa, koji je pod tim imenom poznat, a on je iz Džide. U našem društvu pored tri-četiri stotine hadžija bili su i naši saputnici Hadži Nurulah čauš, Hadži Husejn, Hadži Husam efendija i naši drugovi Hadži Sefer, Hadži Jusuf i Hadži Šaban Livnjaci. Tako smo u ugodnom društvu krenuli prema Meki.
U Suecu pristaju sve lađe koje tuda nailaze iz Jemena, Abesinije (Habeš), Indije (Hindustan) i Džide. To je manja kasabica sa dvije džamije, a u kasabi je i grob bogougodnika Šejha Muhameda.81) Njegov grob se posjećuje. Tu je i mjesto (mekam) krklera.82) U mjestu nema vode za piće, pa ju iz daljine donose Arapi-beduini i ovdje prodaju hadžijama i ostalima. Na morskoj obali pokopan je poznati Šejh Gurejb, bez sumnje jedan od velikana, a njegova svetost naročito je poznata kod mornara (keštiban). Kogod s kakvom željom zapali svijeću na njegovu grobu tome se želja usliša. Bogzna on je bio Magriblija i jedan od bogougodnika toga kraja.83)
Odatle smo, u dobar čas, krenuli u ponedjeljak u zoru kada su se uz vjetar jedra otvorila i na večer između akšama i jacije prispjeli u bogaz, gdje je, navodno, potopljen Faraon,84) neka je na njeg prokletstvo. Na tom mjestu smo vidjeli čudnovat prizor kako more čas ključa, a čas se povlači. Našu lađu je najednom sa sve četiri strane uhvatila jaka bura (frtune) tako da smo svi počeli učiti Kelimei-šehadet i Ihlasi-šerif opraštajući se međusobno. Međutim kada je spomenuti Šerif sa skrušenošću proučio dovu najednom se sve smirilo, i mi, hvala Allahu, tuda sretno prođosmo i izbjegosmo opasnosti. Sutradan smo prispjeli u malu kasabu, poznatu pod imenom Tur, a nedaleko je i planina Tur gdje je hazreti Musa [Mojsije] razgovarao sa Uzvišenim Stvoriteljem. Tu smo izašli iz lađe, okupali se i oprali našu odjeću. Iznad mjesta se uzdiže planina Tur i druge svijetle planine koje smo mi gledali iz njihova podnožja. Pripovijeda se da je jednoga dana Hazreti Musa alejhiselam u razgovoru sa Allahom (munadžat) rekao: »O naš Stvoritelju, pokaži mi nešto od Tvoje ljepote«, na šta Musau stiže odgovor: »O Musa, ti Mene ne možeš vidjeti tjelesnim očima«. Musa je ponovio: »O Stvoritelju, pokaži mi se«. Tada je Musau stigla Božja objava: »O Musa pogledaj u brda«, pa kada je Musa bacio pogled na planine ugledao je na njihovim stranama svjetla i sve planine kao da gore od čistog svjetla (nur). U tom času je Hazreti Musa izgubio svijest i na mjestu pao i tako dugo vremena ostao ničice na sedždi. Konačno on čuje glas Stvoritelja: »O Musa, podigni glavu«, pa kada je Musa podiže, ugleda kako se planine u svjetlu raspadaju na dijelove i dižu poput munara u visine nebeske. Sve ovo nije moguće prikazati, jer bi trebalo opširno objašnjavati.85)
U poljima ispod ovih planina ima lijepe studene vode, pa gdje god se malo zakopa tu poteče lijepa čista voda. Nakon što smo ovdje boravili jedan dan opet smo se ukrcali u lađu i za tri dana prispjeli do Amana. Idući blizu obale prošli smo pored jedne tvrđave gdje smo vidjeli desetak Arapa-beduina, a kada smo stigli do još jedne tvrđave sreli smo tridesetak Arapa, koji bijahu donijeli meda, hurmi i sličnih stvari da nama prodaju.
Zatim smo prolazili podnožjem crnih planina (kara daglar). Uzrok zašto su ove planine tako crne je u ovome:
Gospodin Božji Vjerovjesnik [Muhamed], neka je s njim mir i blagoslov, idući iz časnog Damaska, rekao je poznatom izvoru vode, zvanom Ajni-zerka: »O izvore Zerka, po Božjem naređenju dođi u svijetlu Medinu«, a rijeka tada odgovori: »Odazivam se i pokorna sam o Božji Vjerovjesniče«. Kada je Vjerovjesnik stigao u Medinu obavijestio je svoje ashabe [drugove] da će u Medinu stići Ajni-zerka iz Damaska.86) Ashabi su u rečeni dan očekivali dolazak vode, ali ona nije došla toga dana nego je stigla jedan dan kasnije. Kada je Vjerovjesnik upitan zašto je zakasnila, jer da tako nije ugovoreno, Ajni-zerka odgovori: »O Božji vjerovjesniče: »Na jednom mjestu me datule (hurme) spriječiš da prođem, a na drugom opet me planine ne pustiše, pa je to uzrok moga zakašnjenja.« Vjerovjesnik, neka je s njim blagoslov, učinio je tada dovu: »Bože, neka na tom hurmaluku više hurmi ne bude, a neka spomenute planine budu crne.« Tako u Hindskom moru ima više planina potpuno crnih i nigdje nema datula.
Potom idući dalje pokraj obale došli smo do jedne ade gdje leži neki šejh, nad čijim grobom je i turbe, ali mi ne rekoše njegovo časno ime.
Zatim smo putujući dalje vidjeli na obali morskoj jednu štalu za konje, za koju vele da tako stoji još od vremena Gospodina Vjerovjesnika i da je i on tu dolazio, konje vezao i vodio razgovore. Mjesto je poznato pod imenom Amrumeje.
Nešto dalje odatle vidjeli smo na obali morskoj grob Šejha Bermeka i oko njega još pet grobova bogougodnika čija nam imena nisu poznata, pa se i ovo mjesto posjećuje. Kogod u okolini Šejh Bermekova turbeta nešto izgubi na kopnu ili moru treba da učini kakav zavjet i dođe u njegovo turbe i stvar će zaista naći. I onaj kome je putovanje onemogućeno treba da učini zavjet Šejhu Bermeku pa će zaista put nastaviti kada jednom u sedmici ili u mjesecu posjeti njegov grob. Spomenuti Šejh je begovskog porijekla (begzade imiš), a bilo mu je ime Omer-beg sa nadimkom Šejh Bermek. On se odrekao ovoga svijeta i predao se tarikatu, povukao se u samoću, nastanivši se ovdje na obali mora i konačno je tu ispustio svoju plemenitu dušu.87)
Kraj obale mora leži veliki i poznati muž Sejid Dževheri, potomak jednog arapskog plemena (kabile).88) Nad njegovim grobom je posebno turbe. U blizini je i turbe nekog kaderijiskog šejha od časnog roda. Neka je nazočnost i pogled svih pejgambera i bogougodnika na sve sljedbenike (umet) Muhamedove kako na kopnu tako na moru i na putu.
Na koncu da spomenem i to da Hindsko more nije slično drugim morima. Ono je od nas sa desne strane zatvoreno ogromnim stijenama od takozvanog šapa, a od kojih su neke stijene slične munarama, neke kupolama, a pojedine su u obliku šadrvana. To su čitava brda. Sa lijeve strane u poljanama je lijepa manja kasabica Janbu’.89) To je medinenska skela, odakle do Medine ima pet konaka. I tu smo odsjeli, a kada smo odatle krenuli bijaše šesnaesti dan mjeseca rujna [16. IX 1615]. Zatim smo putovali podnožjem planina Bedri Hunejna, gdje je borbe vodio gospodin Vjerovjesnik alejhiselam. Kada je on izašao na vojnu Bedri-Hunejn predao je Hazreti Aliji90) mač zvani Zulfikar. Tu je naš Pejgamber vodio četiri poznate borbe: Bedri-Hunejn, Uhud, u Medini, zvanoj Hendek-borbi i jednu pri osvojenju Meke. U borbi na Uhudu je Pejgamberu izbijen jedan zub, a na Bedri-Hunejn je prokleti Ebu-Džehl doveo vojsku od hiljadu konjanika, dok je islamska vojska imala svega četiri konja, a ostala bijahu pješaci. Međutim je islamska vojska potukla neprijatelja, tako da su neki neprijatelji poginuli, neki pobjegli, a izvjestan broj vojske je primio islam. I ovo bi trebalo opširnije objasniti, ali nama je ovdje namjera da opišemo zijarete i konake (ziyarat ve konaklari).91)
Konačno smo prispjeli u mjesto Rabi’-Ešme, nazvano taka pa poznatoj pobožnoj ženi [Rabija Adevija], neka smo i mi pod njenom zaštitom. Rabija je ovdje mnogo dolazila, pa je i ovo mjesto pa njoj dobilo ime Rabi’-Ešme. Muslimanske hadžije kaji ovuda dolaze morem na hodočašće u ovom selu oblače ihrame, pa smo i mi svi ovdje se okupali i obukli ihrame.92)
U blizini Rabi’-Ešme su planine: Subh, Hulejs, velike planine, a prošli smo i mnoge začudne otoke i zaljeve (liman). Evo imena samo nekih od njih: Liman Kulender, Liman Džuhejn, Liman Kal’ai Tur, Liman Katrihija, Liman Marsei Rasti Muhamed, Marsei Džurum, Marsei Šermed Taraf, Džezirei Džirjan, Džinnilar ve Divlari, Marsei Burgan, Ševšuvaze, Liman Kal’ai Muvejla, Marsei Mehar, Marsei Numan, Džezirei Antar, Džezirei Šejh Bermek, Džezirei Gul Unvan, Džezirei Ildžar, Džezirei Deni, Džezirei Rabi’-Ešme, Resi Huma, Džezirei Ataba i Liman Džida.
Džida je najveća luka i veoma je izgrađena. Mnogo bi se o njoj moglo pričati, ali mi ćemo ukratko spomenuti neke momente. U Džidu smo prispjeli u subotu. To je lijep i uredan šeher i velika skela. Sve lađe iz Jemena, Abesinije (Habeš), Indije (Hindustan), Kaira, to jest sve lađe koje dolaze i odlaze sa četiri strane svijeta ovdje pristaju i to je ujedno skela časne Kabe.
Džida (Džidde) je iskrivljeno ime od riječi Džede (Džedde). Naša pramajka Hazreti Hava [Eva], Allah joj se smilovao, sahranjena je u blizini ovog šehera. U arapskom jeziku »nâni« kažu »Džedde«, ali je izmijenjeno ime Džida poznatije. Prema tome se ime Džide odnosi na našu pramajku.93) Ona je, dakle, majka stotinu i dvadeset i četiri hiljade pejgambera i više hiljada bogougodnika i cijelog čovječanstva. Njezinu grobnicu smo izmjerili i ona je dugačka tri stotine stopa, upravo toliko koliko se može strijelom dobaciti. Nad njezinom glavom sjedi jedan šejh, a nad njenim trupom je napravljeno turbe, pa se i tu nalazi jedan šejh. I iznad nogu je jedan znak (nišan) od zelenog kamena gdje se tako isto nalazi jedan šejh. Ovi šejhovi danonoćno čuvaju njezin grob.94) Kraj obale ovi šejhovi vade morsku so pa je prodaju, a sirotinji dijele besplatno. Poglavice nekih kabila pokušavali su da iskorištavaju so, ali im se ona odmah pretvarala u kamen. Od najstarijih vremena pa sve do danas ovdje su brojne grobnice. I tu smo odsjeli.
Tako smo mi od skele Sueca do Džide putovali četrnaest konaka. Iz Džide smo prispjeli u kasabu Hidde, a idući odatle, u sretni čas, u petak u zoru, početkom blagoslovljenog mjeseca ramazana stigli smo u časnu Meku (Mekei-šerife).95)
Obavili smo tavaf [obilazak Kabe], sa’j [žurenje između dva brijega Safa i Merva] i potom se obrijali [za skidanje ihrama]. Hvala Allahu. I konak smo našli pa smo tako obdan i obnoć obavljali tavaf i vršili druge zijarete. Neka je stotinu hiljada puta hvala Allahu kada je omogućio ovom svome slabom robu da u miru i ugodnosti sa ostalim hadžijama stavi svoje lice na crni zastor Kabe, zatim na Hadžeri-esved [Crni kamen] i da izvrši ostale obrede hadža.
Nekim dijelovima [mjestima] časne Kabe sastavio sam tekstove u pjesmi, pa iako to nije pjesnički, možda, najbolje izraženo, ipak za uspomenu neka se čita.
Pjesma (mevzun):
Hvala plemenitom Stvoritelju,
Koji je milostiv svome robu.
On je stvorio sve što postoji,
I rukom Svoje moći on je Vjerovjesnika,
Odabrao i učinio ga najplemenitijim,
I svojom dobrotom ga počastio.
Četvoricu drugova učinio mu je saputnicima
To su odabrani koji spominju Allaha.
Allah nam je učinio veliku milost,
Omogućivši nam izvršenje vjerskih propisa.
Prije svega da Šehadet stalno donosimo,
Zatim da postimo i obavljamo pet namaza
Da dijelimo propisani dio imetka (zekat).
A evo nama ovdje omogućio izvršenje hadža.
Stanje vjernika (mumin) je vrlo ugodno,
Kada prispije časnoj Kabi.
Musliman se mnogo trudi i ostavi sve druge poslove,
Da bi jednog dana posjetio Kabu (Kible).
Tu dužnost zanemariti i neizvršiti opasno je,
Da takvi ne Umru kao nemuslimani (Nesara ve Jehud).
Sa strahopoštovanjem treba Boga moliti
I imati odlučnu namjeru za viđenje Kabe.
Sve obaveze prema drugima treba ispuniti,
Pa onda Allahovoj Kabi krenuti.
Uz to treba stalno dijeliti milostinju,
A i svoje bližnje dobro opskrbiti.
I u tome se ne smije škrtariti,
Da tako ne bi porodica doživjela poniženje.
A za svako dobro djelo
Sedamsto je hiljada sevaba.
Pa kada se uz to krene na put u četvrtak ili subotu
Nadati se je uspjehu od Istinitog Allaha.
VRATA ČASNOG HAREMA – KABE
Poslušaj opis sa izvora
Onog što iz duše želiš vidjeti.
Harem Kabe ima trideset i devet vrata
Uz to ima stotinu i deset vodiča i služitelja
Vrata Selam, Zijade i A’li
Sa vratima Abasa čine troja vrata,
Vrata Šerif, Rahmet i Azere,
Potom Mudžahidin, Džijad i Begale,
Vrata Bazan, Kafas i dvoja vrata Vefa.
A na samoj Safi je pet vrata,
Fehud, Basitije i Zurejbe,
Umra, Ibrahim i vrata Sudde
Sveukupno u ovoj kući postoji
Trideset i devet vrata.96)
MINARETA, MUJEZINI, IMAMI I HATIBI
Na sedam minareta i pod kupolom nalazi se
Svakog časa po četrdeset mujezina,
A postoji četrnaest šerefeta
Koja su od bijelog, crvenog i žutog mramora.
Mujezini različitim melodijama uče ezane,
Pa zar da ih ne slijediš.
Tu je šest uglednih hatiba mještana
I četvorica hanefijskih imama
Zatim uglednih petnaest šafijskih imama
Malikija i Hanbelija po dva imama,
A četiri imama su pod dva edžved-kubeta,
I nalaze se prema Rukni Jemani i Rukni Esvedu.
KUPOLE I MEDRESE
Šest stotina deset kupola, petsto deset stubova
I osam medresa nalazi se u okolini,
Četiri su Sulejmanije i jedna Basitija,
Dvije su Kajsije i jedna Davudova…
Sa tri strane ima po trideset stubova od tuča
Dvije stotine trideset osam kandilja
Tu su stari i novi kandilji
A nemoguće ih je sve i nabrojiti.
IZVOR ZEMZEM I MEKAMI IBRAHIM
Vrelo Zemzema je u sredini Harema,
A tu je kupola zvana Sakijje
Ovoj slična kupola stoji sučelice,
A to je mjesto za četiri mujezina.
Naspram kapije Kabe nalazi se
Mekami Ibrahim i minber
Mekami Ibrahim je u mušepku od mramora
A optočen je zlatom i srebrom
Naspram njega je jedan luk
A od strane vrata Babus-selam
Na Luku je napisano »Allah«
A do njega »Muhamed resululah«
OPIS ČASNE KABE
Kada posjetilac ugleda Bejtulah (Kabu)
Svaka čestica se u njemu pokrene
Ona je u crnoj odori sa zlatnim pâsom
A pri vrhu joj je Altun-oluk
Na njenim vratima je zastor
Protkan zlatom i srebrom
Na zastoru su četrdeset i šest toka
A zastor drže dva užeta.
Tu se dova svaka uslišava,
Jer je tu Džebrail [Gabriel] bio imam Muhamedu
Hatim je ukrašen raznobojnim mramorom
A tu je i Rukni Irak i Rukni Šam
Hadžijama je dužnost da obilaze Kabu
U Meki je, svakako, najveća svetinja Kaba (Bejtulah), koju vjernici najviše i poštuju, a u Kabi opet posebno mjesto pripada Hadžerul-esvedu kod kojeg se pokajanje uslišava, pa kogod se tu iskreno pokaje za svoje grijehe taj postaje čist od grijeha kao od majke rođen. I kod Multezema se prima pokajanje, a Multezem je onaj dio Kabe između vrata i Hadžerul-esveda. Tu se dova uslišava kao i kod vrata Kabe. Dio zvani Rukni-Iraki je kibla od strane Iraka, a Rukni-sani je također časni dio prema kojem se u molitvi okreću oni od strane Halepa i Damaska, jer je to njihova kibla. Prema Rukni-Jemani se okreću stanovnici toga kraja.
Hadžeri-esved je lično svojom rukom doticao Božji vjerovjesnik, pa ga ljudi i danas ljube, ako mu se, usljed stiske, mogu prikučiti. Isto tako ko pokraj Altun-oluka klanja dva rekata slično je kao da je klanjao u samoj Kabi.
Tu su sahranjeni Hadžera i njezin sin hazreti Ismail.97) Desno od vrata Kabe je malo udubljenje, a tu je mjesto gdje je Džebrail alejhis-selam podučio gospodina Vjerovjesnika kako se obavlja namaz. Na mjestu Mekami Ibrahim nalazi se jedan kamen, koji je služio Ibrahim-pejgamberu98) kod zidanja Kabe, pa kako je Ibrahim zidao i kamen se podizao pod njim. Ovaj kamen i danas tako stoji i na njemu se vide Ibrahimova stopala. Tu dva-tri puta godišnje sipaju vodu i piju [za lijek], čemu se neki učenjaci protive.
Hazreti Ibrahim je po naređenju Stvoritelja doveo iz Šama [Damask] svoga sina Ismaila i njegovu majku Hadžeru u Hidžaz i ostavio ih ovdje kod Kabe, a on se vratio u Damask. Blagoslovljenog vrela Zemzem tada ne bijaše. Hazreti Ismail kao novorođenče udarao je nožicama u pijesak i tu načinio malo udubljenje gdje se najednom pojavi voda Zemzem. Neki opet kažu da je hazreti Džebrail (Gabriel) svojim blagoslovljenim krilom udario na tom mjestu i da se tada vrelo Zemzem pojavilo. Kako na tom mjestu dotada nije bilo vode uopće to se vrelu hazreti Hadžera mnogo obveselila. Ona je pijeskom vodu zaustavila da se ne razljeva, a od Stvoritelja joj stiže glas: »O Hadžera, obuzdaj pijeskom vrelo tako da Zemzem ne bi potopio čitav svijet«. Tako je hazreti Ismail tu pored svoje majke uzrastao i od blata i palmina drveta sagradio malu kuću. Odrastavši on se tu oženio jednom djevojkom iz okoline. Ismailov otac Ibrahim alejhiselam jednoga dana se zaputio iz Damaska da obiđe svoju porodicu i došavši u Meku nije zatekao Hadžeru, koja više ne bijaše na životu, ali tu nađe Ismailovu ženu. Ne silazeći sa deve Ibrahim je upitao ženu, gdje joj je muž, a ona mu odgovori da je otišao negdje u lov. Zatim je upita, da li se kod nje ima šta jesti i popiti. Kada je žena odgovorila da za jelo nema ništa, hazreti Ibrahim joj reče: »Kada ti muž stigne kući, reci mu neka kućna vrata preokrene«, a zatim se on zaputi u Damask. Kada se Ismail alejhiselam na večer vratio iz lova, žena mu reče, da ga je tražio nekakav starac, a kada je Ismail upita, je li šta poručio, žena mu reče: »Poručio ti je da kućna vrata preokreneš«. Shvativši da je to bio njegov otac, odmah je ženu pustio [razveo se sa njom] i oženio se drugom ženom. Zatim se opet jednoga dana hazreti Ibrahim pojavi u Meki i zatekavši drugu Ismailovu ženu upita je, gdje se nalazi njen muž. Ona odgovori da je otišao u lov. Kada je upita da li ima šta za jelo, ona odgovori: »Bogami, starče, imamo svega, hvala Stvoritelju, izvoli unići«. Ibrahim ne silazeći sa deve zatraži vode, pa kada žena donese vodu, naredi joj neka mu izmije glavu. Dok je žena prala njegovu glavu Ibrahim se oslanjao na jedan kamen koji se tu nalazio. Kada je putnik krenuo, reče ženi neka saopći mužu kada se vrati kući da je vrata dobra napravio i da ih više ne treba mijenjati, a ti ženo pazi kuću svoga muža. Kada se hazreti Ismail vratio, žena mu ispriča, šta se sve dogodilo u njegovoj odsutnosti i da mu je starac putnik poručio da vrata više ne treba preokretati. Kada je Ismail sve ovo čuo reče ženi: »O ženo, čestitam ti, od tebe će poteći pejgamberi. Taj starac što nas je posjetio, to je bio moj otac«. Na to žena zahvali Allahu i tako je od Ismaila i njegove žene poteklo više pejgambera.
Priča o svemu ovome detaljno je objašnjena u časnim tefsirima [komentarima Kur’ana], a mi o tome kamenu (Mekami Ibrahim) sama ukratko spominjemo.
Mjesto gdje se nalazi izvor Zemzema (Biri-Zemzem) je također mjesto gdje je dova kabul. Ova hazreti Ismailova voda [izvor] je lijek, a on je lijek za ono na što se namijeni, kako je to uostalom i u Hadisu [islamskoj tradiciji] rečeno: »Voda Zemzem koristi za ono čemu je namijeni onaj, ko ju pije.«99) Mnogi i nemuslimani potajno dolaze i piju Zemzem u razne svrhe. Jedino munaficima [dvoličnjacima] Zemzem ne koristi.
Naprijed u pjesmi spomenuta vrata Kabe poredana su ovim redom: Najprije vrata Selam sa tri luka, vrata Harir sa tri luka, vrata Džaiz, ili Abasova vrata sa tri luka, vrata Alije sa tri luka, vrata Bazan sa dva luka, vrata Mukabele sa dva luka, vrata Safe sa pet lukova, vrata Begale, vrata Džijad sa dva luka, vrata Šerif sa dva luka, vrata Umihane sa dva luka, vrata Merve sa jednim lukom, vrata Umre sa jednim lukom, vrata Kadi Husejn sa jednim lukom, vrata Basiti sa jednim lukom, vrata Fahde sa dva luka, vrata Zijad sa tri luka, vrata Durejbe sa jednim lukom. Dakle, ovim redom se niže dvadeset i devet kapija na svod u Haremi-šerifu.
Iznad ovih kapija postoje zapisi ispisani pozlaćenim slovima. Tako iznad prve kapije zvane Babi-selam je napisano: »Uime Milostivog Allaha – Allah – Muhamed – Ebu Bekr – Omer –Osman – Ali – Talha – Zubejr – Sa’d – Se’id – Abdurahman – Ebu Ubejde.« To su dakle, imena Ašerei-mubešere.100) Nadalje su tu ispisana imena Hasana i Husejna, a tu je i slijedeći kronogram (tarih): »Ova vrata su obnovljena po naredbi našeg Gospodina, pobjedonosnog sultana, sultan Sulejman-hana, sina sultan Selimova, sina sultan Bajezid-hanova, sina sultan Orhan-hana, sina sultan Osman-hana, neka mu je vladavina od Allaha potpomognuta. Pisano godine devet stotina i trideset prve« [1524/25]. Ispod toga je u jednom redu tarih o obnovi istih vrata od strane sultan Ahmed-hana, gdje piše: »Ova časna vrata je obnovio naš gospodar pobjedonosni sultan Ahmed-han«, gdje su dalje nabrojena imena do sultana Osmana kao i u prethodnom natpisu. U trećem redu isto tako zlatnim slovima piše: »Uime Allaha, Dobročinitelja, Milostivog. Allah poziva u kuću spasa i upućuje na pravi put koga hoće. Oni koji čine dobročinstva, imat će dobročinstva i više od toga. Njihovo lice neće zakloniti crnilo ni poniženje. To su oni kojima pripada raj, u kojem će vječno boraviti.«101)
Na vratima Kafas, kasnije nazvanim Harir, imaju dva svoda (kemer). Na ova vrata je ulazila hazreti Hatidža, a nad njima nema ništa napisano.
Nad vratima Dženaiz ili Abasovim vratima imaju tri luka od zelenog mramora, ali ni nad ovim vratima nema zapisa.
Iznad vrata Bazan ispisano je ovo: »Uime Allaha Milostivog. Iz izvora iz kojeg piju vodu Božji robovi i koji je provode kuda oni žele da teče. Oni izvršavaju zavjete i strahuju od dana, čije će zlo biti zapisano. Oni dijele hranu za Njegovu ljubav, a i sami ju vole, sirotinji, bijedniku i nevoljniku.«102) Obnovio pobjedonosni sultan vladalac Murad-han, sin sultana Sulejman-hana, godine 988« [1580/81].
Na slijedećim vratima nema zapisa.
Nad vratima Safa ima pet svodova, iznad kojih je ispisano: »Zaista su Safa i Merva Božji znakovi, pa ko hodočasti Kabu i obavi umru, nema mu grjieha ako ih [Safu i Mervu] ophodi. Ko dobrovoljno čini neko dobro, biće nagrađen, a zaista Allah nagrađuje i zna.«103) Nad istim vratima je i ovo napisano: »Požurite oprostu vašeg Gospodara i dženetu čija je širina kolik nebesa i zemlja, a pripremljen je za bogobojazne, koji dijele i kada su bogati i kada su siromašni, koji savladavaju srdžbu svoju, a opraštaju ljudima. Allah voli dobročinioce«.104)
Na vratima Džijad piše: »Uime Allaha Milostivog. I mi smo Davudu [Davidu] poklonili Sulejmana [Salamona]. On je divan rob. Zaista se on mnogo obraća Allahu, a kada su mu prikazani u predvečerje rasni, brzi konji, Sulejman je rekao: »Ja sam dao’ prednost sklonosti konjima više nego sjećanju na svog Gospodara (Allaha), dok nisu iščezli iza zastora«.105)
Nad vratima Mudžahidin ispisano je ovo: »Uime Allaha Milostivog. Allah je odlikovao one koji se bore svojim imecima i životima za jedan stupanj nad one koji su ostali kad svojih kuća. A svima je Allah obećao nagradu. Allah je odlikovao i nagradio velikom nagradom one, koji se bore, nad onima, koji ostaju.«106)
Iznad vrata Šerif zapisano je: »Uime Allaha Milostivog. Mi ćemo ti dati jasno osvajanje, da ti Allah oprosti grijeh koji je prethodio i onaj koji je kasnije nastao, da upotpuni Svoju blagodat tebi i da te uputi na pravi put, i da te Allah pomogne jakom pomoći.«107)
Na vratima Zerve napisano je: »Zaista onaj koji ti je naredio da ga [Kur’an] objaviš, vratit će te u mjesta povratka. Bogomolje popravljaju i posjećuju oni koji vjeruju Allaha, sudnji dan, obavljaju namaz, daju zekat, i koji se ne boje nikoga osim Allaha.108) Obnovljeno naredbom sultana Murada«.
Iznad vrata Umre piše ovo: »Dužni ste zaklati kurban kojeg vam je lako nabaviti i nemojte brijati svoje glave dok kurban ne stigne na svoje mjesto«.109)
Iznad vrata Ibrahim ima mnogo teksta, ali je nečitak, valjda što je davno napisan.
Nad ulazom Kadi Husejna, ili kako se drugačije ova vrata nazivaju Babi-sudde, ispisan je ovaj tekst: »Allah je jedan, a Muhamed Njegov vjerovjesnik«.
Na vratima Basitije piše: »Bože, uvedi me istinskim uvođenjem i izvedi me istinskim izvođenjem, i daj mi od tebe vlast koja pomaže.«110)
Na vratima Safa ispisano je: »Uime Allaha, Milostivog. Zaista su Safa i Merva znakovi Božji, pa ko hodočasti Kabu i obavi Umru, nema mu grijeha, ako ih ophodi. Ko dobrovoljno učini kakvo dobro, biće nagrađen, a zaista je Allah zahvalan i zna, Allah je velik i istinu je rekao, a Njegov vjerovjesnik je dostavio«.111)
Na vratima Merve nema zapisa.
Safa i Merva su dva brežuljka, pa se i oni posjećuju, a i tu se dova uslišava. Ko u ovo posumnja, nije musliman. Neka nas Allah sačuva. Safa i Merva su opisani u Kur’anu i Hadisu, a nalaze se uz sami Haremi-šerif.
Zijareti u gradu Meki. Prije svega tu je rođen Vjerovjesnik alejhiselam, a to mjesto [njegova kuća] je dio gdje je dova kabul. U gradu Meki nema druge džamije osim Haremi-šerifa i sve Mekelije tu obavljaju namaz.112)
U blizini je kuća u kojoj je rođen hazreti Alija.113) Neka mu Allah lice učini svijetlim i časnim, pa je i to mjesto odabrano. Tu je kuća gdje je rođena (hazreti) Fatima, nek je Allah s njom zadovoljan, kći je Božjeg Vjerovjesnika. Nek je na njeg Božji mir i blagoslov.114) Tu je i rodna kuća hazreti Hatidže-Velike (Kubra). Ona je majka muslimana. Na tom mjestu se ona vjenčala sa Božjim vjerovjesnikom.115) Ručni mlin Fatimin i danas se nalazi u njenoj kući. Tu je i jedna sobica u kojoj je Vjerovijesnik obavljajući namaz tako dugo ostajao na nogama da bi mu one oticale. U kući Haziran je hazreti Omer primio islam kao četrdeseti po redu musliman. Između muškaraca prvi je islam prihvatio hazreti Ebu Bekir-es-Sidik,116) a od mladih prvi je islam primio hazreti Alija. Između žena prva je islam primila hazreti Hatidža. Zatim su islam prihvatili: Zejd, sin Harisov, Osman, Zubejr, Abdurahman, sin Avfa, Sad, sin Vekasa, Talha, sin Abdulaha, svi poslije Ebu-Bekra. Neka je Allah sa svima zadovoljan. Iza toga su drugi dolazili dok ih je bilo trideset i devet, a tada je Božji vjerovjesnik zaželio od Allaha da u islam uvede Omera ili Ebu-Džehla,117)pa je tako četrdeseti islam primio Omer, a Ebu-Džehl nije nikada prihvatio islam.
Da se opet vratimo mjestima koja se zijarete: Kuća, zvana Darul-Hidžre. To je mjesto odakle je Muhamed alejhiselam krenuo radi seobe u Medinu.118) Na svom mjestu [ležaju] ostavio je hazreti Aliju, a on sa Ebu-Bekrom krenuo do brda Sevr, sklonivši se tu u jednu pećinu, gdje su bili u pokornosti Allahu. Tu se dolazi na murad [ispunjenje želja]. Tu je rođen i Omer, neka je Allah s njim zadovoljan, pa se i danas pokazuje jedna kuća kao njegova rodna kuća. Ebu Bekrova kuća u Meki nazvana je kućom Darul Hidžre, pa se u njoj i danas pali jedan kandilj. Ebu Bekrova kuća i dućan nalaze se u čaršiji zvanoj Sukul-hadžer kod brežuljka Safa.
U blizini centra grada je i brdo Kubejs, jedna blaga uzvisina, na kojem mjestu je Vjerovjesnik pokazao čudo raspolavljanja mjeseca. Tu su mu došle planine, životinje, zvijeri, ptice i drugo. I to se mjesto zijareti. Posjećuje se i soba u kojoj je hazreti Fatima pripremala hranu, gdje se nalazi i jedna peć. U Meki je i mjesto gdje je Bilali Habešija [prvi mujezin]119) javno proučio ezan kada je Omer prešao u islam. Na Džebeli-Kubejsu ima jedan mejdan,120) a ima još mnogo zijareta.
Blizu Meke je i groblje Mualla, za koje je rečeno da je dio raja, a gdje su sahranjeni velikani Meke i Kabe, kao što je Hadisom utvrđeno.
Prije svega tu leži hazreti Hatidža, čiji grob je pod jednom kupolom.121) Kraj nje su Vjerovjesnikove kćeri: Zejneba, Rukija, Umi Gulsum, zatim Abdulah, Sin Zubejra, kojeg je pogubio Hadžadž ibn Jusuf, pa je on, dakle, šehid.122) Tu leži i Sufjan, sin Jemina,123) a kod njega Šejh Kazvini.124) Oko groba hazreti Hatidže je sedamdeset grobova i sve su velikani. Evo da još neke od njih spomenem: Hazreti Fudajl, sin Ijada, koji bijaše imam dvaju Harema [Meke i Medine] i muftija.125) Tu je i Šejh Zemzemi.126) On se jednoga dana sreo pod Altun-olukom 127) sa Hazreti Hidrom.128) Hidru je bilo poznato da je Zemzemi evlija [bogougodnik] pa su razgovarali. Kada je Zemzemi zaželio da mu Hidr otkrije neke tajne, ovaj nije na to pristao i rekao je da se on ne druži sa dunjalučkim ljudima.
Među bogougodnima u groblju Mualla je sahranjen i Džami Bihari,129) zatim Ahmed Arabi.130) Stanovnici Meke i okoline ovdje dolaze na murad 131) i kogod se dotakne njegova groba (sanduka) tome se želja ispuni. Kada koji Arap izgubi devu, dolazi na njegov grob, dotiče ga se i devu pronađe. Kažu da su se u to osvjedočili. Tu je i Šejh Munhadžif Jemeni,132) leži pod brdom, a kod njega je i Šejh Šujufi,133) zatim Šejh Sevvi, također jedan od velikana.134)
Od rumskih 135) velikana ovdje se nalaze: Šejh Džafer Rumi, Šejh Abdulatif Rumi, Šejh Muštemi1 Rumi, Šejh Ubejd Islamboli [Stanbolija], Munla Šuvejdi Rumi, Šejh Mustafa poznat pod imenom Kapudži, Šejh Ebul-Fejd.136)
Ebu Bekrov sin i hazreti Omerov sin također su ovdje sahranjeni, a umrli su šezdesete godine po Hidžri [697. po Isa-u a. s.]. Svi spomenuti su u groblju Mualla.
U blizini časne Kabe je i mjesto poznato pod imenom Šubeke gdje je gospodin Vjerovijesnik prodao svoj ogrtač i sedžadu i za taj novac kupio to mjesto ostavivši ga kao vakuf [zakladu] za dobre ljude i sirotinju kako bi se oni mogli opremiti kada umru. Tu se razvijala i zastava pri polasku u borbu. Na Mualli je pokopano bezbroj šehita siromaha. Između njih su najpoznatiji: Šejh Abdulkerim Jemeni,137) Šejh Enderusi,138) Ibrahim Edhem i njegov sin Abdurrahman,139) neka je uz njih obilna Božja milost.
I na Mini, Muzdelifi i Arefatu sahranjen je velik broj bogougodnika, a sve ih je nabrojati nemoguće, pa neka je na nas njihov blagoslov i sviju ih se sjećamo sa Fatihom.140)
Izvan Meke je i grob poznatog Šejh Mahmuda, sina Edhemova.141)
Na koncu da spomenem još i ovo: O prošlosti Meke moglo bi se mnogo govoriti, jer tu ima bezbroj zijareta i mjesta gdje se molitva uslišava, a između tih mjesta su i ova, kako sam to slušao od vaiza [propovjednika]: U samoj Kabi: kod Hardžerul-esveda, Multezema, to jest između Hadžerul-esveda i vrata Kabe, Mekami-Ibrahimu, Mekami Džebraila, kod Mizaba, to jest Altun-oluka, na Babi-Selamu, na Safi, Mervi, zatim na Umri, Mini, na džemretima, na Muzdelifi to jest kod Mešarul-harama, na Arefatu. To su najpoznatija mjesta čija vrijednost je i Hadisom utvrđena. Osim spomenutih ima još mnogo zijareta.
U blizini Meke sreli smo i jednog mudžavira iz Sarajeva, koji je bio Kasim-begov hodža. On je otišao u Misir ostavši bez sredstava.
Zatim smo posjetili Medinei-muneveru i u njoj čisti grob (Revdai-mutahera) Gospodina Muhameda, donoseći njegovoj časnoj duši na hiljade salavata.142)
U istom turbetu, a niže Pejgambera je Ebu Bekr Sidik i Omer el-Faruk na koje smo također donosili pozdrave. Izvan kupole (Revdai-mutahere) je grob hazreti Fatime, pokriven zelenom čohom (urtu).
Nakon toga smo posjetili medinensko groblje zvano Beki’. Iza današnje tvrđave u ovom groblju pod jednom kupolom su četiri ličnosti: Hazreti Abas, neka je Allah s njim zadovoljan. On je Vjerovijesnikov amidža.143) Zatim se tu nalaze: Hazreti Hasan, sin Alije,144) Hazreti Džaferi-Sadik, 145) a ime četvrtog nam nije poznato. U drugom turbetu pod jednom kupolom su Vjerovijesnikove žene. Hazreti Ajiša, majka muslimana i žena-muftija, koju je Božji Vjerovijesnik mnogo volio, zatim Hazreti Hafsa, također žena Pejgamberova, te Hazreti Mârijeh, neka je Allah s njom zadovoljan. Ona je majka Vjerovijesnikova sina Ibrahima. I ona je bila žena Pejgamberova. Pod jednom kupolom su također: Zejneba, Rukija, Umi Gulsum, kćeri Vjerovijesnikove. Neka je Allah i s njima zadovoljan. Sve tri se nalaze pod istom kupolom.
Dvojica odabranih učenjaka: Hazreti Imami Malik 146) i Šejh Nafi’ 147) sahranjeni su pod jednom kupolom, zatim pod drugom kupolom je Hazreti Ukajl, brat Hazreti Alije, a sin Ebi Talibov.148) I nad grobom Hazreti Halime, kćeri Sadove, pomajke Božjeg Vjerovijesnika, je posebna kupola. 149) Zatim su pod zasebnim kupolama: Hazreti Osman, sin Afana,150) Fatima, kći Esadova, majka Alijina, 151) a pod kupolom su opet amidžične »teze« Božjeg Poslanika: Safija, Atika, potom Ismail, sin Džaferi Sadika.152)
Izvan Medine je u posebnom turbetu Hazreti Hamza 153) Abdulah, sin Džahšov, 154) Mus’ab sin Umejrov, 155) Osman, sin Osmana, koji su izginuli u prisutnosti Vjerovijesnika u borbi na Uhudu i svi sahranjeni u jednu grobnicu.156) U samoj tvrđavi leži Šejh Malik, jedan od priznatih bogougodnika. I njegov grob se posjećuje i ko god na njegovu grobu zapali svijeću želja mu se ispuni, što je, kako vele, isprobano.157)
U blizini Medine je i Mesdžidi-kibletejn [džamija sa dvije kible], nazvana po tome što je Vjerovijesnik Muhamed u toku molitve, nakon što je obavio dva rekata podne namaza, najednom se okrenuo u namazu prema Kabi, a dotada je kibla muslimana bio Kudus [Jerusalim]. Od tada je postala Kaba mjesto kuda se muslimani okreću pri molitvi, a spomenuta džamija je nazvana mesdžidom sa dvije kible.158)
Poznate su i četiri džamije u blizini Medine u kojima se klanjalo u vrijeme borbe zvane Hendek.
Mesdžid Kuba ili Mesdžid Kubetul-islam je isto lijepo mjesto. Tu je Vjerovijesnik alejhiselam sagradio prvu džamiju i tu se sastajao sa muslimanima podučavajući ih vjeri, gdje su i mnogi kur’anski ajeti objavljeni.159) Tu se nalazi i jedno palmino stablo, koje je, po narodnoj predaji, zamolilo Vjerovijesnika da jede njegov plod. Pokušavali su da od ove palme prenesu plod i u druga mjesta, ali bez uspjeha. Ovdje je sagrađena lijepa džamija. Tu je i jedan izvor u kojem bijaše malo vode, pa kada ga je svojim blagoslovljenim ustima dotakao Vjerovijesnik, odatle je najednom potekla čista studena voda. Ova je voda dobra i daleko poznata.
Planina Uhud je poznata po tome što se tu dogodila istoimena bitka Uhud [3. po Hidžri ili 625. iza Isa-a a. s.]. Na tom mjestu je u borbi izbijen jedan zub Vjerovijesniku alejhiselam i sa krvlju je pao na jedan kamen.
Izvan Medine je i Kuća žalosti (Bejtul-huzn), u kojoj je Hazreti Fatima provela četrdeset dana, a po drugoj verziji četiri mjeseca, poslije smrti Vjerovijesnikove i tu umrla u pokori i žalosti. Neki kažu da je Fatima i sahranjena u toj kući, koju je Hazreti Alija sagradio svome potomstvu. Drugi opet kažu da se tačno ne zna gdje je Fatimin grob. Neki opet spominju da je Hazreti Fatima sahranjena zajedno sa sinom Hasanom i Hazreti Abasom pod istom kupolom, a Allah najbolje zna.
Između Meke i Medine je Bedri Hunejn gdje je izginulo više gazija, a što su skrivili licemjeri (munafiklar) u islamu. I danas se na tom mjestu uoči petka i ponedjeljka mogu čuti glasovi bubnja, rzanje konja i udaranje sabljama. Hadžije nailazeći tuda jedva da zadrže i zaustave deve, a mnoge hadžije i ne znaju šta je tame uzrok. Mnogi koji su tu ranije dolazili pričali su ovo. I u jednom drugom mjestu na udaljenosti od jednog konaka od Medine postoji sličan slučaj, pa i mi kada smo tuda naišli, poslije jacije na jedan sahat ili sahat i po, najednom su sve deve stale. Dakle i deve su tu nešto osjetile, a i mi ljudi smo čuli glasove. Tu smo morali i prenoćiti.
Dakle i u Medini ima mnogo zijareta, ali ih je nemoguće sve nabrojiti. Zato neka smo svi pod pažnjom dobrih stanovnika Medine kao i svih umrlih muslimana i muslimanki, šejhova, bogougodnika, a za njihove časne duše smo proučili Fatihu. Bože, proživi nas u skupini njihovoj!
Bože, omogući nam i olakšaj da budemo pod nazočnosti i pogledom svih bogougodnika, kao i njihova roda i drugova, kako onih koji su preselili na drugi svijet, tako i živih i onih koji će doći poslije nas. Proživi nas u skupini njihovoj – Amin!
Zaključak: Od časne Kabe do Kaira ima sedamdeset-osamdeset konaka, a mi da spomenemo samo neke od njih: Prvi konak idući iz Meke je Badi-Fatime,160) zatim Rabi’-Ešme161) Guzeldže, Birke, Kuburuš-šuheda, Bedri-Hunejn, Gurejbud-dehna gdje Medina ostaje na desnoj strani od nas, zatim tvrđava Janbu’, Darul-bekre, Nuri Džemali Šit, Megarei Numan, Tvrđava Nehil, Nudžar, Dživare, Ibrahim kujulari, Tvrđava Muvejlah, Hazin, Džirjan, Hinek, Mudelat, Šerefi Hidžaz, Vedžhi Sinar, El-Jahmun, Zahri Himar, Semadet, Kal’a Lezlem, Kabri Šejh Mezruk, Šerikatul-Muares, Džebeli Zin, Kursi Muvejlah, Ujunul-Kasb, Zatur-rahim, Megari Šuajb, Vadi Kurejš, Vadi Zuhal, Vadi Beni Israil, Džebeli Esen, Sathi Akabe, Vadi Hurnub, Kal’a Nehil, Kababul-masrif, Kal’a Edžrud, Mikat, El-mesani, Darul-hamre, Elbuvejb, Birke. Mnoga od ovih mjesta su u ruševinama i opkoljena planinama.
Došavši ponovno u Kairo našli smo na životu i u zdravlju našeg cijenjenog brata i prijatelja efendiju Ali-čauša. Ponovo smo posjetili umrle bogougodnike u groblju Karefa.
Neka je neizmjerna hvala Vječnom Tvorcu kada je ovom slabašnom robu i griješniku dosudio da posjeti njihove grobove. I ovaj puta smo posjetili AlJi Parmak-efendiju,162) poljubili ga u ruku, zaželivši njegov blagoslov uz dovu i proveli smo u zaštićenom Kairu oko dvadesetak dana. Iz Kaira smo krenuli u petak i stigli u Rešid, a potom u Aleksandriju (Iskenderije). Napominjem da smo iz naše skromne kuće u Županj-Potoku krenuli u petak, u Istanbul prispjeli u petak, unišli u Aleksandriju u petak, iz Kaira krenuli u petak, ponovno stigli u Kairo u petak i u Solun došli u petak. U Aleksandriji smo obišli grobove gore spomenutih bogougodnika, učenjaka i šehida, neka nas prati njihov blagoslov. U Aleksandriji smo se zadržali oko dvadeset dana dok su stigle lađe, pa smo se potom ukrcali u lađu po imenu Kara Mursel, a vlasništvo je nekog Solaka. Odatle smo sa još osamnaest lađa krenuli prvi dan mjeseca nisana u ponedjeljak [1. IV 1616], i stigli u tvrđavu Fineke na Rodosdžiku. U putu smo prošli adu Mis. Tu se nalazi mala tvrđava.
Od Aleksandrije do Rodasa ima 500 milja, od Rodasa do Stankoja163) ravno 100 milja, od Stankoja do Sakiza 100 milja, od Sakiza do Soluna 500 milja, ili ukupno 1.200 milja od Aleksandrije (Iskenderije) do Soluna (Selanik).
Na Rodosu smo ostali petnaest dana i tu dočekali prvi dan proljeća (Rozi-hadra). Odavde smo krenuli u kasabu Stankoj, koja ima mnogo voća, vinograda i bašča. Tu ima pet džuma-džamija i jedna vrlo lijepa tvrđava sa dvije stotine topova. Ovo je veoma bogata kasaba, slična Rodosu. Odavde smo u petak stigli u Sakiz. Tu je u polju velika tvrđava, a u tvrđavi šeher, čije kuće su veoma lijepe i uredne.
Od Aleksandrije do Soluna prošli smo i vidjeli nekoliko ada i tvrđava, a neke od njih smo i ranije opisali. Neke opet nismo ni vidjeli, jer su nam ostale zdesna ili slijeva na većoj udaljenosti, pa smo za takve raspitivali stare mornare i po njima dali opise. Između takvih je, na primjer, ada Kipar (Kibris). To je jedna od najvećih ada, ima šest tvrđava. Tu je sjedište paše i trojice begova. Ima mnogo sela. Zatim ada Mis ima jednu tvrđavu. Potom ada Kerpe, koja ima dva-tri sela, pa Rodosdžik ada, i također je velika i ima tri stotine i šezdeset sela, a koju smo i gore spomenuli. Na njoj su tri tvrđave, od kojih se jedna zove Veliki Rodos (Büyük Rodos), druga je Stari Rodos (Eski Rodos), a jedna se zove Lindos.164) Zatim slijedi ada Sunbuki, pa Indžirli-ada 165) sa tvrđavom. Potom dolazi Ileki-ada koja je uredna, zatim Hereka-ada,166) zatim Asitanköy-ada, koja spada među najljepše ade. Potom postoji Ahmed-pašina ada sa nekoliko sela, pa Livos-ada sa tvrđavom, zatim Patmos ada u kojoj ima jedan veliki manastir.167) Potom dolazi Ahijja-ada, a koja pripada rodoskom paši. Zatim Susam-ada, koja spada u carske hasove, u njoj ima više sela sa hiljadu i pet stotina kuća, zatim Sakiz-ada, a koju smo naprijed spomenuli. Potom slijede ade: Kujun, Mudelli, Mavlova, Buz-baba, Bohča, Ilim, Imruz, a sve one su nastanjenje i uredne. Nenaseljenim adama nema ni broja. Sve spomenute ade su na misirskom putu. Idući Anadolu ima mnogo lijepih utvrđenja. Između ovih je jedno Adalija, zatim Fineka, Budrum, a idući odavde dalje sve je manje tvrđava. Na Kuš-adi je mala tvrđava, zatim dolazi Češme tvrđava naspram Sakizu, pa Urla, Izmir-kala, Kara Foča, Akča Foča, Bogaz Hisar, sve na strani Anadola.
Sve smo ovo vidjeli idući i iz Istanbula u Kairo. Spomenute ade i tvrđave pripadaju padišahu.
Idući tako smo u petak, između podne i ikindije, a prošavši Kara Burun, došli u Solun. Odsjeli smo u hanu merhum Mustafa-paše i tu boravili deset dana u miru i užitku. Posjetili smo i razgledali nekoliko velikih džamija i mesdžida. Između ovih je džamija Aja Sofija, Stara džamija (Eski džami), Kasimija džamija koje su jako velike. Posjetili smo i Mevlevihanu (Tekye). U gradu ima velikih čaršija sa brojnim kafanama, jer je to veliki grad, u kojem između ostalih ima samih Jevreja hiljadu i osamdeset kuća, kako je to zabilježeno u Defterhani pri uzimanju haradža. Ima mnogo rumskih kuća [grčkih], a velik broj i muslimanskih. Cijeli grad je u tvrđavi.
Odatle smo krenuli u Avret-hisar. Tu je skela, pa prošav tuda, pa kroz Demir-kapiju stigosmo za šest dana u Šeher Üsküp [Skoplje]. Ovaj grad je vanredno lijep. Krenuvši iz Skoplja sa trideset poštovanih bosanskih hadžija Sarajlija prispjesmo u Sarajevo.
Iz Sarajeva krenuli smo i petnaestog džumadel-ahira 1025, u četvrtak, u doba kušluka,168) [30. VI 1616] stigli kući u kasabu Županj Potok. Hvala Allahu!
IZABRANA ODA (MUNADŽAT)
Ovdje prenosimo prigodnu pjesmu o hadžu kao uspomenu (jadigar), od pjesnika Zamiri-efendije: 169)
U mojoj mašti stalno je prisutna stara kuća (Bejtulah)
A rasplamsalu vatru za njom može utažiti samo viđenje,
Ali ja nemam opskrbe za ovaj pult uistinu
Pa da se priključim posjetiocima iz raznih krajeva.
Bože, Tvojom voljom dosudi mi saputnika,
Podari mi opskrbu i saputnika meni nejakom.
Na licu zemlje to je najodličnija bogomolja
Kod koje se dijeli milost Milosnoga robovima Njegovim.
Nije svakom dosuđeno ovo blagoslovljeno putovanje,
Ali onaj koji to želi to će i postići.
To je mjesto gdje se rodio Miljenik Stvoritelja, Mustafa
I njegovim svjetlom je osvijetljen mjesec, dan, svemir i zemlja
Svemir se obveselio čuvši glas: Budi!
Bože, podari mene jednog gariba [siromaha]
I ispuni mi želju, jer jedino ti možeš to učiniti
Pa i mene učini od onih koji će posjetiti Bejtul-haram
Da bi se i ja tako molio kod Rukni-muhterema.
I da svakog časa donosim telbiju sa zanosom
Zamiri je pripravan da se za Tebe žrtvuje
I da izvrši sve ono kako je propisano.
Ja, griješni siromah, Jusuf, sin Muhamedov, rođen sam u kasabi Livnu, gdje sam odrastao i bio mujezin Lala-pašine džamije.170) Međutim, kada je Merhum Džudža Džafer-aga sagradio svoju džamiju u duvanjskoj nahiji u kasabi Županj Potoku,171) postavio je moga poštovanog brata merhum Omer-efendiju za imama i hatiba svoje džamije uz plaću od dvadeset i pet akči, a mene, siromaha, odredio za mujezina spomenute džamije uz plaću od dvanaest akči, na čemu neka je hvala Allahu. Zatim, ja sam se pomalo bavio i dozvoljenom trgovinom i tako prištediv osamnaest hiljada akči krenuo sam na hadž u petak 22. džumadel-ula, ili 9. lipnja, odnosno mjeseca hazirana 1024. [20. VI 1615]. Krenuli smo sa čaira Husejn-spahijina gdje smo konačili i tako idući preko Kaira Hindskim morem stigli smo u Meku, neka joj Allah čast uveća, u petak 3. ramazani-šerifa [26. IX 1615]. Osmi dan zilhidže, ili dan Tervije [kada se odlazi na brdo Arefat] bio je u subotu [29. XII 1615], a prema astronomskim podacima i 1. muharema te godine bio je u subotu na Bozgun 172) [Božić].
Hadži Jusuf, mujezin
I hidžretske 1057. [1647] godine 8. dan zilhidže, odnosno dan Tervije, dogodio se također na Bozgun.
Poznato je da se kroz trideset i četiri godine obrne [završi] jedan ciklus. Hvala Allahu dočekah da se i ovaj ciklus završi što evo i lično zabilježih 1057. [1647/48] godine.
(S turskog: Mehmed Mujezinović)
