Novinarstvo kao prvi nacrt historije: Šta sve možete pronaći u novinskom arhivu

Listanje novinskih arhiva može da vam omogući svojevrsno putovanje u prošlost.

Foto: Arhiv Infobiro

Vjerovatno je malo poznata činjenica da je Dušan Kovačević ideju i motiv za scenario filma „Ko to tamo peva“ našao u novinskom članku. Dušan je listajući novinsku arhivu našao vijest o tome kako je tokom bombardovanja Beograda, aprila 1941. godine, jedna od brojnih avio-granata koje su tog dana pale na Beograd pogodila i autobus koji je u Beograd stigao iz unutrašnjosti Srbije. U jednom od svojih intervjua Kovačević je pojasnio da ga je ta vijest motivirala da napiše priču odnosno scenario o tome šta su sve ti putnici prošli i preživjeli do kobnog susreta sa njemačkom avio-bombom.

Izložba „SAD u bh. štampi do početka Velikog rata“, koju Mediacentar Sarajevo otvara 29. oktobra u 17:30 u Historijskom muzeju BiH, sadržajno želi da javnosti pokaže kakve su sve vijesti dolazile iz zemlje koja je hiljadama kilometara daleko od Bosne i Hercegovine. Izložba će biti prezentirana u 30-tak izložbenih panoa na kojima se nalaze novinski članci iz tadašnje bh. štampe. U uvodnom tekstu za katalog izložbe, Alma Lazarevska nam vrlo precizno i temeljito „otkriva Ameriku“ iz perspektive bh. štampe. Između ostalog, upoznaje nas da se u našoj štampi pojam Amerika po prvi put pominje u drugom broju Bosanskog vjestnika. Zanimljiva je podudarnost da je u godini kada se u Sarajevu pojavio Bosanski vjestnik (7. april 1866. godine) aktiviran transatlantski telegrafski kabal. U praksi je to značilo da su vijesti iz daleke i prekookeanske zemlje u Evropu, ali i obrnuto, dolazile mnogo brže nego ranije. Vijesti su stizale brzinom od osam riječi u minuti za razliku od ranijeg desetodnevnog putovanja brodom – bila je to dobra vijest za izdavače novina. Tako su se stvorili uslovi za početak otkrivanja Amerike, i svega onoga što se tamo događa, čitajući novine.

Nije teško zamisliti kako su neke od vijesti koje su dolazile iz Amerike primane kod poslovnično skeptičnih bh. ljudi. Iznimno bi bilo zanimljivo, da je to moguće, vidjeti reakciju ljubitelja novina koji sjedi, recimo, u kafani sarajevskog Hotela Europe i listajući Sarajevski list od 26. novembra 1897. godine, između ostalog, u sadržaju novine pronađe vijest o tome kako je tada malo poznati, barem u BiH, Nikola Tesla objavio da je dovršio svoj najnoviji pronalazak – trenutačno telegrafisanje bez žica s jedne tačke u svijetu u bilo koju drugu tačku svijeta. U vijesti nema objašnjenja kako to čovjek ovdašnjeg imena i prezimena kani učiniti, ali kome je to bilo važno? Za ovdašnje ljude je možda bilo važnije kada su shvatili da je to neko naš. Valjda je poslije toga slijedio komentar da neki Nikola negdje u Americi nešto radi – šta konkretno radi – teško je objasniti, ali ako je dospio u novine mora da je to važno.

Taj za nas nepoznati čitatelj je nesumnjivo svjedočio onome što je u javnosti plasirao, ne izvorno kao svoju rečenicu, novinar Washington Post-a, Alan Barth: „da je novinski članak prvi nacrt historije“.

Kakvo li je tek čuđenje u sarajevskoj javnosti bilo nakon što je u sarajevskoj štampi, početkom oktobra 1888. godine, objavljeno da se u Chicagu u ponudi pojavila računarska sprava koja se zove komptometar?  U vijesti piše da sprava može izračunati i najteže, kako je novinar napisao, račune. Dalje se navodi da sprava funkcioniše skoro kao pisaća sprava i da računa najvećom brzinom, te da su nadzornici računa jedva mogli kontrolisati, a da je račun uvijek bio posve tačan. Skeptično su zanatlije i trgovci u BiH vrtili svojim glavama sumnjajući u ono što čitaju ali, opet, vjerujemo da su ostavili malu mogućnost da je, ipak, i to moguće. Stvar je mašte zamisliti takav tehnološki iskorak. Bitno je istaknuti da Sarajevo tog vremena ne zaostaje suviše, kako bi to neki voljeli pomisliti, iza drugih evropskih gradova. Već od 1895. godine imalo je osvijetljene neke od svojih ulica, u novembru 1898. proradio je javni telefonski saobraćaj, prva filmska traka zavrtila se 27. jula 1897., a stalno kino postojalo je već 1907. pod nazivom Edison Amerikan Bioskop.

Shvatanje i razumijevanje vijesti o tehničko-tehnološkom napretku Amerike za čitaoce bh. štampe zahtijevalo je imaginativnost. Vijesti o tome kako se u Americi grade velike „kuće“ bilo je jednostavno zamisliti. U tekstu objavljenom augusta 1895., stoji da se u New Yorku i Chicagu grade „ogromne kuće“ na 12-14 spratova i da te kuće u dužinu imaju 62 metra i širinu 45 metara. Tadašnja arhitektutra u BiH nije poznavala takav stil gradnje, a toliko visoke zgrade u Sarajevu mogle su se vidjeti tek po završetku Drugog svjetskog rata.

Ako bismo napisali da su tadašnji urednici i novinari nesvjesno prepoznavali „gender senzitivni jezik“ iz današnje perspektive, vjerovatno bi prva reakcija čitaoca bila skeptična. Ali ako posjetite izložbu i pogledate vijest objavljenu u Sarajevskom listu od 2. avgusta 1895. godine biće jasnije. U tekstu pod nazivom „Šta rade žene u Sjedinjenim državama“ pobrojano je 15 zanimanja, koliko se žena bavilo njima i njihov rast u periodu od 1870. do 1890. godine. Najveći porast bilježe „glasbenice i učiteljice glasbe“ – njih je 1850. godine bilo 573, a dvadeset godina kasnije čak 84.518. Posao graditeljice kod žena tog vremena nije bio na velikoj cijeni, tokom 1850. godine bila je samo jedna, a 1870. tek dvadesetidvije. Vijest o tome kako su u pojedinim američkim gradovima žene izabrane kao načelnice posve je uobičajena. Govorimo u periodu od 130-tak godina unazad. Ne trebamo povlačiti nikakvu paralelu sa današnjim kampanjama da u ovdašnjoj politici što veći broj žena uzme učešće.

Listanje novinskih arhiva može da vam omogući svojevrsno putovanje u prošlost. Ako nekoga zanima kako je izgledalo recimo otvaranje sarajevskog hotela „Evropa“ decembra 1882. godine, ili običan život ljudi u Austro-ugarskoj monarhiji i Evropi, novinske arhive su dobra adresa. Ljudi koji traže „dobre priče“, poput Dušana Kovačevića sa početka ovog teksta, sigurno će u novinskim arhivama naći dobru polaznu tačku za scenarije.

Da li iko može zamisliti kako bi izgledao scenario sa polazišnom tačkom iz vijesti objavljene 29. marta 1893. godine o tome kako je sudskom tajniku iz Ljubuškog, Nikoli Gjivanoviću, bogati stric iz Amerike ostavio 600.000 dolara. Valjda je tada nastala legenda o nasljedstvu bogatog strica iz Amerike. Suma od 600.000 dolara ogromna je za Ameriku, a za tadašnju BiH ne možemo niti zamisliti koliko je to bilo novca i šta se sve moglo kupiti. Nema podataka šta je Nikola uradio sa parama i vjerovatno nećemo nikada niti saznati. Ali sigurno je da, ako posjetite predstojeću izložbu, saznat ćete koliki su bili honorari američkih pisaca tog vremena i kako je prošao „zubni ljekar Brovel“ u Baltimoru želeći da pomogne cirkuskom lavu koga je strašno bolio zub.

Piše: Dragan Golubović

media.ba