Novi goraždanski hafiz Faruk Obuća: Ljudi se boje onoga što ne znaju!

Prije nekoliko dana naša domovina postala je bogatija za još jednog mladog hafiza. Naime, pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u BiH, mladi student psihologije, Faruk Obuća, postao je još jedan ponosni čuvar časnog Kur’ana. Tim povodom posjetili smo Goražde, rodni grad novog hafiza, i s njim razgovarali o njegovom hifzu, ali i o drugim korisnim temama.

Razgovarao: Admir Iković

Ovaj, po mnogo čemu zanimljiv i poseban mladić, od oca Bajre i majke Raze, rođen je u Goraždu 1996. godine. Osnovnu školu i mekteb pohađao je u rodnom gradu, da bi svoje srednjoškolsko obrazovanje nastavio u GHB medresi u Sarajevu.

Ističe da je svoje osnovno vjersko obrazovanje, pa i samo učenje sufare i prvih kur’anskih sura, stekao i započeo kod vrijednog muallima Refik ef. Čauševića. Prvi susreti sa Kur’anom, ističe, bili su mu posebni:

“Ja sam od djetinjstva posebno poštovanje imao prema hafizima Kur’ana i smatrao sam da je to nešto veliko i značajno. Razmišljao sam o tome kako bi bilo teško naučiti napamet neku knjigu na našem jeziku, a tek koliko je teško naučiti neki sadržaj na drugom jeziku, posebno na arapskom i posebno Kur’an. Divio sam se onim ljudima koji su stekli titulu hafiza i koji su naučili Božiju knjigu napamet. Iz tog razloga učenju i memorisanju kur’anskih sura prilazio sam sa posebnim zadovoljstvom i posebnom ozbiljnošću.”

Navodi da je pamćenje kur’anskih sura iz zadnjeg džuza počeo u sedmom razredu osnovne škole, što se u njegovom slučaju poklapalo i sa sedmom godinom mektebske pouke. Kasnije kad je upisao medresu, kod uvaženog prof. hafiza Mensura ef. Malkića prijavio se na sekciju hifza i tada intenzivnije počeo sa učenjem Kur’ana napamet.

“Prve sure nakon amme džuza koje sam naučio bile su: sura Jasin, Rahman, Mulk, Bekare i Kehf, s tim da sam tada poznavao i neka ašareta koja smo učili u medresi na nastavi.”

Akos.ba: Hafize, kaži nam kad se u tebi rodila definitivna odluka za hifz cijelog Kur’ana i za koliko si vremena naučio cijeli Kur’an?

Konačna odluka pala je prošle godine poslije mjeseca ramazana. Znači negdje u julu 2016. godine. Ono što je možda bitno istaći jeste činjenica da kada sam završio medresu i kasnije kad sam upisao Internacionalni univerzitet u Sarajevu i postao student psihologije, nisam redovno ponavljao dotad naučene sure, tako da sam nakon odluke da želim postati hafiz faktički morao temeljito ponoviti i utvrditi te sure, pa tek nakon toga krenuti u proces postepenog učenja novih ajeta i novih kur’anskih sura. Deset mjeseci kasnije, Allahovom voljom, naučio sam cijeli Kur’an napamet, ali za to nije niko od ljudi znao, pa čak ni moji roditelji. Tek nakon što sam u junu 2017. godine riješio sve obaveze na drugoj godini fakulteta, došao sam na raspust kući i obznanio svojim roditeljima vijest da sam naučio cijeli Kur’an napamet i da bi sad trebao prijaviti ispit pred Komisijom Rijaseta.

Akos.ba: Koliko smo te shvatili: ti si istovremeno išao na predavanja i učio hifz. Očigledno je da nisi uopće imao muhaffiza i da si sam učio Kur’an tokom svojih studentskih dana u Sarajevu. Pojasni nama i našim čitaocima kako si to sve uspio sam i za tako kratko vrijeme?

“Bio sam svjestan da ovaj moj hifz treba biti tajna između mene i moga Gospodara i da ja o tome ne trebam nikome posebno govoriti. Učio sam Kur’an stalno, na pauzama između predavanja, te odmah po dolasku sa predavanja u svoju garsonjeru na Alipašinom polju u kojoj sam stanovao. Uživao sam u tom redovnom i svakodnevnom druženju sa Kur’anom. To me opuštalo i činilo sretnim. Znao sam da Allah pomaže one koji su iskreni u svom nijjetu i da, ukoliko Allah Uzvišeni bude htio, ništa me ne može odvratiti od toga da naučim napamet Njegovu knjigu i da budem njen čuvar (hafiz). Allah dragi je tako i dao. Moja upornost je urodila plodom i ja sam za samo deset mjeseci uspio ponoviti stotinjak stranica koje sam već (na)učio ranije, i naučiti novih pet stotina. Allah me je pomogao u mojoj iskrenoj namjeri i na tome sam Mu beskrajno zahvalan.”

Faruk ističe da je, tokom svog učenja hifza, maksimalno koristio blagodati interneta i da je slušao poznate svjetske učače putem interneta i da je slušao razna predavanja na temu kiraeta i hifza Kur’ana. Najviše je slušao učenje šejhova Minšavija, Mišarija, Husarija, te Ejmen Suvejda. Dok je učio Kur’an u medresi učio je po sistemu ”krugova”, međutim, kasnije, učeći i pamteći Kur’an slušanjem putem interneta eminentne svjetske učače, prešao je na tzv. arapsku metodu, koja podrazumijeva učenje ”po redu”. Nju je smatrao superiornijom i lakšom. Dnevno je po povratku sa fakulteta uglavnom učio po stranicu napamet, a u danima u kojima je bio slobodan (vikendi, praznici i raspust) učio bi po četiri stranice dnevno.

Navodi da ga je prije izlaska pred Komisiju Rijaseta cijeli Kur’an preslušao hafiz Harun Efendić koji ga je i službeno prijavio za polaganje. Nakon višednevnog preslušavanja časnu titulu hafiza dobio je 10. jula ove godine.

Akos.ba: Hafize, ti si još uvijek student, ali si, vidljivo je vrlo elokventan i razborit mlad čovjek. Šta smatraš bitnim i korisnim što bi mogao poručiti našoj omladini?

Smatram da se omladina puno više treba družiti, povezivati, sarađivati i baviti sportom. Ne treba puno gledati na naše različitosti. Kod ljudi je strah od nepoznatog, te od drugog i drugačijeg, glavni problem. Ljudi se boje onoga što ne znaju. Kada budemo bolje upoznali jedni druge, nećemo se onda bojati jedni drugih. Slično je i sa Kur’anom. Mnogi ljudi se boje da krenu sa učenjem Kur’ana. Na početku im je to nepoznanica, ali čim zaplove okeanima nepresušnog Allahovog rahmeta onda im to učenje i pamćenje Kur’ana prerasta u zadovoljstvo. Onaj ko zavoli učiti Kur’an biće veliki sretnik. Ne treba se plašiti ničega novog niti drugačijeg.

Akos.ba: Tvoji planovi nakon završetka fakulteta?

Volio bih nastaviti svoje obrazovanje. Ja posjedujem veliku ljubav prema psihologiji i smatram da je to veoma korisna znanost, ali isto tako volim i kiraet, fikh, tefsir, hadis ali i mnoge druge korisne znanosti koje mogu koristiti čovjeku. Čovjek uči dok je živ. Iz tog razloga preporučujem i sebi i drugima stalno i svakodnevno (životno) učenje.
Akos.ba: Kako vidiš život omladine u Goraždu?

Omladina u BiH, ali i u našem Goraždu ima perspektivu. Optimista sam da se omladina putem korisnih vidova edukacija, te raznih projekata putem udruženja može aktivirati i učiniti puno na međusobnom zbližavanju koje će svima donijeti sreću, uspjeh i prosperitet. Omladina treba osnivati nova udruženja sa jasno definisanim ciljevima ili pak jačati postojeća oko kojih se okupljaju i putem kojih sarađuju i druže se. Goražde ima divnu omladinu koja se treba povezati sa Sarajevom, ali i drugim gradovima, i otvoriti puteve međusobne saradnje i ozbiljnog društvenog aktivizma. Asocijacija mladih MIZ Goražde radi dosta lijepih i korisnih stvari. Ona nam može biti primjer da se može kad se hoće. Koliko znam, imali su zajedničke iftare i sa udruženjem ”Svitanje” iz Sarajeva, te sa mladima i iz drugih medžlisa i gradova u okruženju. Radili su i dosta drugih korisnih stvari u različitim segmentima. Samo tako trebaju i nastaviti. Ja im stojim na raspolaganju.
Akos.ba: Hvala ti, hafize. Allah te nagradio i pomogao.

Hvala i Vama. Amin Bože, sve nas!
Akos.ba