Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Nova knjiga AKOS-a: “Nevevijev komentar 40 hadisa”

Nova knjiga AKOS-a: “Nevevijev komentar 40 hadisa”

Knjiga “Nevevijev komentar 40 hadisa” je već drugo AKOS-ovo izdanje ove godine. Nakon romana “Altruista“, u saradnji sa Udruženjem Ilmije IZ u BiH predstavljamo vam klasično hadisko djelo “Nevevijev komentar 40 hadisa”.

Prevodioci ovog djela su hfz. Nežad Hasanović i mr. Senad Halitović iz Novog Pazara, rezenziju je napisao reisu-l-ulema dr. Husein Kavazović. Redakturu prijevoda su uradili dr. hfz. Kenan Musić i mr. Mustafa Prljača.

Slovo o hadisu

Hvaljen neka je Allah na pravi put Koji nas je upravio. Salavat i selam neka su na Muhammeda, s.a.v.s., donosioca časnoga Kur'ana i čistog sunneta. Mir želimo i svako poštovanje iskazujemo njegovoj čistoj porodici i čestitim ashabima, koji su mu se odazvali i koji su ga potpomogli.

Oni su pamtili i prenosili riječi Poslanikove, s.a.v.s.. Znali su da su u njima riznice znanja o Stvoritelju, o njima samima, o ljudskoj prirodi i o svijetu koji ih okružuje. Hadisi su i pedagogija koja odgaja i usmjerava ljude jedne prema drugima, ne bi li bolji bili. Tako su ih muslimani razumijevali generacijama.

U svakoj generaciji su muslimani nastojali dati svoj doprinos širenju čistog sunneta. Pamtili su i zapisivali hadise, sastavljali zbirke i pisali komentare. Pored velikih zbirki, prije svih, Buharijine i Muslimove, pisani su i manji izbori od nekoliko desetina Poslanikovih, s.a.v.s., izreka, s komentarima. Najpoznatiji izbor te vrste je manja zbirka koju je priredio imam Nevevi, poznata kao Četrdeset Nevevijevih hadisa. Ta zbirka je inspiracija mnogima koji su, ugledajući se na nju, sačinili vlastite zbirke. Neke prate i opsežni komentari, što je slučaj sa zbirkom Džami'u el-‘ulum ve el-hikem Redžeba el-Hanbelija.

I bosanska ulema pokušava dati svoj doprinos hadiskoj nauci, prevođenjem hadiskih djela ili sastavljanjem manjih zbirki od četrdeset ili pedeset hadisa s komentarom. To su, naprimjer, učinili dr. Adnan Silajdžić i rahmetli Mehmed Handžić. Na naš jezik pretočeno je i glasovito djelo Muhameda bin Ebi Bekra Vrapca, u prijevodu hafiza Šemsudina Kavazovića, r.a.

Ta djela, zajedno s Nevevijevom zbirkom od četrdeset hadisa, svojevrsni su priručnik, kako za pojedinca tako i za svaku muslimansku kuću. Riječi poslanika Muhammeda, s.a.v.s., riječi su prijatelja, savjeti mudraca koji nas poziva dobru i koji nas poziva da razmislimo i poslušamo ono što je rekao.

U ime muslimana Bosne i Hercegovine zahvaljujem se plemenitim ljudima koji su doprinijeli da ovo djelo bude iznova štampano i nađe put do ruku, a nadam se i do srca mnogih čitalaca, naših mladih posebno.

Allah je najbolji zaštitnik i pun milosti!

Sarajevo, 16.2.2017.

Reisu-l-ulema, dr. Husein Kavazović

PREDGOVOR IMAMA NEVEVIJA

Prenosimo od Alije ibn Ebi Taliba, Abdullaha ibn Mesuda, Muaza ibn Džebela, Ebu Derdaa, Ibn Omera, Ibn Abbasa, Enesa ibn Malika, Ebu Hurejrea i Ebu Seida el-Hudrija, različitim predajama (rivajetima), da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

”Ko prenese za pamćenje mome ummetu 40 hadisa od vjere, Allah, dželle dželaluhu, će ga na Sudnjem danu proživiti u društvu fakiha (pravnika) i uleme.”[1]

U predaji Ebu Derdaa stoji: ”Ja ću mu na Sudnjem danu biti zagovornik (šefadžija) i svjedok”, a u predaji Ibn Mesuda: ”Bit će mu rečeno: Uđi na koja vrata (Dženneta) hoćeš.”

U predaji Ibn Omera: ”Bit će upisan u društvo uleme, a proživljen u društvu šehida.”

Svi hafizi hadisa, hadiski eksperti, pak, slažu se da su sve predaje ovog hadisa da'if (slabe).

Islamski učenjaci su o ovome (40 hadisa) napisali mnoga djela, skoro da im se broj ne zna, a među prvima je bio Abdullah ibn Mubarek, Muhamed ibn Eslem Tusi, Hasan ibn Sufjan Nesai, Ebu Bekr Adžurri, Ebu Bekr Muhammed ibn Ibrahim Asfehani, Darekutni, Hakim, Ebu Nuajm, Ebu Abdurrahman Sulemi, Ebu Seid Malini, Ebu Osman Sabuni, Muhammed Ensari, Ebu Bekr Bejheki i mnogi drugi iz prvih i potonjih generacija. Klanjao sam istiharu i donio odluku da sakupim 40 hadisa slijedeći spomenute imame i učenjake i velikane islama.

Islamski učenjaci složni su da je dozvoljeno postupiti po slabom hadisu kada se radi o dobrovoljnim lijepim djelima, ali i pored toga ne oslanjam se na spomenuti hadis o vrijednosti prenošenja 40 hadisa, nego na Poslanikove, s.a.v.s., riječi u vjerodostojnim (sahih) predajama: ”Neka oni koji su prisutni prenesu onima koji su odsutni”[2] i: ”Neka Allah svijetlim učini lice onome ko čuje moje riječi, shvati ih i prenese onako kako ih je čuo.”[3]

Neki učenjaci sakupljali su hadise u vezi s teorijskim učenjima vjere (akaid), neki iz oblasti fikha, treći pak samo hadise koji se odnose na džihad, četvrti ono što se odnosi na sustezanje od zamamnosti ovoga svijeta (zuhd), neki opet hadise koji govore o lijepom ponašanju (ahlak), a sve su to bile njihove dobre namjere, Allah neka je zadovoljan sa svima njima.

Što se mene tiče, donio sam odluku da sakupim 40 hadisa koji će biti važniji od svih spomenutih, naime 40 hadisa koji će objediniti sve spomenuto. Svaki od hadisa ujedno je i jedno od osnovnih pravila ove vjere. Islamski učenjaci neke od tih hadisa opisuju kao hadise na kojima se temelji vjera islam, ili kao pola islama, ili trećina, i slično tome.

Birajući hadise uzeo sam za pravilo i obavezu da to budu samo vjerodostojni hadisi od kojih se većina nalazi u dva sahiha (Buharija i Muslim). Hadise sam navodio bez seneda (niza prenosilaca) kako bi se lakše pamtili i time korist za čitaoce bila veća.

Svako ko teži ahiretu trebalo bi da zna za ove hadise i nauči ih, jer oni sadrže temelje ove vjere, i ukazuju na ono što vodi potpunoj pokornosti, a što će primijetiti svako ko promisli o tome.

Na Allaha se oslanjam i Njemu prepuštam svoje stanje; neka Mu je svaka hvala i zahvala a uspjeh se postiže samo uz Allahovu pomoć.

[1] Hadis bilježe Ibn Hibban u El-Medžruhunu (I/124) i Ibn Addi u El-Kamilu (I/230) posredstvom Ibn Abbasa. V.: Ilel ed-Darekutni, VI/93) i Et-Telhisu-l-habir Ibn Hadžera el-Askalanija (III/93).

[2]  Hadis je vjerodostojan (sahih), bilježi ga Buhari u poglavlju o hadžu (Fethu-l-Bari, 1741), te Muslim u poglavlju o kasami (Abdulbaki, 1769) posredstvom Ebu Bekreta.

[3]  Hadis je vjerodostojan (sahih), bilježi ga Tirmizi u poglavlju o znanju (3658), te Ibn Madže u Mukaddimi (232) posredstvom Ibn Mesuda, dok ga Ebu Davud, u poglavlju o znanju (3660) bilježi posredstvom Zejda ibn Sabita.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top