Normalno i nenormalno: Šta bi bilo da su Bošnjaci pjevali Turcima poput Srba
Piše: Filip Mursel Begović
Zamislimo da se na naslovnici ”Stava” pojavi slika turskog predsjednika pred njegov dolazak u BiH, a da na njoj piše ”Sultan Erdğoan dolazi”. Digla bi se kuka i motika, rekli bi janjičari, rekli bi da će nas nabiti na kolac, rekli bi da započinjemo novi ciklus turčenja i da zagovaramo povratak Osmanskog carstva. No, toga u ”Stavu” nije bilo, ali jeste na naslovnici ”Srpskog telegrafa” uoči dolaska Recepa Tayyipa Erdoğana u službenu posjetu Srbiji.
I? Ništa i, fakat došao Erdoğan i dočekan kao sultan, a Srbija propjevala na turskom.
Zamislite sada nekog ministra iz SDA da na svečanoj večeri u Domu Armije pred stolom Recepa Tayyipa Erdoğana i njegove supruge i Bakira Izetbegovića i njegove supruge uzimaju mikrofon i na lošem turskom jeziku zapjevaju gibajući se u orijentalnom ritmu ”Sabah olsun Osman-aga”. A predsjednici Erdoğan i Izetbegović pritom doslovno umiru od smijeha. Jao, rekli bi, vazalstvo, hamalstvo, ropstvo, podaništvo, diktatura, prodaja, smrt. Ali nije se dogodilo u sarajevskom Domu Armije, dogodilo se u beogradskom Domu Garde baš tako kako napisasmo, samo je “pevaljka” bio srpski šef diplomacije Ivica Dačić, a ludo nasmejani je bio Aleksandar Vučić. I? Ništa i, pjevalo se.
A zašto je pjevao Dačić, a Vučić mu ritmički pljeskao? Kako reče jedna moja prijateljica i poznavateljica ovdašnjih prilika, bez previše cinizma i ironije, direktno i jasno treba reći:
Ne u ime mita, ne u ime ljubavi, pjevalo se u ime ekonomije. Pjevalo se u ime tzv. otopljavanja odnosa i stvaranja povoljne investicijske klime. Jer srpska politika je shvatila da joj mit nije bitan, odnosno, on je sporedan kada je u pitanju privlačenje investicija. I taj odabir prate i srpski mediji.
I? Ništa i, sudeći po tome ispada da neki u BiH jednostavno nisu normalni. Ispada da je dio naših medija i pripadajućih komentatora krajnje zlonamjeran.
Erdoğana su u Srbiji dočekali u ponoć Aleksandar Vučić i kolona ministara i sve su uradili da osiguraju praznično raspoloženje, a sve to očekujući turska ulaganja. Sasvim normalno! S druge strane umjesto da se u tome vidi ekonomska prilika, svaki odnos Bakira Izetbegovića i Recepa Tayyipa Erdoğana, a on jeste istinski bratski i prijateljski, u BiH se nenormalno dočekuje na nož te kvalificira najgorim mogućim uvredama i predrasudama.
”Ko god vam u okruženju ponudi bolje uslove, dođite kod nas, mi ćemo da popravimo naše uslove i dobićete za pet odsto bolje uslove nego bilo gde drugo u okruženju, i za to vam lično garantujemo, i Vlada Srbije, i ja”, rekao je Vučić, koji nije štedio hvale na račun uspjeha Turske pod Erdoğanovom vlašću, a nije zaobišao ni podršku Srbije u vezi borbe protiv terorističke organizacije FETÖ.
Da je ovo rekao član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, počela bi beskrajna medijska kanonada u kojoj bi bio optužen da je izdajnik koji rasprodaje državu Turcima. I još bi rekli: U čije on to ime ba nudi, pa nije mu ovo babovina?! Da je kojim slučajem Erdoğan dočekan uz turske zastave kao u Srbiji, neki naši mediji bi pitali: A gdje su bosanskohercegovačke?! Da je kojim slučajem veliki broj Sarajlija izašao na ulice i s poštovanjem prišao turskom predsjedniku, znamo šta bi se desilo jer to smo već vidjeli pred Predsjedništvom BiH. Dogodilo bi se tendenciozno medijsko izvještavanje s mjesta događaja, pokušalo bi se to predstaviti kao okupljanje radikala umjesto jedno sasvim normalno gostoprimstvo i srdačnost.
Koliko je turskih privrednika došlo u BiH zadnjih godina, u raznim delegacijama, od općinskog nivoa pa do državnih ministarstva? Nenabrojivo mnogo. Koliko je samo BIGMEV, centar za razvoj odnosa između BiH i Turske, doveo turskih privrednika u BiH, ali i odveo bosanskohercegovačkih privrednika u Tursku? Nenabrojivo mnogo! Uostalom, taj centar je pokrenuo jedan od najuspješnijih turskih industrijalaca imenom Muzafer Čilek, koji je čistokrvni Bošnjak porijeklom iz Fojnice. I šta su radili neki mediji, nenormalno su napadali Izetbegovića jer je Čilek prije par godina najavljen kao njegov ekonomski savjetnik?
Kada Turci ili Arapi ulažu u Srbiju, tada se kaže da nama izjavljuju ljubav, a da u Srbiju ulažu pare, a kada dođu, mi se svojski potrudimo da ih omalovažavamo. Zar je neko lud da pomisli da Turci i Arapi nisu primijetili i diplomatskim kanalima zabilježili svu tu javnu histeriju oko neosmanizacije, oko erdoğanizacije i diktatorizacije, vazalstva i hamalstva, oko izmišljenog masovnog naseljavanja Arapa, ali i rasizma kojega dio naših ljudi (prije svega mislimo na Bošnjake) ispoljava prema onima koji u BiH dolaze kao turisti ili kao investitori?! A oni, bez obzira na sve to, i dalje dolaze i dalje su zainteresirani za ulaganja.
Biste li vi da ste na njihovom mjestu? Ako ne znate odgovor, pitajte Aleksandra Vučića.
