Nermin Fazlagić: Bošnjaci i Turci imaju odličnu saradnju u Italiji

Nermin Fazlagić je izuzetan primjer uspješnih mladih Bošnjaka u dijaspori koji je dobro iskoristio životne prilike i postao poliglota. Pored bosanskog, italijanskog, engleskog jezika, savladao je portugalski i francuski, a tokom studiranja boravio je i u Turskoj i Brazilu čime je proširio svoja znanja i iskustva.

Fazlagiće je nevladin aktivista i predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji koja je osnovana 2019. godine. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) Fazlagić govori o svom životnom putu, odrastanju u Italiji, NVO aktivizmu, položaju islam u Italiji, saradnji sa drugim muslimanskim zajednicama i nedavnim izborima na kojima su pobijedili desničari.

– Od Sarajeva do Verone –

“Rodio sam se u Sarajevu 1988. godine i sve do Agresije na Bosnu i Hercegovinu moj život, kao onaj mojih sugrađana, tekao je mirno. Nemam sjećanja iz tog perioda jer sam bio premlad, i sve što znam o prvim godinama mog života dolazi iz priča rodbine i prijatelja te iz fotografija i videa i zaista iz svake priče se stekne dojam da su to bile godine blagostanja u Sarajevu. Naravno, blagostanju je došao kraj zvukom eksplozija i početkom opsade grada. Babo je ostao da obavi svoju dužnost u opkoljenom Sarajevu a ja, brat i mama smo tražili utočište po drugim zemljama te nakon kratkog perioda provedenog u izbjeglištvu u Hrvatskoj, humanitarna organizacija iz Verone nas je dovela u taj grad“, kaže Fazlagić.

U Veroni je Fazlagić završio osnovnu i srednju školu te fakultet i stekao prva radna iskustva. On je studirao, živio i putovao u više različitih država i naučio mnogo jezika čime je na praktičan način potvrdio da putovanja i jezici su najveće bogatstvo.

“Od malih nogu sam bio znatiželjna osoba i neko ko je htio da što više sazna o svijetu oko sebe a najbolji način da se vidi i sazna šta svijet ima za ponudit je – putovati. Problem, pod navodnicima, putovanja je to što ti pokaže i dokaže koliko malo znamo iako mislimo da mnogo znamo u ovom svijetu pametnih telefona. Vidiš da sud koji si donio o nekome/nečemu, možda o skupini stotina miliona ljudi, je bio potpuno pogrešan“, smatra Fazlagić.

Fazlagić dijeli stav da najveći resursi Bosne i Hercegovine se nalaza upravo u dijaspori i smatra da to počinju shvatiti i oni koji su na odgovornim pozicijama u domovini.

“Mi smo naučeni da je jedini model ekonomskog razvoja jedne zemlje onaj „nacionalnog“ tipa koji je više svojstven kraju 19. i početku 20. stoljeća, gdje jedan narod, „zatvoren“ u svojoj zemlji, gradi svoju poljoprivredu i industriju i stremi nekom blagostanju koji bi u teoretskom smislu bio nezavisan od ekonomije i blagostanja drugih država u svijetu. Mi najviše volimo poređenja sa Njemačkom, Švedskom, SAD ali ta poređenja nemaju nikakvog smisla jer iz historijskih, demografskih, ekonomskih pa i političkih razloga, mi nikada nećemo kao oni. Jedna mala zemlja kao što je Bosna, koja je proživjela sve ono što je proživjela, može da se nada i da stremi ka tome da bude jedna Slovenija, Estonija ili Irska i ako to dostignemo, nećemo ništa zavidjeti ovim “većim“ državama“, dodaje Fazlagić.

Fazlagić objašnjava da sve male zemlje koje nemaju značajne prirodne resurse svoj razvoj baziraju isključivo na znanju i poduzetničkim sposobnostima svog stanovništva, na otvorenosti i na zdravom patriotizmu.

“Upravo je naša dijaspora u Evropi i Americi mjesto gdje se mogu razvijati takvi ljudi, koji će naučiti svjetsko znanje i iskustvo, steći kontakte i na osnovu svega toga, mijenjati nabolje stanje u domovini. I po novinama i portalima neke od najčitanijih vijesti su one o našim ljudima iz dijaspore koji su ostvareni u politici, ekonomiji, nauci i time direktno pomogli svojoj domovini. Stvar koja me puno raduje je što vidim da se i u samoj domovini sve više rađaju novi poduzetnici i da se priča sve više o poduzetništvu kao o lijepom i poželjnom cilju što je ogromna razlika u odnosu na situaciju od prije nekoliko godina i decenija gdje je cilj uspješnog čovjeka bila državna služba.

– Uprkos okolnostima pandemije ostvareni značajni rezultati –

Islamska Zajednica Bošnjaka u Italiji (IZBI) je osnovana krajem 2019. godine i nakon velikog entuzijazma i volje za radom, uslijedila je pandemija koja je zamrznula djelovanje na početku.

“I u takvim okolnostima bilo je velikih pomaka, džemat Ital-Bosna iz Vallecamoniche je doveo prvog našeg imama u Italiju, prvog i jedinog kojeg je Italija priznala kao vjerskog službenika, džemat Biella je završio otkup i renoviranje mesdžida i prostorija a džemat Verona je kupio, renovirao i pustio u funkciju svoj mesdžid i prostorije.

Kad je osnovana IZ Bošnjaka Italije imala je tri džemata, a sad ima šest džemata u pet regija, pretežno na sjeveru koji je ekonomski razvijeniji i gdje se nalazi većina Bošnjaka.

“Prvenstveno zahvaljujući džematlijama, džematskim odborima te imamu Ahmedu ef. Tabakoviću ova zajednica ima impozantne rezultate, gdje smo već imali aktivnosti u partnerstvu sa italijanskim univerzitetima i muzejima, gdje smo pozvani da učestvujemo u međureligijskim aktivnostima od strane Katoličke crkve i vlasti. Na našim aktivnostima prisustvovali su gradonačelnici i predstavnici državne te regionalne vlasti. Smatram da će, uz Božiju pomoć, ova zajednica biti prepoznatljiv primjer zdrave integracije u Evropskom društvu“, smatra Fazlagić.

Otkriva da su toku završne pripreme da od sljedeće godine broj imama IZ Bošnjaka Italije biti veći od jednog što je za njih veliki uspjeh.

“Islam kao religija nije tretirana zakonom, kao što jesu neke druge vjerske zajednice, npr. Katolička crkva ili Jevrejska zajednica koje su potpisale ugovore sa državom. S druge strane ne može se ni reći da je to samo krivica države jer ne postoji krovna institucija muslimana u Italiji. U javnom prostoru do sada najviše prostora su imale četiri organizacije: UCOII okuplja useljenike iz Šama, CII – zajednica koja predstavlja tradicionalni marokanski islam, COREIS – Zajednica koju je osnovao Italijan koji je prešao na islam te Islamski kulturni centar u Rimu koja uživa poseban pravni status. Ove četiri zajednice su potpisale i jedan protokol sa Vladom koji im je dao veću vidljivost i kredibilitet, međutim ne predstavlja nikakvo de iure priznanje islama“, ističe Fazlagić.

– Zajednički projekti s turskim udruženjima –

Navedene zajednice pretežno predstavljaju razumijevanje islama iz arapske perspektive.

“Postoje i druge, manje zajednice s kojima imamo fantastičnu saradnju za koju se nadamo da ćemo još više ojačati, prvenstveno sa Turcima koji i u Italiji imaju predstavništvo Diyaneta. Sa Turcima i njihovim predstavnicima te sa udruženjem „Italijansko-turskog prijateljstva“ smo realizovali fantastične projekte poput prezenetacije dokumenta koji potvrđuje prijateljstvo Gazi Husrev-bega sa Venecijanskim duždom, seminar koji je slavio prijateljske i komšijske odnose između muslimana i Jevreja u Bosni te za nekoliko dana ću prisustvovati višednevnom kongresu u Kalabriji pod nazivom “Alter, ergo amicus. – Osmanski horizont u heterodoksnoj renesanskoj misli“ koji organizuje profesorica sa Univerziteta Ca’ Foscari Vera Costantini. Osmansko naslijeđe u Italiji je veoma bogato i nadam se da će se u budućnosti diskurs oko islama u Italiji bazirati na zajedničkom mediteranskom naslijeđu i zajedničkoj višestoljetnoj historiji odnosa Venecije i Osmanlije, što je i prirodno. Zašto tražiti i izmišljati nešto novo kad imamo bogatu historiju odnosa Italije i muslimana dugu šest stoljeća“, poručuje Fazlagić.

Nedavni izbori u Italiji su označili povratak desničara na vlast što je dio šireg procesa jačanja desnice u Evropi.

“Ne vjerujem da će biti drastičnih promjena, jer već su bili i prije radikalni pokušaji zatvaranja džamija u Italiji koji su oboreni na Ustavnom sudu. Iako nedefinisan u detalje, status islama u Italiji je zagarantovan zakonom o vjerskim slobodama koji je u Ustavu Italije. Mislim da je Italija ustvari veoma pozitivan primjer kako jedna država nastoji da integriše i institucionalizira vjeru koja tu nikad prije nije postojala. Naravno da ne može ništa preko noći i put do formalnog priznanja je dug i trnovit, ali generalno govoreći gdje se god poštuju zakoni i kultura domaćina, muslimani u Italiji nemaju i neće imati problema da obavljaju svoje vjerske dužnosti. Uz to je vrijedno napomenuti da naša zajednica više puta sarađivala upravo sa desničarskim vlastima na lokalnom nivou i nikad, baš nikad nismo imali problema. Naprotiv, dojam koji se stekao je da su oduševljeni sa nama i našom organizacijom, jer u nama vide upravo dokaz da je moguće biti i musliman i evropljanin i baštinik evropskih vrijednosti. Mislim da je to naša velika prednost, a hoćemo li znati iskoristiti tu prednost, to je sada na nama“, zaključuje Fazlagić.