O obrazovanju i odgoju

Ne podcjenjujte njihova osjećanja: Bebe znaju šta je fer!

Rečenica „To nije pošteno! “ ili „Nisi fer!“ se često moze čuti u parku ili na dječijim igralištima, ali kada djeca, zaista, stiču osjećaj za to šta je pravedno, a šta nije?

ScienceDaily.com je u februaru 2012. godine objavio rezultate studije koja je istraživala u kojoj dobi i koliko rano djeca dobivaju osjećaj za pravednost. Rečenica „To nije pošteno! “ ili „Nisi fer!“ se često moze čuti u parku ili na dječijim igralištima, ali kada djeca, zaista, stiču osjećaj za to šta je pravedno, a šta nije? Naučnici kažu prije druge godine, ako je sudeći po najnovijim istraživanjima!

„Otkrili smo da 19 – mjesečne i 21 – mjesečne bebe posjeduju opća, generalna očekivanja šta bi to trebalo biti pravedno, a šta ne, te da ovo znanje uspiješno primjenjuju u različitim situacijama“ – kaže Stephanie Sloane, sa Univerziteta Illinois, odsjek za psihologiju. Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu Psychological Science.

„Smatramo da su sva djeca rođena sa kosturom općih očekivanja pravednosti“ – kaže Sloane – „ali se ovi principi formiraju različito kod djece, ovisno o tome u kojoj sredini žive i kako su odgajana…“ Neke kulture njeguju ideju dijeljenja sa drugim osobama, više nego ostale.

Kod djece se, često, umješaju i drugi instinkti preživljavanja. Vlastiti interesi jave se sa jedne strane, a osjećaj pripadnosti i lojalnost grupi sa druge. Za malu djecu jako je teško pridržavati se ovih principa pravednosti, ako ono u tom trenutku želi sve kolačiće samo za sebe, mada će mu drugari ostati gladni ukoliko to učini. Zato je djeci potreban stalni podsjetnik da je bitno da ono što imaju podijele sa drugima i da se na taj način jača njihova disciplina u činjenju ispravnih djela ,uprkos onome sto žele u datom trenutku.

Sloan kaže da ovaj urođeni osjećaj za moral može objasniti, u velikoj mjeri, i moć koju ima trauma nanesena u djetinjstvu. Pored osjećaja pravednosti, istraživanja kažu i da mala djeca očekuju da ljudi ne povređuju jedni druge i da si pomažu u nevolji. „Time možemo objasniti zašto, ako dijete svjedoči događajima koji na ekstreman način narušavaju njihovu viziju stvarnosti, takvi događaji ostavljaju trajne, negativne posljedice po dječiji psihu.“

psiholog.ba

Povezani članci