Nauka bez vjere je osakaćena, a vjera bez nauke je slijepa

Želim vam  napomenuti da Kur’an nije naučna enciklopedija, Kur’an je knjiga  ZNAKOVA ajeta! Postoji preko šest hiljada znakova, odnosno ajeta, od kojih njih preko hiljadu govori o nauci. Ima ljudi kojima je dovoljan jedan ajet. Nekim ljudima treba deset ajeta da bi prihvatili istinu. Nekima možda treba stotinu, a ima nekih ljudu…

U nastavku teksta govorit ćemo samo o onim naučnih činjenica koje su naučno potvrđene, a nećemo govoriti o teorijama  koje su zasnovane na predpostavkama i hipotezama. Jer kao što znate, često se dešava da su teorije zasnovane na predpostavkama prepravljaju i mijenjaju  ako upitate nekog astronoma- kako je formiran kosmos, kako je nastao, on će vam govoriti o Teoriji Velikog praska, da je kosmos u početku bio jedna cjelina pa se u djeliću sekunde raskomadao, a to je dovelo do formiranja galaksija, u okviru kojih su nastali sistemi kao što je naš Sunčev sistem, i Zemlja na kojoj mi živimo.

Ovaj govor sam započeo citiranjem riječi iz časnog Kur’ana, iz sure El-Enbija, ajet 30.

“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali…“

Ovako Kur’an sa malo riječi govori o teoriji Velikog praska. Zamislite Kur’an je spomenuo još prije 1400 godina!

U časnom Kur’anu, u suri Fussilet, poglavlje 41. u 11. ajetu se kaže:

„ Zatim se prema nebu uzdigao dok je nebo još maglina bilo, pa je njemu i Zemlji rekao: Pojavite se milom ili silom! Pojavljujemo se drage volje! odgovorili su.“ Arapska riječ koja je ovdje upotrebljena ja DUHAN, ŠTO ZNAČI –dim., da je kosmos prije nego što je dobio ovaj oblik, bio posebna vrsta gasa. Arapska riječ duhan, što znači dim, je naučno ispravnija nego riječ prašina. Stiven Hokins, veoma poznati naučnik, rekao je: najveće je otkriće stoljeća,i baca svjetlo na početak stvaranja kosmosa i na teoriju Velikog praska…..

Prije ljudi su vjerovali da je svijet ravan, pa su se plašili putovati predaleko, da nebi pali sa Zemlje.

U suri Lukman, poglavlje 31.,29. ajet, Uzvišeni kaže:

“Zar ne vidiš da Allah uvodi noć u dan idanu noć...“UVOĐENJE je spor i postepen proces, noć se polahko i postepeno mijenja u dan, a dan se polahko i postepeno mijenja u noć…

Ovaj fenomen je moguć samo ako je Zemlja okrugla, a ne bi bio moguć da je Zemlja ravna… Da je ravna, ove promjene  bi bile nagle.

U suri Zumer, u 5. ajetu, Uzvišeni kaže:

„Nebesa i Zemlju je mudro i s istinom stvorio. On noću zavija dan i danom zavija noć…“ Arapska riječ koja je ovdje upotrebljena je KEWWERE. Kako će te obaviti turban oko glave? Ovo obavijanje ili zavijanje dana u noć i noći u dan jedino je moguće ako je Zemlja okrugla.

Dalje u Kur’anu u suri Naziat poglavlje 79. u 30.ajetu, Uzvišeni kaže:

„Poslije toga je Zemlju rasprostro...“Arapska rije? DEHAHA izvorno dolazi od riječi koja znači- jaje, i to ne bilo koje, već se njeno značenje specijalno odnosi  na NOJEVO JAJE! Danas nam je poznato da Zemlja nije potpuno okrugla kao lopta,već ima elipsoidan oblik-blago spljoštena na polovima i izdužena na ekvatoru. Ako pogledate nojevo jaje ono ima baš takav oblik odozgo blago spljošteno, a izduženo sa strana. Dakle, Kur’an nam daje precizan opis elipsoidne Zemlje još prije 1400 godina! Doskora smo vjerovali da Mjesec ima svoju svjetlost. Tek nedavno je otkriveno da Mjesečeva svjetlost ustvari refleksija svjetlosti sa sunca.

U suri Furkan, u 61. ajetu Uzvišeni kaže:

„Neka je Uzvišen Onaj Koji je na nebu velike zvijezde stvorio, i na njemu da Svjetiljku i Mjesec koji sija…“

Također, u suri Junus, u 5. ajetu, Uzvišeni kaže:

„On je Sunce izvorom svjetlosti učinio a Mjesec sjajnim:

“Sličan tekst nalazimo u suri Nuh, 15-16 ajet. Arapska riječ za Sunce je ŠEMS. Osim toga, ono se u Kur’anu opisuje riječima SIRADŽ – lampa, WEHADŽ – uplamtio, sjajan ili DIJA’ – svjetlost, sjaj… mjesec se na arapskom kaže KAMER. Osim toga u Kur’anu se opisuje i riječima MUNIR – osvijetljen ili NUR – refleksija svjetla… nigdje u Kur’anu Mjesec nije opisan riječima siradž, wehadž ili dija’ već uvijek kao munir ili nur tj. koji reflektuje svjetlo.

U suri Tarik, u 3. ajetu, Uzvišeni kaže:

„Zvijezda blistava…“Arapska riječ nedžm – znači zvijezda, a njena svjetlost je opisana riječju SAKIB, što znači – koja se pojavljuje pa nestaje. Nekada su Evropljani vjerovali da se Zemlja nalazi u centru kosmosa, a da se sve planete, pa i Sunce okreću oko Zemlje. To je bila takozvana – teorija GEOCENTRIZMA. Ta je teorija nastala dva vijeka prije nove ere, i smatrala se tačnom 16 vijekova, sve dok Kopernikus nije rekao da se Zemlja i ostale planete okreću oko Sunca. Kasnije, 1608. godine Johanes Kaplar je napisao u svojoj knjizi NOVA ASTRONOMIJA, da ne samo da se Zemlja i ostale planete okreću oko Sunca, već se okreću i oko svoje ose. Kad sam ja išao u školu, učio sam o tome da se planete okreću oko svoje ose, ali sam također učio i da je Sunce nepomično, da se ne okreće oko svoje ose.

Ali, u suri Enbija, u 33. ajetu Uzvišeni kaže:

„I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove…“

Arapska riječ JESBEHUN izvedena je od riječi SEBEHA, koja označava tijelo u pokretu. Ako kažem da je neki čovjek SEBEHA na zemlji, ne mislim da se taj čovjek kotrlja, već to znači da on hoda ili trči. Ako kažem da neki čovjke SEBEHA u vodi, to ne znači da je on zaronio, već da on pliva. Isto tako, ako Uzvišeni kaže JESBEHUN za neko nebesko tijelo, to ne znači da to tijelo leti, već znači da se okreže oko svoje ose. Danas, kao što je poznato, možete imati sliku Sunca na radnom stolu. Možemo vidjeti da na Suncu postoje crne mrlje. Potrebno je 25 dana da te crne mrlje kompletiraju rotaciju. To upućuje na zaključak da je Suncu potrebno oko 25 dana da se okrene oko svoje ose. Možete li zamisliti da Kur’an govori o rotaciji Sunca i njegovom kretanju još prije 1400 godina, a to je nauka tek danas otkrila!

U suri Ja-Sin, u 40. ajetu Uzvišeni kaže:

„Nit’ Sunce može Mjesec dostići, nit’ no? dan preteći, svi oni u svemiru plove.“

Šta se misli pod Kur’anskim riječima:„Sunce ne može dostići Mjesec…“?

Nekda se vjerovalo da su orbite Sunca i Mjeseca jednake. Ali Kur’an kaže – NE! Orbite Sunca i Mjeseca su različite. Nema ni govora o prestizanju jedno drugog! A i Sunce i Mjesec, ne samo da se rotiraju, već i plove po kosmosu.

U suri Ja-Sin, poglavlje 36, ajet 38, Uzvišeni kaže:

„I Sunce se kreće do svoje određene granice…“

Danas, naučnici su došli do otkrića da se Sunce, zajedno sa planetama, kreće u kosmosu po specifičnoj putanji, a taj fenomen je nazvan – Solarni efekat. Kreće se brzinom od oko 20 km u sekundi.

Slične poruke su nam upućene u suri Ra’d, poglavlje 13, ajet 2. u suri Fatir, poglavlje 35, ajet 13. u suri Lukman, poglavlje 31, ajet 29. kao i u suri Zumer, poglavlje 39, ajet 5. gdje

Uzvišeni kaže:

„…On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog…“

U suri Zarijat, poglavlje 51, ajet 47. Uzvišeni kaže:

“Mi smo nebo snagom sazdali, i Mi uistinu PROŠIRUJEMO…“

Arapska riječ MUSI’UN, znači širenje prostora… Jedan poznati naučnik je došao do jednog otkrića, i kaže da se kosmos širi, da se galaksije udaljavaju jedna od druge. To je ono što Kur’an spominje još prije 1400 godina! Neki ljudi će reći:“Ništa posebno to što Kur’an govori o astronomiji, jer su Arapi ionako bili veoma upućeni u astronomiju…!“ Želim samo napomenuti da su prošli čitavi vijekovi nakon objave Kur’ana pa su tek onda Arapi postali dobri poznavaoci astronomije, jer su iz Kur’ana crpili znanje o astronomiji…

(akos.ba/dokazi.com)