Naučio sam da me ponašanje ljudi više ne uznemirava!
Naučio sam da se dobrotom ne stiže daleko, ali drugog puta nema ako želiš reći da si istinski živio i osjećao, da si se doista radovao i otkrivao dubine svijeta.
Naučio sam da kada mi je najteže ne treba od svega odustati, već se samo treba od svega odmaknuti. Izgubi čovjek mir dok se okrene i pita se što se dogodilo, izgubi sebe i one koje je volio i shvati da je gubljenje znak da si živ i da će se vratiti ono što treba i zaslužuješ.
Naučio sam da mi ne treba nikakva moć da promijenim svijet, ali da mi je potrebno puno snage da ne dopustim svijetu da me mijenja. Tko sam ja da bih nekom sudio, govorio i određivao kakav treba biti a svjestan sam da ni sam nisam kakav bih trebao. Naučio sam da ne treba kritizirati ljude koje ne razumijem, tu je problem u meni, jer da malo više otvorim oči srca za te ljude sigurno bih razumio njihov život i shvatio da je svaka kritika suvišna.
Naučio sam da kada mi je teško ne treba bi mi puno stvari, samo dvije ruke koje će se omotati oko mene i pokazati mi da svijet nije tako crn i da će stvari krenuti na bolje ne kada ja to hoću već kada budem spreman. Naučio sam da se sve u životu događa s nekim razlogom, i kada se čini da ništa u svijetu nema smisla, sve ispod površine događa se savršeno precizno i povezano da ne možemo ni zamisliti.
Naučio sam da me ponašanje ljudi više ne uznemirava, to što čine – sebi i za sebe čine, a ja sam sebe bez veze uznemirim kada se okupiram onim beznačajnostima kojima se ljudi bave i kada pomislim da postoji neki točno određeni model po kojem se oni trebaju ponašati.
Naučio sam da me vrijeme ne mijenja, mijenjaju me izdaje, laži, podmetanja, omalovažavanja onih kojima sam vjerovao a koji su mi zabili nož u leđa. Naučio sam mnogo toga, i to ne na lakši, nego na teži način. Ali to tako mora ići i nema druge.
