Naučimo doviti
Dova kao osnovna srž ibadeta, prisutna je u životima muslimana svakodnevno. Primjetno je da neki često, iskreno i samouvjereno prilaze dovi, dočim drugi to neredovno i formalno čine. Počesto se ”izgubimo” u moru raznih zbirki dova, koje nas još samo više zbune. Mnoge zbirke dova budu preopširne, bez prijevoda ili same od sebe zamorne, jer sadrže isuviše sadržaja koje jedan prosječni musliman, koji i nije toliko vješt arapskom jeziku, može prihvatiti i zapamtiti.
Stalno se susrećemo sa takvim zbirkama u kojima zapažamo mnoštvo različitosti i kontradiktornosti. Stoga nam je potrebno vratiti se poslaničkoj praksi i vidjeti kako nas Muhammed, a.s., savjetuje da dovimo.
Njegova praksa nam nalaže konciznost, kratkoću i sažetost. Također, časni sunnet nas uči da svoje dove više puta ponavljamo, te da u njima budemo iskreni i ustrajni. Nalaže nam da biramo i posebne trenutke za neke naše dove (između ezana i ikameta, kad kiša pada, u zadnjoj trećini noći, nakon namaza, petkom i dr.)
Kada nam je preporučivao posebne trenutke za dovu, on, s.a.v.s., nije nam striktno rekao šta da učimo, kao što je to radio u nekim drugim prilikama. Na sjedenju nas je podučio tačno određenom tekstu tešehuda i salavata, nakon ezana i pri prolasku kraj mezarja tačno određenom tekstu propisanih dova, dočim je za druge prilike nama ostavio na odabir šta ćemo i koliko doviti.
Data nam je mogućnost da između ezana i ikameta, nakon namaza, u zadnjoj trećini noći i kad kiša pada, dovimo za ono što mi želimo. Isto tako trebamo činiti i u ostalim prilikama u kojima osjetimo potrebu za dovom.
Naši stari ljudi su to dobro znali činiti i prakticirati. Oni su to svakodnevno činili u svojim međusobnim razgovorima i to u vidu tzv. blagosiljanja. Te dove su bile kratke, ali iskrene.
I naše dove danas trebaju biti takve. Trebamo se naučiti doviti svojim riječima i na našem jeziku. Učimo se blagosiljati druge i u svojim dovama priželjkivati dobro i sebi i svojim najmilijima.
Neka nam dove budu koncizne, sažete i jasne. Po uzoru na dove Kur’ana i sunneta. Nastojmo na svom lijepom bosanskom jeziku svome Gospodaru iskazati svoje potrebe. Naučimo doviti. Možda će nam se dove više i brže ispunjavati. Puno brže kad su razumljive, iskrene i sa srca, negoli kad ih formalno i mehanički učimo na arapskom, počesto i ne razmišljajući o onome šta učimo ili na šta vičemo Amin.
Uzvišeni kaže: ”Dovite mi, Ja ću vam se odazvati …”. Allahu moj, evo mi ti dovimo: Oprosti nam, smiluj nam se, zaštiti nas, uputi nas i opskrbi nas. Ujedini naša srca u ljubavi, te daj da spoznamo Istinu i da po njoj živimo. Ustišaj naše dove, O Gospodaru Uzvišeni i Plemeniti!
Za Akos.bA piše: Admir Iković
