Islamske temeU Fokusu

Poruke zdravih društvenih odnosa iz sure Hudžurat

Odnos spram Kur'ana i sunneta su prva relacija koju tretira sura Hudžurat dajući joj prednost nad svim drugim relacijama. Ostvarenje ove relacije jeste istovremeno i preduslov za sve druge odnose.

Sura etike, bontona i međuljudskih odnosa, sura Hudžurat, u sebi sadrži poruke koje su ključne u ostvarivanju zdrave komunikacije i ispravno poredanih relacija koje trebamo redati po prioritetima.

U nastavku ćemo izvući neke od tih relacija:

  1. Kur’an i sunnet – čisti izvori

Vi sigurni, ne idite ispred Allaha i Poslanika, i budite svjesni Allaha…“ (Al-Hudžurat, 1)

Prije nego što se odlučimo na bilo koji korak u našem životu, neophodna je provjera njegove potrebe i dozvoljenosti kroz dva primarna izvora: Kur’an i sunnet. Na tim sveobuhvatnim izvorima gradimo naše cjelokupno djelovanje.

Učiniti korak naprijed je opći imperativ i pohvalno djelo, osim u kontekstu Allahovog govora i Poslanikove prakse. Ti su izvori sveobuhvatni i kao takvi su dati svim narodima, vremenima, društvima i mi mu se okrećemo po svakome pitanju.

Odnos spram Kur’ana i sunneta su prva relacija koju tretira sura Hudžurat dajući joj prednost nad svim drugim relacijama. Ostvarenje ove relacije jeste istovremeno i preduslov za sve druge odnose.

  1. Poslušnost Poslaniku, a.s., i  predvodniku

Vi sigurni, ne uzdižite svoje stavove nad Vjerovjesnikovim i u govoru s njim ne budite glasni…“ (Al-Hudžurat, 2)

Poslanik, a.s., je tadašnjoj zajednici muslimana bio duhovni i politički vođa, kao i nama kroz sunnet do Dana Sudnjeg. Islam nam propisuje slijeđenje i uvažavanje vođe, a koji je, s druge strane, odgovoran i budno brine o svojoj zajednici. Njegovoj posvećenost i preuzimanju odgovornosti trebamo uzvratiti uvažavanjem i prijatnim ophođenjem prema njemu.

Iz poštovanja prema njegovoj zauzetosti neophodno je utišati se i obuzdati preveliku opuštenost u govoru s njim, a koju inače imamo sa nabližim.

  1. Prostor drugoga

A da su se oni strpili da izađeš pred njih bilo bi im bolje…“ (Al-Hudžurat, 5)

Poštovanje i uvažavanje granica drugoga jedna je od primarnih osobina vjernika. Pritisak, nametanje i prisila ne pronalaze mjesto u islamskom učenju. Naprotiv, islam je ustupanje prostora drugima, uvažavanje granica njegove ličnosti i strpljenje u ostvarenju što bolje komunikacije s drugima.

  1. Provjera informacija

Ako vam neki nesiguran čovjek donese neku vijest, provjerite je, kako ne biste u neznanju nekome nesreću donijeli, te se onda zbog učinjenog budete kajali.“ (Al-Hudžurat, 6)

Zdrava komunikacija počiva na stabilnim postavkama. Prije uzimanja neke informacije neohodno je vidjeti ko je donosi, a prije reagovanja i djelovanja po njoj provjeriti njen sadržaj.

U savremenom dobu, usljed neograničene dostupnosti neprovjerenih informacija, svjedoci smo štetnog djelovanja dijeljenja takvih informacija, a koji nam je u ovome dobu iznimno potreban.

  1. Poslanikovo prisustvo

I znajte da je među vama Allahov Poslanik…“ (Al-Hudžurat, 7)

Po treći put u ovoj suri, Allah nam ukazuje na važnost življenja sunneta i djelovanja po njemu.

Naš vid, naš sluh, naše ruke i naš trag trebaju svjedočiti prisustvo Poslanika, a.s., među nama. Njegov primjer se treba oslikati u našem djelovanju.

Slijeđenjem sunneta Poslanikov miris će se osjetiti u našem društvu.

  1. Jedinstvo je prioritet

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih...“ (Al-Hudžurat, 9)

Čuvati jedinstvo ummeta i jačati veze među braćom pozivajući ih na ono što ih veže jeste čin popravljanja društva. Takvo društvo neminovno napreduje, budući da se dobro širi isključivo činjenjem dobra drugome. Time gradimo zdravu okolinu i čvrste temelje na kojima počiva uspješno društvo.

  1. Međusobno osnaživanje

Vi sigurni, nemojte jedni druge unižavati… “ (Al-Hudžurat, 11)

Dužnost nam je paziti da ne unizimo jedni druge, da se neko ne osjeti manje vrijednim pa da duhom klone. Dozivanjem svoga brata lijepim imenom, ukazivanjem na njegove jake i lijepe osobine i savjetovanjem na suptilan način podstičemo na njegov zdrav rast. On će time osvijestiti svoje mogućnosti i osjetit se društveno korisnim i potrebnim.

  1. Ne zadirati u privatnost drugoga

Vi sigurni, udaljite se od mnoštva pretpostavki, neke pretpostavke su zaista grijeh. Ne uhodite i ne govorite jedni o drugima u odsustvu, a zar bi neko od vas volio da jede meso brata svoga mrtvoga…“ (Al-Hudžurat, 12)

Allah nas upozorava na pogubnost zadiranja u tuđu privatnost. Pretpostavljanjem, gledanjem i prisluškivanjem onoga što nas se ne tiče prelazimo granicu zdrave komunikacije i direktno narušavamo mir drugoga. Šteta koja se drugome nanese šireći informacije o njemu, bilo tačne ili netačne, je nemjerljiva i na vagi loših dijela toliko teška da nas Gospodar osvještava ovako teškim primjerom:  …a zar bi neko od vas volio da jede meso brata svoga mrtvoga…

  1. Raznovrsnost je bogatstvo

Ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i dajemo vas kao narode i plemena da biste se upoznali…“ (Al-Hudžurat, 13)

Po porijeklu smo jedinstveni i neophodno je da čuvamo tu jedinstvenost i da se napominjemo da smo svi potekli od jednog oca i jedne majke. S druge strane, naša raznolikost, pripadnost različitim kulturama, običajima, tradicijama, vještinama i sl. nas čini bogatijim i pozvani smo da se upoznajemo i udružujemo. U toj relaciji je neophodno da pronalazimo ono što nas veže kako bismo se udruživali ka zajedničkom općem cilju, ali i da dijelimo od stečenih dobara, napretka i vještina kako bismo jedni druge osnaživali i kako bismo se jedni na druge oslanjali, te time ispunili emanet zajedništva.

Piše: Arnela Ljevo

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button