Najava knjige Elmira Spahića: Plamena zavjesa – pjesme, pripovijetke
PJESME:
U OVOJ PJESMI
U ovoj pjesmi nema ogroša, olova.
U ovoj pjesmi neće biti Golijat.
Troja – ni to.
Hiža u vatri.
Plač Savojskog kad na svijet dođe jer ni svijeta takvoga
ovdje biti neće.
1878. ovdje postojati ne može.
Kiko neće izgubiti Ešu.
Pseudomaurski ples slova spaliti neće.
Opasani bićemo mirom samo.
Bez ikakva strada i duše pada.
U ovoj pjesmi.
U ovoj pjesmi samo.
OSAM
Kako u kišu sadiš me;
iznova nanovo.
Pa, u pjevu, s njom,
Mi spuštamo se.
Milosteći nemilostkinje:
palucave, (p)razne,
što jezičinama tromim, ubogim,
ciljaše u mržnji, nespretni, bijedi,
letove u rastinju,
neba im.
Daleka.
AD BESTIAS
Kako ne straši te očiju toliko,
tuđih nezemnosti, pogleda u hajkama,
ruku razlika i boja neistih, vrištećih
i ništa od privida sklada koji ni mit nije
koji bio uvijek je ništa nego vic ubogi samo.
Kako ne straši te broj nogu nezgrapnijeh
u stanu koji ruši se zbog padova vreve,
sva usta ta kao vojska koja pijanči i riga,
laži za istim stolom zablude u bolestima jedne!
I kako samo ne straši te vrijeme povjereno od Boga,
u toliko nevremena koje opkoli te lažima,
strad koji kida meso ti uma i peče boli,
možda i miso da lomiš se a tu ne pripadaš.
Kako ne straši te bez mira noć za danom,
plač šutnje jer ne držiš ruke koje tek crtaš kajom,
u sobi sobe gdje vapiš za blagom
na svijetu u kom ćeš
opet hud bježati od preluda luda.
DIO RECENZIJE:
Poezija Elmira Spahića progovara epizodama iz svakodnevnice, ali osvijetljenim tako da postaju zaista vrijedne prikazivanja. Autor nenametljivo poetski obrađuje sitne životne momente, pripisujući im tako željenu bitnost. Neobično mnogo pažnje posvećuje jeziku, svaki detalj je na svome mjestu s posebnim razlogom. Ne plaši se biti arhaičan u svome iskazu, ali arhaičnost pojedinačnih leksema upotrijebljena je u novom i drugačijem kontekstu, donekle čak i nadograđuje njeno standardno značenje. Jezik nije sveden na nivo iznošenja informacije, o njemu se misli kao o najvažnijem gradivnom elementu poezije, ta intencija autora jasno je vidljiva i vrlo uspješno provedena. S druge strane, autor se ne boji niti kreativnosti u jeziku, pa često iznenađuje vlastitim tvorenicama, koje su druga osobenost njegove poezije. Nevjerovatno je da autor u samo nekoliko pjesama pokazuje svoje poetičke tendencije i gradi vlastitu prepoznatljivost, i što je još važnije, gradi je koliko hrabro, toliko i uspješno. Proza je često i lirična, u nekim segmentima čak podsjeća na Andrićevu prozu Jelena, žena koje nema. Sve u zapisanoj prirodi je neuhvatljivo, pomalo nestvarno, postoji samo u naznakama, kao vječne tajne kojima se pisci približavaju. Proza nije potpuno lišena ni historičnosti, ali autor nastoji ne biti jednoznačan prema prošlim vremenima. Historiju posmatra kao nešto u čemu nije sudjelovao, ali što ga je umnogome odredilo. Najkraće rečeno, knjiga je ovo o Čovjeku u vremenu, ali i svijetu i vremenu u Čovjeku.
Amela Balić, MA
BIOGRAFIJA
Elmir Spahić rođen je 19. marta 1992. u Sarajevu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik. Književnokritičke i književnohistorijske radove objavljivao je u nekoliko naučnih časopisa, pored čega je uređivao i priređivao knjige i domaćih i stranih autora. Saradnik je ili član nekoliko naučnih, stručnih i kulturnih ustanova i časopisnih redakcija. Živi u Sarajevu. Asistent je scenaristi u Altruist Artsu. Knjiga Plamena zavjesa (pjesme, pripovijetke) njegov je prvjenac.
Promocija knjige bit će u Sarajevu, uskoro.
Cijena knjige bit će 15 KM i možete je rezervirati na: plamenazavjesa@gmail.com
Prve dvije stotine primjeraka knjige imat će i tematski bookmark.
Akos.ba
