Nafaka: Zašto je uopće potrebno životno putovanje?
Neki zlobni ljudi će reći: Zašto uopće postoji život ako je sudbina predodređena i ako se ne može od nje pobjeći?
Život postoji kao argument protiv čovjeka kako ne bi na Sudnjem danu rekao: Gospodaru moj, da si mi ostavio mogućnost izbora, učinio bih u potpunosti drukčije od onoga što sam radio. Naravno, ove njegove riječi su očita laž. Pravi odgovor na njegove tvrdnje je da mu je Uzvišeni Allah dao priliku, stavio ga na ispit, ali nije uspio položiti.
Ista situacija bi se dogodila na kraju akademske godine kada bi se, bez prethodno datih ispita, studentima objavili rezultati samo na temelju mišljenja profesora, pa bi svi oni rekli da su imali priliku za ispite, postigli bi najbolje rezultate.
Zato je univerzitet uspostavio sistem ispita koji će biti svjedok protiv svakog onoga ko dođe raspravljati, pa će mu se predočiti sveska urađenog na ispitu, kao što će se svakom čovjeku na onome svijetu predočiti knjiga njegovih djela. Ukoliko čovjek stječe haram- imovinu, time navlači na sebe Božiju srdžbu, a koliko god se uvećavala njegova imovina, u praktičnom pogledu će se smanjivati korist od nje, a Božiji blagoslov u njoj će nestajati.
Dočim, na drugoj strani, stjecanje imetka na halal, dozvoljenoj osnovi, koliko god bilo malo i skromno, rezultirat će osjećajem smirenosti i zadovoljstva u duši, praktična korist od nje će biti evidentna, blagoslov će se stalno uvećavati, a život vlasnika će biti prožet punim zadovoljstvom i srećom. Štaviše, sam vlasnik imetka, kao i svi koji ga poznaju, bit će iznenađeni pozitivnim efektima stjecanja halal imovine i čuditi se kako je moguće da tako mala količina zarade bude dovoljna za funkcionisanje ukupnog života svih članova njegove porodice.
Njegova djeca su odlični učenici, njima nisu potrebni dopunski, dodatni, časovi, koji su preplavili egipatske porodice u posljednje vrijeme[1].
Djeca u toj porodici se vole, složna su, omiljena, a to sve je rezultat halala od koga žive, dok haram ne donosi ništa drugo osim briga, Božije srdžbe i ljutnje, a na kraju, u tome imetku nema ni blagoslova ni dobra.
Poznato je da na ovome svijetu i vjernik i nevjernik uživaju Bož.ije blagodati, i to je izraz Božije apsolutne vlasti nad svim na Zemlji. Obilje darova na planeti Zemlji podijeljeno je i jednima i drugima; čak ćeš vidjeti slučajeve u kojima nevjernik posjeduje više tih dobara od vjernika. To je zato što su njegovi darovi ograničeni samo za ovaj svijet, a ne za Ahiret. Njegova dobit na onome svijetu bit će samo Vatra, utječemo se Gospodaru našem da nas zaštiti od nje!
Kur’anska poruka u tom kontekstu je sljedeća:
Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove: “Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakvee nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.” (Hud, 15-16.)
Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: “Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih. (El-Araf, 32.)
DAROVI IZ OBILJA APSOLUTNE VLASTI l BLAGODATI TEVHIDA
Na ovome svijetu svako s obzirom na mogućnosti, uživa onoliko koliko želi u blagodati vode, pa tako neko ljeti, u vrijeme velike žege, konzumira hladnu vodu i pije sokove od voća koje voli. Ovo je direktni dar Božijeg apsolutnog gospodstva, ali na onome svijetu jedino će vjernik piti od pića ono što mu je volja, dok će nevjernik za trenutak biti u lažnoj nadi kada bude u iščekivanju pića. Ta nada će, međutim, brzo splasnuti kada će mu se umjesto pitke vode darovati uzavrela, ključala voda, koja će spržiti njegovo lice prije nego stigne u stomak.
Također, na dunjaluku će vjernik i nevjernik, shodno svojim mogućnostima i stilu, nastojati priuštiti adekvatnu odjeću, ali će na Ahiretu samo vjernici imati raskošnu svilenu, brokatnu, ukrašenu odjeću i sve drugo što požele.
Odjeća nevjernika bit će od vatre, nikada se neće odvajati od tijela i njihovo tijelo će stalno biti “peglano” njome.
U tom kontekstu poslušaj kur’ansku poruku:
“…onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana” (El- Hadž, 19.)
Isto tako, na dunjaluku i vjernici i nevjernici, shodno svojim željama i mogućnostima, određuju vrstu i kvalitet kreveta u kome će spavati; neko spava u svili, drugi u nekim prefinjenim vrstama platna, ali na Ahiretu, ovi prvi će imati kakve požele krevete, dok će ovi drugi imati i krevete i prekrivače od vatre užarene.
Važno je, također, da obratimo pažnju na činjenicu da je Allah Svoju nafaku ravnopravno raspodijelio različitim kategorijama društva te je tako i odredio kad ćc doći trenutak u kome će jedna kategorija imati svoje “zlatno vrijeme” u pogledu nafake.
Tako npr., ne tako davno, skupina ljudi sa visokom školskom spremom imala je najveći nacionalni dohodak u društvu, da bi se općenito u državi formirala dominantna klasa ljudi, nosilaca fakultetskih diploma, pa bi se prilikom iskazane želje mladića za ženidbom prvo postavljalo pitanje posjeduje li fakultetsku diplomu ili ne.
Stvari su se poslije toga promijenile, pa je na scenu isplivala kategorija ljudi sa stručnim zanatskim obrazovanjem i oni su posjedovali najviše novca.
Uočite Božiju mudrost u ovome primjeru koja je pokazala društvu u cjelini da nije fakultetska diploma isključivo sredstvo stjecanja nafake, pa je Bog dao prevagu običnom zanatu i vještini nad akademskim obrazovanjem, a sve to s ciljem predočavanja dokaza ljudima da je On, Uzvišeni, Apsolutni Vlasnik i Darivatelj nafake a ne ljudi, niti njihovo formalno obrazovanje.
Tako si danas, npr., svjedok pojavi da onaj ko koristi svoju fizičku snagu i mišiće u poslu zarađuje više od onoga ko koristi intelektualnu snagu i znanje. Pa tako, zanatlija kupuje voće sanducima, dok to svršenik fakulteta sebi ne može priuštiti.
Trebamo se samo prisjetiti da je situacija prije samo nekoliko ehkIih ibila obrnuta!
Prethodni primjeri pokazuju da ne postoje precizni ovozemaljski parametri u pogledu količine i kvalitete opskrbe, pa tako zanatlija bude na najvećem stepenu u jednom trenutku, ali i za kratko vrijeme se može desiti da njegov posao uopće nije plaćen i da malo vrijedi. Nafaka je pojava koja spada u Nepoznato (gajb) i zato ne postoji nikakvo lukavstvo, sposobnost i spretnost da se uveća ono što je propisano isključivo kao sama nafaka.
Međutim, stroga je obaveza svakoga od nas da se trudi i radi s ciljem postizanja nafake, štaviše, da uloži dvostruki napor kako bi bio u poziciji i da udjeljuje onima koji nemaju fizičkih i intelektualnih sposobnosti za privređivanje. Šta bi se desilo s tom skupinom ljudi ukoliko bi svako od nas nastojao samo zadovoljiti svoje potrebe? Kada bi poljoprivrednik proizveo hrane samo onoliko kolike su njegove potrebe, nastupila bi glad!
Važno je, međutim, imati na umu činjenicu da svako od nas ima svoju propisanu nafaku, koju niko ne može prigrabiti i uzeti, i ovo je Božiji plan od onoga trena kada je stvorio svijet pa sve do kraja života na njemu. U hrani koju je Allah diljem Planete rasprostro nalazi se i tvoj utvrđeni dio, a što ćemo jasno naučiti iz kazivanja o Jusufu, a.s., u sljedećem tekstu Kur’ana:
“Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažem što ćete dobiti,”- reče Jusuf. “To je samo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj…” (Jusuf, 37.)
Na temelju Allahovih Riječi “prije nego vam donesen bude” zaključujemo da je ta hrana već propisana, određena, i ne može biti ničija drugo već njihova. Ona je kao i ljudski život: zapisana, ne može se povećati, ali ni oduzeti.
U ovom kontekstu je sljedeći hadis Muhammeda, a.s., gdje kaže:
“Svako od vas u utrobi majke četrdeset dana provede kao kap sjemena, pa onda bude nešto slično ugrušku, a zatim nešto slično grudi mesa, a onda se pošalje melek s naredbom da mu udahne dušu i odredi četiri stvari: nafaku, životni vijek, posao, te da li će biti sretan ili nesretan.”
Želim još jednom jasno reći da je u pogledu imovine zarada ili dobit ono što se može uvećavati, što, naravno, iziskuje poduzimanje svih pretpostavki ili radnji koje je uvećavaju, ali, u isto vrijeme, to nema nikakve veze za pojmom nafake, koja je nepromjenljiva.
Opet se pitate, kako to.
Kad bi čovjek posjedovao i pola svijeta, to ne bila njegova nafaka, već bi se tu moglo govoriti o onome što je plod njegovog rada, truda i zarade. Od tog silnog imetka koji ima, njegova bi bila nafaka samo onih, recimo, četiri do pet egipatskih funti koje bi na sebe potrošio, i ništa više od toga. Može čovjek, recimo, nakupovati velike količine hrane a Ja pri tome ništa od toga ne okusi, jer usljed nekih ozbiljnih zdravstvenih problema ljekari mu zabrane skoro sve od te velike, ukusne hrane, pa se na kraju ispostavi da to nije bila njegova nafaka.
Tako onda on jede po savjetu ljekara samo malo lahkog kuhanog povrća i komadiće hljeba, a u ostatak hrane i pića gleda sa tugom i žalom jer ne može ništa od toga jesti.
Ako bi, pak, odlučio da prkosi sebi i ljekarima pa bude jeo zabranjene vrste hrane, ubrzo bi, zbog ozbiljnog paogoršanja stanja, odustao od toga, pa bi se i na taj način opet potvrdila istina da ta hrana nije bila njegova nafaka.
Mi smo već govorili o onome šta je to haram nafaka i na koji način šejtan čovjeka prevari pa on posegne za njom. Želimo još jednu stvar istaći u vezi s tim, a to je, da se čovjek samo malo strpio dobio bi halal nafaku, jer čim je nafaka propisana, ona će kad-tad i doći.
Preostalo je još da u okviru teme o nafaki govorimo o rasprostranjenom sujevjerju da postoje stvari koje privlače ili povećavaju nafaku, kao što je plavi kamen i sl..
Također ćemo govoriti o načinu iskazivanja zahvalnosti Stvoritelju za obilnu nafaku koju daruje našoj poslušnoj djeci te o sadaki (milodaru) i njenim efektima i o tome da ona ne utječe na smanjivanje ukupne imovine.
[1] Riječ je o pojavi koja je u posljednjih nekoliko godina uzda maha u egipatskom društvu, a koja je rezultat nedostataka u procesu obrazovanja na svim nivoima, pa je učenička i studentska populacija, u potrazi za odličnim uspjehom i rezultatima, primorana uzeti dodatne časove koje drže kvalitetniji profesori. (Prim. prev.)
Nastavlja se, ako Bog da.
Odlomak iz knjige: Nafaka
Autor: Muhammed Šarawi
Akos.ba
