Načela bračnog života: Dozvoljeni i nedozvoljeni spolni odnosi

Polni odnos, po definiciji, je ulazak muškog spolnog organa u ženski spolni organ. Dovoljan je ulazak vrha muškog spolnog organa, tj. gla­vića, u ženski spolni organ da bi se to smatralo spolnim odnosom. Ono što se dešava između čovjeka i žene ne­posredno prije samog seksualnog čina je predigra.

Spolni odnos se, sa stanovišta propisa, može podije­liti na dvije grupe iako je u pitanju jedna radnja:

Prva vrsta: dozvoljeni spolni odnos

Ostvaruje se spolnim odnosom čovjeka sa svojom že­nom. Uživanje sa suprugom ili sa onom koja je u njego­vom posjedu (robinja) je dozvoljeno, čovjek i žena, po­red zadovoljenja strasti, u tome imaju nagradu i dobro djelo. Uzvišeni Allah kaže na početku sure El-Mu’minun:

” … i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.”

Dakle, nema prigovora niti osude vjernika koji spol­no opći sa svojom suprugom ili sa onom koja je u nje­govom posjedu. Osuda se odnosi na one koji obavljaju halal i odlaze u haram. To su oni koji pretjeruju i pre­koračuju granice Allahovih propisa. U hadisima koji go­vore o Israu i Miradžu stoji: „Poslanik, s.a.v.s., je te noći prošao, sa Džibrilom, pored skupine ljudi pred kojima je bilo skuhano meso u velikim posudama, i drugo loše, nedovoljno skuhano meso. Oni su jeli ono loše i nekuha- no, a ostavili lijepo pripremljeno meso. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Šta je ovo, Džibrile?’ A on je odgovorio: ‘Ovo je čovjek iz tvog ummeta koji posjeduje lijepu i zakonitu ženu, ali odlazi pokvarenoj ženi, boravi kod nje dok ju­tro ne svane, i žena koja odlazi od svog zakonitog muža, dolazi pokvarenom čovjeku i provede noć kod njega.’“ Muslim bilježi hadis Ebu Zerra el-Gifarija, r.a: „U svakom tespihu (slavljenju Allaha) je sadaka; u svakom tekbiru (veličanju Allaha) je sadaka; u svakom hvaljenju Allaha je sadaka; u svakom tehlilu (la ilahe illallah) je sadaka; u naređivanju dobra i zabranjivanju zla je sadaka; i u vašem spolnom odnosu je sadaka.“ Rekoše: „O Allahov Poslanice, zar kad neko od nas zadovolji svoju strast i potrebu, u tome nađe nagradu?“ Poslanik je na to rekao: „Kada bi upotrijebio svoj spolni organ u činjenju hara- ma, da li bi za to bio odgovoran? Isto tako, kada ga upo­trijebi na halal način, imat će nagradu za to.“

Nesai u Išretun-nisai bilježi od Ebu Zerra, r.a., a on od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Uklanjanje prepreke sa puta je sadaka, pozdrav sa ljudima je sadaka, podsticaj na dobro je sadaka, zabranjivanje lošeg je sadaka, spolni odnos sa suprugom je sadaka.“ Rekli smo: „Allahov Poslaniče, zar kada čovjek zadovolji svoj prohtjev ima za to nagradu?“ On je odgovorio: „Da! Zar mislite da, kada hi taj svoj prohtjev zadovoljio na način koji je Allah za­branio, za to ne hi odgovarao?“ Rekli smo: „Svakako hi odgovarao.“ „Pa ako svoj prohtjev zadovolji na način koji mu je Allah učinio dozvoljenim, itoje sadaka.”

Druga vrsta: nezakoniti odnos

Ova vrsta odnosa ostvaruje se putem zinaluka (blu­da). Poznato je da je zinaluk jedan od velikih grijeha i da je Allah nemoral okarakterisao kao nešto što je vrlo ružno i odvratno u značajnom broju kur’anskih ajeta. Također, u velikom broju Poslanikovih hadisa spominju se zastrašujuće kazne, a one su: bičevanje sa po sto uda­raca neudatog mladića i neudate djevojke i kamenova­nje do smrti oženjenog čovjeka i udate žene. Allah kaže:

“Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, sva­kog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje ako u Allaha i u Onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!” (En-Nur, 2)

Buhari, Mu­slim i drugi prenose od Ebu Hurejrea, r.a., daje Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće bludnik činiti blud, a da u vremenu dok to radi bude vjernik, niti će kradljivac krasti, a da u momentu dok to čini bude vjernik, niti će čovjek piti alkohol i biti vjernik dok to čini.“ Objašnjenje značenja ovog hadisa došlo je u drugim hadisima od kojih je hadis koji prenose Ebu Davud, Tirmizi, Bejheki i Hakim od Ebu Hurejrea, r.a., gdje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re­kao: „Kada čovjek učini zinaluk, iman ga napusti i sto­ji nad njim kao streha, pa ako se pokaje, vrati mu se.“ Hafiz el-Munzirij bilježi u Et-Tergibu vet-Terhibuono što Hakim prenosi od Ibn Abbasa, r.a., i Ebu Ja’la sa dobrim senedom od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće se pojaviti u jednom narodu zinaluk ili kamata, a da taj narod ne zasluži Božiju kaznu.“