Muhammed, s.a.v.s., uzor koji to ne prestaje biti

Piše: prof. dr. Qais Abdulaziz Al-Duri – profesor historije i islamske civilizacije

U historiji čovječanstva pojavile su se ličnosti koje su mijenjale tok vremena, ali niko nije ostavio trag dubok i sveobuhvatan poput onoga koji je ostavio poslanik Muhammed, s.a.v.s. Njegova životna priča nije samo niz suhih historijskih događaja, nego je „najbolja mjera“ na koju se polažu moral i ponašanje; ono što se s njom slaže – istina i pravda.

To je bogata riznica plemenitosti, izvor mudrosti i upute, i živa utjelovljenost najviših vrijednosti koje su prosvijetlile umove i popravile srca, pa njegov primjer ostaje trajni uzor koji ne nestaje iz svijesti čovječanstva.

Ljepota prisustva i dostojanstvena pojava

Poslanik, s.a.v.s., nije bio običan vođa; spajao je ljepotu stvorenja i savršenstvo karaktera na način koji osvaja srca. Oni koji su ga vidjeli opisivali su ga kao „najljepšeg čovjeka izdaleka, a najugodnijeg i najplemenitijeg izbliza“. Njegovo lice blistalo je poput punog mjeseca, a njegov osmijeh imao je sjaj nalik sunčevom izlasku. Ovi opisi nisu bili puka emotivna pretjerivanja, nego bilježenje prave poslaničke pojave koja je spajala dostojanstvo i ljubav: lice poput sunca i mjeseca koje ulijeva smirenost u srca onih koji ga gledaju i budi poštovanje čak i u srcima onih koji su mu bili protivnici.

Genijalnost vođstva i bistrina razuma

Iza te vanjske ljepote stajala je izuzetna ličnost obilježena nenadmašnom razboritošću. Historija mu svjedoči da je bio „najrazboritiji među ljudima i najispravnijeg mišljenja“, što je bila Božija blagodat koja mu je omogućila da upravlja ljudima i njihovim unutrašnjim stanjima s neviđenom vještinom. Vodio je javne i privatne poslove, prenosio propise vjere bez prethodne prakse ili čitanja knjiga, nego iz obilja znanja i Božanske mudrosti. Ta „izvornost u mišljenju“ učinila ga je vođom koji je razumio i unutrašnjost i vanjštinu stvari, pa je postavio temelje čvrste zajednice u vremenu kada su društvom vladali neznanje i plemenski sukobi.

Sveobuhvatna milost: poruka svakom stvorenju

Najistaknutija odlika njegove misije bila je „milost svjetovima“. Njegova milost, s.a.v.s., nije bila ograničena na njegove sljedbenike, nego je obuhvatala svako živo biće. Uzvišeni ga opisuje riječima: jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Et-Tevba, 128), što odražava počast njegovom uzvišenom položaju. Ta se milost očitovala u njegovoj brizi za slabe, samilosti prema potrebnima i snažnoj želji da koristi ljudima i uputi ih, pa je postao „svjetiljka koja sja“ i razgoni tmine neznanja. Dao je žive primjere tolerancije prema protivnicima, blagosti prema životinjama i brige za dostojanstvo svakog čovjeka, ma ko on bio.

Skromnost na vrhuncu pobjede

Uprkos jasnim mu’džizama i velikim pobjedama koje su se ostvarile njegovim rukama, Poslanik, s.a.v.s., ostao je jedinstven primjer skromnosti i potpunog robovanja Allahu. Kada je osvojio Mekku i ušao u nju kao pobjednik, nije ušao poput oholih vladara, nego pognute glave, skrušen pred Allahom koji mu je dao pobjedu. Odbijao je pretjerano veličanje i uvijek podsjećao na svoj položaj Allahovog roba i poslanika, naglašavajući da je prava uzvišenost u bogobojaznosti i dobrim djelima, a ne u prolaznim počastima i dunjalučkim slavama.

Život skromnosti i predanog ibadeta

Život Poslanika, s.a.v.s., nije bio život raskoši, nego primjer uzdizanja duše iznad materije. Provodio je noći u namazu i dovama, učeći duge sure, zastajkujući na ajetima milosti moleći, a na ajetima kazne tražeći utočište, pa je njegov sedžda ponekad trajala koliko i njegov kijam. Iako su mu se otvorila blaga zemlje, molio je Gospodara da mu opskrba bude skromna, a darove i poklone dijelio je potrebnima, dok su u njegovoj kući prolazili mjeseci a da se vatra nije palila. Svoj život posvetio je služenju misiji i izgradnji čovjeka.

Zaključak: svjetlo koje ne gasne

Muhammed, s.a.v.s., nije bio samo Poslanik jednog vremena, nego svjetlo koje ne gasi i uzor koji se obnavlja sa svakom generacijom. Njegova najveća mu’džiza, Kur’an, ostala je svjedočanstvo istinitosti njegove misije kroz stoljeća, a njegove poruke i dalje zrače i žive. Obnavljanje sjećanja na njega kroz pridržavanje njegovog morala znači oživljavanje univerzalnih ljudskih vrijednosti koje današnjem svijetu najviše nedostaju: istinitost u govoru, povjerljivost u djelu, skromnost u moći i milost koja obuhvata sve. On je „svjedok“ i „donosilac radosnih vijesti“ kojim je Allah upotpunio plemeniti moral, pa njegovo ime ostaje svjetionik koji vodi izgubljene na putu života.

Izvor: supportprophetm.com

Prijevod i obrada: akos.ba