Monoteizam u islamu – to je ono što stiže do srca

Malik Ali Evangelatos, kako glasi njegovo puno prezime, je 32-godišnji grčko-američki preobraćenik u islam. Tokom svog burnog života bio je sportista, romanopisac, rep muzičar i TV ličnost. Prešao je na islam 2006. godine. Oženjen je egipatskom muslimankom sa kojom ima dvoje djece: Abdullaha i Sulejmana. Živi, piše i radi u Kairu na Huda TV, jednoj od vodećih svjetskih islamskih satelitskih kanala na engleskom jeziku.

Podstrek za naš razgovor je naše već dvoipogodišnje poznanstvo u kojem nisam, “svojom krivicom”, našao za shodno da ranije predstavim Malika Evangelatosa, harizmatičnog TV voditelja, ali najprije i najvažnije – brata muslimana.

Možeš li nam reći nešto o svom ranom životu, tj. o svom životu prije nego što si prihvatio islam?

Evangelatos: Odrastao sam u Ukiji (Ukiah), Kalifornija. To je mala ruralna zajednica koja se nalazi u vinskom kraju sjeverne Kalifornije. Odrastao sam poput bilo kojeg američkog klinca, igrajući sportove kao košarku, bejzbol i američki fudbal. Jedina razlika je bila u tome što su moji roditelji Grci. Moj otac i mati su sa jonskog ostrva Kefalonija, iako je moja porodica živjela u Aleksandriji u Egiptu. Poput mnogih Grka, oni su, u potrazi za boljim životom, napustili Grčku nakon Drugog svjetskog rata. Biti Grko-Amerikanac je bilo veoma zabavno, igrao sam sportove sa svojim rođacima, išli smo u crkvu nekoliko puta tokom godine, za Uskrs i Božić, i posjećivali smo Grčku ljetom. Moji roditelji su bili dobri, ljudi bez predrasuda, i nisu nas nikada učili da mrzimo Turke niti muslimnane, već su nas učili da volimo Grke, ali ne da mrzimo druge.

Većinu svog školovanja sam išao u javnu školu, mada sam dvije godine proveo u privatnoj hrišćanskoj školi. Zbog toga što su me roditelji podigli kao pravoslavnog Grka, nisam mnogo obraćao pažnju na njihova vjerska uvjerenja, iako sam cijenio činjenicu da su općenito bili ljubazni ljudi koji su tvrdili da vjeruju u Jednog Boga – ovakvo mišljenje o hrišćanima imam i dan-danas.

Šta ti je skrenulo pažnju ka islamu i kako si počeo da istražuješ o njemu?

Evangelatos: Dakle, kao što sam ranije spomenuo, moja mati je rođena u Aleksandriji u Egiptu. Mislim da su moja nena, djed i njihova djeca živjeli tamo više od 13 godina. Ustvari, tamo im se toliko svidjelo da nisu nikada planirali da odu, sve dok ih nije izbacio komunista, fašista i rasista Džemal Abdunnasir. Posjedovali su bakalnicu. Grad je cvjetao zajedno ljudima iz cijelog svijeta, uglavnom iz Evrope i Armenije. Živjeli su u miru, išli u svoje privatne škole i uživali živjeti u Egiptu. U jednom trenutku, bilo je više od 250 000 Grka tamo, ali su na kraju bili izbačeni zbog svoje vjere, jer su bili hrišćani. Upravo su sekularni tzv. muslimani, koji ne prakticiraju vjeru, poput Abdunnasira, doveli muslimane na loš glas. Do danas moja porodica ne voli Arape, islam i muslimane zbog onoga što je on uradio. Pokušao sam da ih ubijedim da je uradio ono što je uradio, jer su njegova vjerovanja bila inspirisana nacionalizmom, a ne islamom, ali bez uspjeha. Tako, odrastajući u Ukiji, sjećam se kad bi se okupili zajedno sa mojom nenom, mamom i njenom braćom i sestrama, oni bi pričali priče o njihovom životu u Egiptu, njihovim prijateljima koji su imali imena, npr. Ahmed, itd. Stoga, islam nikada nije bio daleko od mog uma.

Promjena religije je jedna od najvećih životnih odluka, ako ne i najveća. Šta te je ponukalo da pređeš na islam i kako si tačno prešao?

Evangelatos: Ja ne gledam na to kao na promjenu vjere, jer realno, uistinu postoji samo jedna vjera. Kao i svako ljudsko biće, imao sam želju da se povežem sa svojim Tvorcem. Želio sam da znam za šta sam stvoren, šta je moja svrha u životu? Potrošio sam godine čitajući knjige kao student na koledžu, i na koncu, otkrio sam islam dok sam pisao rad o judaizmu, hrišćanstvu i islamu. Nakon pisanja rada, osjetio sam da je islam ispravna religija, ali budući da sam imao samo 19 godina, nezreo, nisam nastavio kako bih istinski primio islam. Takođe, činjenica da sam Grk, strahovito me je odvratila od prihvatanja islama. Uvijek sam mislio da je nemoguće biti istovremeno i Grk i musliman. Ustvari, ja bih prodao jedno za drugo. Nikada ne bih mogao da okreneme leđa svojoj državi, mislio sam, moja obaveza je bila da branim Grke od Turaka, muslimanskih Albanaca i da podržavam Srbe u njihovom ratu protiv muslimana. Sada, 7 godina nakon prihvatanja islama, shvatio sam da je suprotno istina. Kao musliman, volim Grčku više, i cijenim njenu historiju, kulturu i ljepotu. Prije, razmišljao sam o njoj kao o mjestu gdje idem na ljetovanje i imam velike zabave, kao što većina Grka radi.

Koje su lijepe strane islama koje nisi mogao da nađeš u drugim religijama?

Evangelatos: Jednostavno rečeno jednom rečju: monoteizam. To je stvarno tako jednostavno. To se ljudima koji su rođeni kao muslimani čini tako očiglednim, ali nemuslimanu nije tako jasno zbog toga što u životu ima veoma mnogo distrakcija. Sve što sam oduvijek htio je da imam izravnu vezu sa Gospodarom, koju svi mi imamo. Jednom kada shvatite da je imate, morate da naučite kako da Ga obožavate – tu islam dolazi do izražaja. Islam nas uči kako da Ga obožavamo. Ja mu se molim izravno, sam, bez ikakvih saučesnika. Ja se na Njega oslanjam i siguran sam da ću se Njemu vratiti. To je ono što potpuno nedostaje u Grčkoj pravoslavnoj crkvi – zbog toga nalazite da su Grci većinom ateisti i nevjernici.

Spomeni nam neke velike promjene u tvom životu nakon što si postao musliman? Kako su ljudi oko tebe prihvatli tu, za njih “drastičnu promjenu”?

Evangelatos: Pa, nisam pomogao da me ljudi prihvate, ustvari, ako su ljudi bivali grubi prema meni, to je vjerovatno bila moja vlastita krivica. Pustio sam veliku bradu, promijenio svoje ime, i imao sam nekakav grub stav prema ljudima. Pretpostavljam bio sam samo enutuzijasta koji je pronašao islam. Neki ljudi su bili okrutni i nisu željeli da budu više moji prijatelji, dok su moji pravi prijatelji ostali uz mene. Moja porodica me voli, i vjerujem da me čak više vole sada kao muslimana. Vjerujem da je problem sa kojim se mnogi preobraćenici na islam koji govore engleskim jezikom susreću činjenica da je islamska literatura prevedena na engleski jezik ograničena i malo ekstremna. Ne postoji dovoljno izvora koji bi im pomogli da na miran način učine prelazak iz njihovih prijašnjih načina života u nove.

Grčka zajednica me je većinom bojkotovala, i u osnovi zanegirala da sam čak Grk. To je dobro. Ja im uvijek govorim, ako postati musliman i dobiti islam nači da ću izgubiti nekoliko grčkih prijatelja, to je uredu, jer sam stekao mnogo više prijatelja širom svijeta iz divnih zemalja, poput Bosne, Malezije, arapskih zemalja, Nigerije i dr.

Budući da radiš u TV industriji, imaš priliku vidjeti iz drugog ugla da je islam, u većini medija, skoro pa uvijek predstavljen kao opasna teroristička zaostala religija. Po tvom mišljenju, kako je islam predstavljen i od muslimana i od nemuslimana?

Evangelatos: Od nemuslimanskih medija očekujem da vređaju islam i da nas nazivaju teroristima. Naš posao je da im ne damo ijedan razlog da to rade. Ako budemo prakticirali islam uz znanje i pouzdanje, cijeli svijet će pohitati da uđe u islam. Slika islama koju oni imaju su automobili bombe i nasilje, pa ko ih onda može kriviti? Hajde da mi uradimo naš dio i damo im najbolje predstavljanje islama koje možemo, pa ih on pustimo da odluče.

Takođe, ne postoje islamski mediji niti obrazovanje. Muslimanske države koje su bogate samo rasipaju novac, i nisu ništa do potrošači američkih proizvoda. U muslimanskom svijetu nema obrazovanja niti vrijednosti obrazovanja. Jeste li ikada čuli za dobitnika Nobelove nagrade iz ijedne zalivske zemlje? Zapadni svijet nas pobjeđuje u svakom polju, jer oni cijene obrazovanje, ljudska prava, jednakost i druge osnovne vrijednosti koje se ne mogu pronaći u većini muslimanskih država. Muslimanske države vole da traže izgovore i za sve krive Amerikance i cioniste. Kada bi samo prestali da traže izgovore i kada bi naporno radili na razvitku svojih država, koristeći se islamskim okvirom, onda bismo vidjeli kako islam napreduje, kako je cijenjen na Zapadu i kako je prikaza u boljem svjetlu. Problem je što mnogi muslimani imaju kompleks inferiornosti – oni nisu uvjereni u svoju vjeru.

Koje aspekte islama, prema tebi, muslimani nedovoljno razumiju i ne baš dobro prakticiraju?

Postoji cjelokupni nedostatak duhovnosti. Ustvari, mislim da su muslimanu na Bliskom Istoku najmanje duhovni ljudi. Oni imaju nekakvu vrstu čudnog ubjeđenja da samo zbog toga što su izvorni govornici arapskog jezika ili izvorni govornici razgovornog arapskog jezika, da im je to dovoljno. Slično onome što su jevreji govorili o tome da su odabran narod. Danas smatram da je većina muslimana potpuno nepovezana sa Allahom i Njegovim poslanikom, neka je na njega mir. Nema duhovnosti. Stav koji nalazim u arapskom svijetu je jednostavno, “Ako hoćeš da klanjaš, naprijed”. Suzili su islam na lična djela ibadeta koja su neobavezna i koja su prepuštena slobodnom izboru. Čak i među ljudima koji klanjaju nalazite one koji samo prolaze kroz pokrete – kada upotpune svoj namaz oni se vraćaju laganju, varanju, krađi, neradu i sl. Vjerujem da je islam doveden do neke pretjerano jednostavne površne religije, iako je ona ustvari duboko duhovna. Mislim da mnogima od nas nedostaje smisla, da se tako izrazim. Islam je više od klanjanja pet puta dnevno.

Ako bi pozivao nemuslimana u islam, koje bi bile najvažnije crte na koje bi se pozvao?

Evangelatos: Pa, ja nisam daija, ali svako je drugačiji. Neko će možda prihvatiti islam zbog učenja o halal mesu, dok će neko drugi možda prihvatiti islam, jer je pročitao biografiju Vjerovjesnika, neka je na njega mir. Međutim, smatram da bi polazna tačka uvijek trebala da bude monoteizam, to je ono što stiže do srca. Idite izravno na to pitanje bez okolišanja: postoji samo Jedan Bog, i pustite da čovjekova duša stvarno osjeti i shvati to, i, poput svakog ljudskog bića, on ili ona bi trebali da odgovore.

Biti musliman praktičar u materijalno orijentiranom svijetu nije lahko. Kako je biti grčko-američki muslima, pogtovo grčko-američki musliman koji živi u Egiptu?

Evangelatos: Pa, da budem iskren, a neka mi moja egipatska braća i sestre oproste, ali biti neegipćanin u Egiptu nije baš baš bilo ugodno iskustvo, ali elhamdulillah na svemu. Neka nas Allah vodi ka onome što je najbolje.

E sad, biti Grk i musliman, to je nešto mnogo zamršenije i teže. Izgubio sam većinu svojih grčkih prijatelja, čak moja šira porodica postupa sa mnom na čudan način. Ne krivim ih, oni me mnogo vole, ali biti Grk i musliman je nešto što njima nije razumljivo – to stavlja ključ u njihovo tradicionalno razumijevanje, i kao što sam rekao, nisam uvijek bio susretljiv glede toga. I pored toga, moja grčka porodica me još uvijek voli i mi smo jop uvijek u bliskoj vezi. Stalno molim za njih da prihvate islam. Kao Grk i musliman, stalno se osjećate kao neka vrsta izdajice, kao da ste se pridružili neprijatelju i okrenuli leđa svojoj naciji. Pokušavam da im kažem da to uopće nije slučaj. Ustvari, možda je obrnuto. Kada bi grčki narod sprovodio ono što propovijeda, oni bi mi trebali zahvaliti što sam postao musliman.

Grčki narod uvijek priča o demokratiji, slobodi i pravima manjine, ako stvarno vjeruju u te vrijednosti, ne bi trebalo uopće da imaju ikakvih problema sa mnom.

Činjenica je da su oni zagriženi rasisti, te da su porobljeni svojim malim uskogrudnim kulturnim praksama, tako da iste minute kada izađete iz kulturne kutije grčko-pravoslavnog identiteta, oni se okrenu protiv vas. Do današnjeg dana oni mrze Turke. Ima toliko mnogo raširenih mitova oko toga šta se Grcima desilo u osmanska vremena, te su svi podaci o Grcima muslimanima koji su postojali na Kritu i drugim mjestima u Grčkoj potpuno izbrisani. Oni su potpuno zaslijepljeni tim svojim lažnim nacionalističkim pričama, to je sramota. Tvrde da su napredni i kulturni Evropljani na jednoj strani, dok na drugoj strani neće da dozvole gradnju džamije i mezarja u Atini. To je totalno licemjerstvo.

Napisao si dvije knjige: The Urban Adventures of Jacques Moves (Gradske avanture Džeka Muvsa) i Between Two Worlds (Između dva svijeta). Možeš li nam reći nešto o njima?

Evangelatos: Zapravo, napisao sam samo jednu knjigu pod naslovom Between Two Worlds (Između dva svijeta), koja je dostupna ovdje:

http://www.amazon.com/Between-Two-Worlds-self-discovery-continents/dp/1481914855/ref=sr_1_1?ie=UTF8&qid=1393155278&sr=8- 1&keywords=malik+evangelatos.

Takođe je dostupna na www.betweentwoworldsbook.com.

Počeo sam da pišem kao dodiplomac na UCLA-u prije nego što sam posao musliman. Onda kad sam primio islam moje vrijednosti su se promijenili, tako da sam uzeo ono što sam još uvijek smatrao odgovarajućim i stavio u Between Two Worlds.

U osnovi, Between Two Worlds je moja priča, moj put u islam, ali pošto nisam želio da otkrijem svoje vlastite grijehe, kao i grijehe drugih, koje je Allah sakrio, pretvorio sam je u izmišljenu priču.

11. Radiš kao voditelj na TV Huda. Neke tvoje emisije, poput Let’s Talk, Ummah Tonight, Family Issues, su globalno popularne. Stoga, možeš li nam ukratko predstaviti svoj rad na TV Huda, kao i samu TV: njenu historiju, ciljeve; prošle, sadašnje i buduće projekte i sl.

Evangelatos: Mnogo ti hvala, pa, ja bih samo želio da spomenen da sam običan musliman, ustvari, ja imam veoma malo islamskog znanja, ali me je Allah izabrao i počastio prilikom da radim na Huda TV. Ja sam veoma zahvalan na ovoj prilici, jer mi je ona omogućila da koristim svoje skromne engleske jezične sposobnosti na Allahovom putu.

Huda TV je islamski kanal na engleskom jeziku koji teži da jednostavno širi poruku islama. Oni su stvarno vrijedni vaše podrške. Molim vas, uradite sve što možete da ih podržite, čak iako bi to podrazumijevalo skidanje njihovih videa, prevođenje istih na bosanski jezik i njihovo ponovno postavljanje.

12. Od početka svoga rada na Huda TV radiš sa bošnjačkim studentima sa čuvenog Univerziteta El-Azhar. Možeš li podijeliti sa našim čitateljima svoje impresije o našim Azharlijama.

Evangelatos: Stvarno, ja volim Bosance. Oni su prošli mnogo toga, i preživjeli su kako bi pričali o tome. Njihovi roditelji su bespravno ubijeni, zemlja im je ukradena, nikakva stvarna ispirka nije učinjena, ali oni nisu izgubili nadu. Ustvari, to ih je samo učinilo jačim i boljim muslimanima, te im se ja divim zbog toga.
Voliom činjenicu da dolazi iz potpuno drukčije kulture, sa poptuno drugačijom jezičkom pozadinom, ali briljiraju u islamskim studijama. Zadivljen sam njihovim arapskim jezičkim sposobnostima i njihovom žrtvom koju su učinili da napuste lijepu Bosnu, sa svježim zrakom, rijekama, drvećem i planinama, kako bi živjeli u prenatrpanom Kairu, sve u ime traženja znanja.

Takođe, kao Grk, ja shvatam njihove teške nedaće, te jaku mržnju koju Grci, Srbi i ostali imaju prema njima ni zbog kojeg drugog razloga no njihove religije. Stoga, molim Allaha, subhane ve te ala, da im podari snage i postojanosti. Amin.

Amin. Brate Malik, hvala ti na izdvojenom vremenu.

Razgovarao: hfz. Jusuf Džafić

Saff