Majčinstvo 20/30/40: Safija Softić-Namas
„Čim prođu tegobe, ipak uglavnom ostaju uspomene na lijepe trenutke i svu ljubav kojom smo preplavljene u trenucima kada postanemo majke.“
Majčinstvo – najljepša uloga
Majčinstvo je jedna od najljepših, ali i najtežih uloga žene. Majke imaju iznimno tešku ulogu: od nježnog i krhkog bića, svojom ljubavlju i naporima, vremenom odgajaju snažnog leptira koji će biti sretan, samostalan, hrabar i s usađenim pravim životnim vrijednostima. Šta jedna majka kaže o ovome?
U okviru serijala „Mačinstvo 20/30/40“, donosimo vam inspirativan razgovor sa Safijom Softić-Namas, doktoricom, blogerkom, aktivisticom, ali nadasve primjernom majkom.
Dr. Safija je sa nama podijelila iskustva majčinstva, te je sa osmijehom na licu i toplinom u glasu o istome govorila „Rodila sam Sirin, našu kćerku, kada sam imala 26 godina. Mislim da je uvijek potrebno vrijeme da se čovjek prilagodi na nove stvari, pa tako je bilo i kada sam postala majka. Rođenjem prvog djeteta ujedno se rađa i majka, tako da je to bio turbulentan period u našim životima. Sjećam se neprospavanih noći, brige i pokušaja da budem „savršena“ mama. A uz pokušaje su dolazila i razočarenja, jer uvijek mislite da ste nešto mogli bolje uraditi. I da ne nabrajam s čime se sve majke susreću, jer se uglavnom radi o istim problemima, ipak ću morati naglasiti kako su sve te tegobe teške samo dok traju. Čim prođu, ipak uglavnom ostaju uspomene na lijepe trenutke i svu ljubav kojom smo preplavljene u trenucima kada postanemo majke.“
Safija ističe kako je svaka majka najbolja svome djetetu, bez obzira u kojoj godini ga donijela na svijet „Prednosti i mane toga što sam postala mjka u 26. godini ne bih naglašavala, jer svaka žena-majka, nebitno u kojim je godinama, je najbolja svome djetetu. Kakva je neka žena majka neće zavisiti od godina, nego od toga kakva je osoba. Jedino što je možda prednost kada majka nije premlada je što možda ima malo više iskustva u životu, pa joj to može pomoći da se bolje snađe kao majka.“
Dr. Softić-Namas možemo okarakterisati kao aktivnu i motivisanu ženu, koja nastoji svaku ulogu donijeti na najbolji način, o čemu njeni, kako profesionalni, tako i porodični uspjesi svjedoče, a pitali smo doktoricu na koji način miri tekuće obaveze „Nije lako. Ponekad poželim svoju djecu, poželim da provodimo više vremena zajedno, da se igramo, pričamo. Čim odem na posao, već mi nedostaju. Ali isto tako kada se vratim s posla često me glava zaboli od galame, posebno nakon napornog radnog dana. Radim u Hitnoj pomoći, a to nije lagan posao i zahtijeva posvećenost. Ipak, mislim da je to normalno i da svojoj djeci trebamo pokazati da radimo korisne stvari, da se trudimo, da smo ponekad preumorni, jer to je život. I trebamo ih naviknuti da će imati i teške trenutke u životu, da će ponekad previše raditi. S druge strane, nikad ne trebaju osjetiti da su zbog toga zapostavljeni. Mislim da tu puno pomaže ljubav koju im pružamo i koju trebamo pokazivati svakog trena. Jer kada je dijete voljeno biće sretno i zadovoljno, čak i ako ponekad fali zajedničkog vremena.“
Majčinstvo se odlikuje nježnim srcem, blagošću, toplinom pogleda, dušom većom od hiljadu drugih duša i ispunjenom neizmjernom milosti od koje je samo Allahova milost veća, a sve navedeno se očituje u riječima majki, a upravo navedeno se očituje i u odgovoru naše sagovornice o posebnim trenucima majčinstva „Pamtim lijepe momente koje uglavnom drugi i ne vide. To su momenti nježnosti koje razmijenimo s našom djecom i momenti kada osjetimo da nas naša djeca vole, da su zahvalna što smo upravo mi njihovi životni saputnici. Pamtim momente sitnih promjena, kao kada nikne prvi zub, kada nam se dijete povjeri zbog nekog prolema koji je napravilo, kada vidimo povjerenje koje smo zaslužili kod svoje djece. U stvari, pamtim sve sitnice koje mi pokazuju da radimo dobro kroz svoju djecu.“
Pružiti djetetu ljubav zagrljaj, lijepu riječ, razumijevanje, ali postaviti i granice do kojih smije ići, kako ne bi došlo do određenih problema kasnije, te svjesnost da je roditelji uzor svom djetetu, značajni su činioci odnosa roditelj – dijete „Najvažnija je ljubav. Važno je i pokazati ljubav. Važno je razgovarati sa djecom, pustiti ih da se razvijaju, a pomoći im u tome. Važno je ne biti posesivan roditelj i uvažavati različitost ličnosti ako imamo više djece. Važno je posvetiti pažnju svakom djetetu ponaosob i ne dozvoliti da se jedno dijete osjeti zapostavljenim u odnosu na drugo. Važno je provoditi vrijeme s djecom i pri tome biti potpuno prisutan u momentu. Važno je djeci i pokazati kako da se nose sa životom jer on zna biti okrutan. Ne treba biti osoba koja će od djeteta uklanjati svaku prepreku i opasnosti i ugađati mu u svakom momentu. Vrlo je važno poštovati svoje dijete i ugraditi mu samopouzdanje, jer će ga to učiti zadovoljnim čovjekom. I nešto što bih voljela da svi postignemo u svojim porodicama je da se ne omalovažava važnost oca u razvoju djeteta. Često su majke te koje gotovo potpuno preuzmu ulogu odgajatelja, a otac služi kao osoba koja obezbjeđuje egzistenciju. Po meni je to potpuno pogrešan pristup i voljela bih kada bi i očinstvo bilo njegovano koliko i majčinstvo.“
Uloga roditelja zasigurno je najzahtjevnija životna uloga, stoga, naša sagovornica je uputila praktičan savjet ženama će ponijeti posebnu titulu majke „Moj savjet budućim majkama je da pokušaju što više uživati u životu i što manje brinuti. Iako se problemi u datom momentu mogu učiniti nepremostivima, ipak je malo problema koji su nerješivi. Pri tome nam često treba pomoć drugih i ne treba se ustručavati tražiti pomoć kada nam treba“ – zaključuje Softić-Namas.
Za Akos.ba: Rabija Arifović
