Lukovičaste biljke – prvi vijesnici proljeća u bašti

Lukovičaste biljke mogu se saditi u samo dobro pripremljeno zemljište, mrvičaste strukture koje propušta vodu, jer ovo cvijeće ne podnosi višak vode. Najbolje uspijevaju na laganim i pjeskovitim zemljištima, jer ova tla imaju dobru drenažu. Istovremeno su i siromašna hranjivim materijama, pa je dobro dodati zrelog stajskog đubriva koje ne smije doći u direktni kontakt sa lukovicom, kao i mineralno NPK đubrivo i to oko 100 g/ m2. Ako je zemljište glinovito treba mu dodati malo pijeska, 1 – 2 kante/m2.

Preporučljivo je prije sadnje na dno jame u koju će se posaditi lukovice staviti malo šljunka pomiješanog sa zemljom. U pripremljenu jamu lukovice se sade tako da su im vrhovi okrenuti prema gore, a dubina i međusobni razmak dvostruko veći od njihove širine. Lukovice se raspoređuju nepravilno kako bi se postigao dojam prirodnosti i to najmanje pet lukovica zajedno, jer je tako najefektnije. Nakon sadnje jamica se pažljivo zatrpa zemljom i lagano nagazi. Lukovice se također mogu saditi i pojedinačno, jedna jamica – jedna lukovica, a također je moguća i sadnja unutar trave.

Dijele se na otporne i neotporne na zimu. Vrste koje su otporne na niske temperature ne treba vaditi iz zemljišta, mnoge će se same razmnožiti i oblikovati cvjetnu gredicu. Sade se u periodu oktobar-novembar, a cvjetaju rano u proljeće. To su tulipan, narcis, ukrasni luk, đurđica, zumbul, ljiljan, šumarica, šafran, visibaba, iris itd.

Lukovičaste biljke koje nisu otporne na niske temperature, u jesen se vade iz zemljišta i skladište na suho, hladno, tamno i prozračno mjesto. Ponovo se sade na proljeće u periodu od marta do maja, što opet zavisi od njihove otpornosti na zimu. Neotporne na zimu su gladiola, dalija, kana, frezija, gomoljasta begonija itd.

Za Akos.ba: Berina Bašić, dipl.ing.agr.