Ljubav je poput rijeke tekla kroz Poslanikov život

Velika je greška i nepravda prema istinskoj, iskrenoj i čistoj ljubavi, tražiti je tamo gdje se samo pretpostavlja i nagađa da bi mogla biti, i da ulažemo trud da je učimo od onih koji definitivno nisu kušali slast i užitak istinske ljubavi. Ljubav je mnogo ljepša i veličanstvenija od toga da je tražimo u griješnom telefonskom pozivu i razgovoru, i mnogo čišća i čednija od toga da se uči u ”školama” koje se zovu ”sapunice” i filmovi nemoralnog sadržaja. Ljubav je mnogo uzvišenija, čišća i suptilnija od toga da njena stvarna značenja tražimo u razbludnim boemskim stihovima nemoralnih pjesnika koji svakom dolinom blude, umjesto u islamu i njegovim Božanskim uputama i principima. Jer, islam je vjera ljepote, duše, razuma, ali i onog tjelesnog i ona ljubavi daje pravi smisao i mjesto koje joj pripada. Islam nas uči da je istinska ljubav ona koja čuva čednost i čast žene kao i čast i dostojanstvo muškarca.

Nama ne treba ljubav koja izvire iz baruštine nemorala i koja dolazi iz raspojasanog društvenog miljea koji je daleko od nebeske upute i istinskog morala, ma u kakve oblande nam umotavali i ukrašavali ono što žele predstaviti kao ljubav.

Zato je važno da, iz života najboljeg, najčednijeg i najmoralnijeg čovjeka, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, saznamo i shvatimo šta je prava ljubav, i da na osnovu samo nekoliko sentenci i primjera iz njegovog života uvidimo koliko smo daleko od tog ideala i koliko smo sami sebi uskratili istinske ljubavi.

U vjerodostojnim hadisima preneseno je da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ljubio svoje supruge čak i onda kada je bio postač, kada bi njegova voljena supruga Aiša r.a. pila vodu iz čaše, on bi nakon toga uzeo tu čašu i namjerno stavljao svoje usne na mjesto gdje su bile njene usne i popio bi ostatak vode, kada bi bio na putovanju sa Aišom r.a., u trenucima odmora i predaha, iskoristio bi priliku da se s njom natječe u trčanju, pa bi nekada pobjedio on, a nekada ona.

On se kupao zajedno sa Aišom r.a. i zahvatali su vodu iz iste posude, ako bi ga supruga posjetila dok je boravio u džamiji u itikafu u toku ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvoljavao da se ona sama vrati kući, već bi je pratio do kuće iskazujući svoju istinsku ljubav i pažnju, a zatim bi se vraćao u mesdžid.

Nikada nije išao na putovanje bez jedne od svojih supruga, a kada bi boravio u kući (sobi) jedne od njih, pomagao bi joj u kućnim poslovima. Iskazivao je čistu ljubav i pažnju prema suprugi Hatidži r.a. i mnogo godina nakon što je umrla i preselila na Ahiret, čak i kada je klao kurban, nije zaboravio sjetiti se svoje voljene Hatidže, pa bi, zbog te ljubavi, slao komade mesa njenim prijateljicama. Nikada nije udario nijednu svoju suprugu, a u jednom trenutku je imao zajedno devet žena. Igrao se i šalio s njima, slušao njihove prigovore, kritike, jadanja, probleme koje su imale, pričao im je poučne priče, čak je svojoj voljenoj Aiši davao priliku da gleda natjecanje muškaraca u mačevanju. Kada bi bio upitan koga najviše voli, on bi odmah direktno spominjao ime svoje žene Hatidže r.a., bez imalo kolebanja i dvoumljenja, jer ljubav je nešto što se neda sakriti.

Ljubav je bila sastavni dio njegovog života, čak i nakon smrti supruge i toliko je ta ljubav bila živa i prisutna da je Aiša r.a. govorila: ”Ni na jednu Poslanikovu a.s. ženu nisam bila ljubomorna kao na Hatidžu, zbog toga što ju je tako često spominjao.”

Sjećanja na njegovu prvu i veliku ljubav nikada nisu umrla, čak ni mnogo godina nakon njene smrti, iako je poslije nje ženio mlade i lijepe žene.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, živio je ljubav i druge je pozivao da je žive. Govorio je: ”Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim suprugama.”; ”Vjernik ne može mrziti vjernicu kao svoju suprugu.”; ”Oporučujem vam da ženama činite dobro!”

Nije zaboravio skrenuti pažnju i upozoriti ummet na to da je zalogaj stavljen u usta supruge sadaka. Podsticao je na igru sa suprugama i na čuvanje osjećanja, kao što je upozorio na blagost, pažnju i obazrivost sa ”staklenkama”, kako je opisivao žene, jer bi se mogle razbiti.

To je istinska ljubav koja je poput rijeke tekla kroz Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, život i njegov bračni vrt, i koja je činila da u tom vrtu rastu plodovi sreće, harmonije i zadovoljstva.

U ovoj poslaničkoj školi, od takvog profesora kakav je bio posljednji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trebamo učiti ljubav, njenu ispravnu definiciju i istinska značenja, a ne od onih koji putenost, strast i raspojasanost nazivaju ljubavlju i time obmanjuju sve one koji im vjeruju i koji ih slijepo slijede.

SAFF