Lideri naratori: Što svaki govornik može naučiti od Baracka Obame?

“Jednostavno nisam nikada prije čuo da netko govori kao on . . . Izgleda  kao da govori tebi, a ne mnoštvu.”

-Ryan Marucco, predsjednik ogranka Mladih demokrata, okrug Macon, Illinois

Prvi nastup

Sada već poznati nastupni govor Baracka Obame na demokratskoj nacionalnoj   konvenciji 2004. godine, uobičajeno se smatra početkom njegovog uspona u politici; ali drugi je govor, održan dvije godine  ranije, bio onaj koji će pokrenuti njegovu karijeru. 2. 11. 2002. godine, u isto vrijeme kada su predsjednik George W. Bush i Kongres najavljivali zajedničku rezoluciju kojom će odobriti invaziju na Irak.

 Obama, tada senator države Illinois, govorio je na antiratnom prosvjedu u Federal Plazi u Chicagu. Novine The New Republik objavile su članak novinara koji je bio na mjestu događaja:

 

„Jesse Jackson trebao je biti najočekivaniji govornik današnjeg  događaja. Međutim, bio je to Obama, okićen značkom „rat nijerješenje”, koji je doslovce preuzeo čitavu predstavu. Obamin govor od devet stotina dvadeset i šest riječi denuncirao“Glupi rat. Nepromišljeni rat. Rat koji nije utemeljen na razumu nego na strasti, ne na principima, nego na politici.” Mnoštvu je bilo naelektrizirano. „Stajala sam ondje i slušala ga kako govori, i upitala, ’Ko je taj momak?’” rekla je Jennifer Spitz, jedim od organizatorica prosvjeda. Na kraju, kaže Spitz, okrenuta sc osobi do sebe i rekla:,, On treba biti predsjednik! ”

Godinu i pol dana kasnije, u martu 2004. godine, Obama je tu elektrizirao demokratsku stranku. U primarnom izbornom naijecanju između sedam kandidata za senat Sjedinjenih Američkih Država, sjedalo iz lllinoisa (ključne države za rezultat nadolazećih predsjedničkih izbora), Obama je izašao kao pobjednik, s 53 posto glasova, dok mu je najbliži protivnik dobio samo 23 posto glasova. Ne duri i nakon toga, senator John Kerry, predsjednički kandidat demokratske stranke za godinu 2004., pozvao je zvijezdu u usponu da održi i nastupni govor na nacionalnoj konvenciji i dao mu šansu za slavu.

U maju 2004. godine, dva mjeseca kasnije, nakon što je održao i govor na prijelomnoj konvenciji, časopis Nen Yorkerobjavio je dugačak profil Baracka Obame, i vijest o njegovoj kandidaturi za kongres Sjedinjenih Država. Ovaj članak, proročki nazvan „Kandidat”, opisao je Obamin harizmatski utjecaj na glasače u Ilinoisu. Velikidio članka može se zapravo primijeniti potpuno nepromijenjen i na vrijeme predsjedničkih primarnih izbora 2008. godine, s tim da bi se glasače iz lllinoisa moglo zamijeniti glasačima širom zemlje. Svi su oni pozitivno reagirali na Obamine superiorne govorničke vještim

Fenomen Obama

{youtube}k2QzjQEjp5Q{/youtube} 

Obama iz studentskih dana

Predsjednička kampanja 2008. godine, jedna od najdužih i najvatrenijih borbi u povijesti politike, fokusirala se sveobuhvatno na senatora Baracka Obamu, njegovu snagu kao javnog govornika, i njegovu pojavu rock zvijezde. Njegova glavna suparnica iz redova demokratske stranke, senatorica Hillary Rodham Clinton, često je napadala njegovu magnetsku zavodljivost.

Na njezinoj je internetskoj stranici optužen kako je „njegova kampanja samo ‘puke riječi’”. Ona je pozicionirala njihove razlike kao „priču naspram djela”. Čak je i njegov republikanski protivnik, senator John McCain, upozorio glasače neka se „ne daju zavesti rječitim, ali praznim pozivima na promjenu”.

No, zaista je Obamina sposobnost da isporuči svoj poziv na promjenu s takvom snagom bila presudna da ga odvede iz skrovitosti do super zvijezde, od slabića do nominiranoga, i naposljetku od nomi­niranoga do pobjednika. Njegova dinamička putanja u početnoj fazi kampanje protiv senatorice Clinton ucrtana je zakrivljenim linijama na grafikonu prikazanom na Slici 10.1, objavljenom na internetskoj slranici www.realclearpolitics.com (RCP), zajedničkoj stranici koja je objavljivala prosjek nekoliko ispitivanja javnog mnijenja, uključujući Gallup, USA Today, CBS/New York Times, CNN, i Fox News.

Grafikon počinje podacima iz siječnja 2007. godine, čitavu go­dinu prije prvih nacionalnih izbora, i tjedan dana prije nego će Barack Obama formalno najaviti svoju kandidaturu. U tom je trenutku Hillary Clinton, jedna od nekoliko jakih demokratskih natjecatelja, bila općenito smatrana najuglednijim kandidatom stranke. Imala je organizaciju, odnose, bazu, borbenost. U brojkama, imala je 34,6% naklonosti prema ispitivanju javnog mnijenja, daleko ispred drugih kandidata, i više od dvostruko od Obame, koji je bilje.10 17,6 posto.

Godinu dana kasnije, 3. januara 2008. godine, na prvom službenom testu predsjedničke kampanje, na sastanku izbornog odbora stranke u Iowi, Obama je sve iznenadio završivši na prvom mjestu s 37,6 posto glasova, dok se Clinton pozicionirala kao treća, s posto glasova. 14.02., samo šest sedmica nakon pobjede u Iowi, Obamina oštro rastuća prednost prema ispitivanju javnog mnijenja potpuno je premašila padajuće rezultate senatorice Clinton, dajući mu vodstvo po prvi puta, s 45,1 posto glasova, naspram njezinih 43,9 posto. Njegov se dramatični uspon nastavio nizom od jedanest uzastopnih pobjeda koje su iz utrke istisnule sve druge demokratske kandidate, osim senatorice Clinton.

U tom je trenutku primarna kampanja postala intenzivno političko natjecanje, začinjeno nemilosrdnom baražnom vatrom negativnih optužaba i protuoptužaba koje su letjele medijima i internetom. Dvoje kandidata borilo se žestoko širom zemlje, državu pp državu, i kako su gdje završili, rezultati ispitivanja konstantno su plesali, izmjenjujući tijesnu razliku među njima. Konačno, Obama je prevladao, i postao demokratski predsjednički kandidat. Upustio se nakon toga u jednako, ako ne i intenzivnije natjecanje s Johnoni McCainom, republikanskim kandidatom. Tu je kampanju također karakterizirala promjenjivost rezultata ispitivanja javnog mnijenja.

Splet faktora koji su utjecali na promjenjivost rezultata uključivao je: iznenađujuća otkrića, nenamjerne gafove, upitne izjave, kontro verzne odnose, ocrnjujuće oglase, medijsku hiperbolu, ekonomsku krizu, manevriranje stavovima, utjecajne donatore, polarizirane bio kove glasača, i bizantinsku složenost političkih procesa — sve ono što je izvan interesa ove knjige.

Ono što je važno za naše razmatranje, jest da je Obama, do tada nepoznati državni činovnik, s ograničenim iskustvom, pobijedio u dvije utrke: prvoj protiv senatorice Clinton, koju su svi smatralifavorotkinjom dukih i stvarnih  preporuka, i drugu protiv senatora McCaina, ratnog heroja lavovske reputacije, s jednako vrijednim preporukama. Obamina zapanjujuća putanja počela je sa šesnaest minuta i dvadeset i pet sekundi govora koji će se pamtiti, ,i nastavila se do demokratske nominacije i izbora za predsjednika, uvelike zbog toga što su glasači pozitivno reagirali na njegove izu­zetne govorničke vještine, zbog pozitivne percepcije publike njego­voga uspješnoga prezenterskog ponašanja.

Nastavlja se. ako Bog da.

Preuzeto iz knjige: “Najbolji prezenter”     J. Weissman

TEHNIKA, STIL I STRATEGIJA NAJPOZNATIJEG AMERIČKOG TRENERA GOVORNIŠTVA!

Izdavač: naklada Mete Zagreb, 2010. 

O autoru:

Jerry Weissman vodeći je američki edukator u području korporacijskih izlaganja. Na njegovoj su listi klijenata izvršni kadar kompanije Yahoo!, Cisco Systems, Microsoft, Intel, Netflix i mnogi drugi. Pripremao je izvršne direktore za više od 500 promocija prve javne ponude dionica te im pomogao prikupiti stotine milijardi dolara. Osnivač je tvrtke Power Presentation Ltd. Pomogao je i više od 500 tvrtki da pripreme prezentacije o kojima je ovisio ishod posla. Njegove je knjige Na vatrenoj liniji: Kako se uhvatiti ukoštac s teškim pitanjima…u presudnim trenucima i Prezentacijom do uspjeha: Umijeće predstavljanja magazin Fortune je uvrstio na listu osam knjiga koje se svakako moraju pročitati. Za dodatne informacije posjetite www.powerltd.com.

Akos.bA