Sihir i zavist: Sihir donosi štetu, a ne korist

Četvrto poglavlje

Sihir donosi štetu, a ne korist

Kada govorimo o sihiru, nameće nam se pitanje kako to oči bivaju opčinjene i kako se čovjeku pričinjava da vidi stvari koje ne postoje? Znamo da sihir ne mijenja suštinu stvari i da onaj koji se bavi sihirom unosi strah u osobu koju je opčinio, pa joj se zbog toga pričinjavaju neke stvari. Potom se osoba koju je sahir (sihirbaz) opčarao potčinjava njegovoj volji i čini ono što on hoće. Ako je to sihir, a tako ga je opisao Kur’an, kako onda može rastaviti muža od žene? Kako može nanijeti štetu ljudima?

Uzvišeni u Kur’anu kaže: "l ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi…"  (EI-Bekara, 102)

Na samom ćemo početku kazati da je veliko dobro za ljude u tome da ne nauče sihir i da njime ne budu dovedeni u iskušenje, jer im on neće donijeti nikakvo dobro, nego će im nanijeti štetu. Zamislimo čovjeka koji posjeduje vatreno oružje među nenaoružanim ljudima. Ta će ga odlika učiniti nasilnim i podstaknuti ga na činjenje nasilja i nereda. Neki ljudi kažu da je sihir nauka kojom se potčinjavaju džini i prisiljavaju se da budu u službi čovjeka. Neki, pak, govore da će naučiti sihir, a da će ga koristiti samo na putu dobra. Ovim i sličnim ljudima kazat ćemo: “Vi to kažete onda kada ste smireni. Vaše poznavanje te nauke dat će vam osobinu koja će vas učiniti da budete iznad ostalih ljudi. Da li ste sigurni i da li jamčite da, ukoliko budete imali tu moć da nećete drugim ljudima činiti nasilje?”

Pogledajmo to i ovako: pretpostavimo da neki mladić od svoga oca traži da mu kupi pištolj, ali je to otac odbio. Mladić će misliti da mu otac ne želi dobro, ali mu on ustvari ne želi ništa drugo osim dobra. On dobro zna da se mladić neće moći vladati sobom u trenucima gnjeva.

Uzvišeni je rekao: "…Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati…" (EI-Bekara, 102)

Uzvišeni je Allah u ovom ajetu presudio dasihir ne donosi nikavu korist, i niko nema pravo reći da će naučiti sihir da bi ga koristio na putu dobra. Uzvišeni, Koji posjeduje znanje koje nadvisuje sva ljudska saznanja donio je presudu da sihir donosi samo štetu i da od njega nema nikakve koristi.

Stoga, ako bi neko tvrdio nešto što je u oprečnosti s navedenim ajetom, reći ćemo mu da laže i da želi ostvariti prednost i odliku da bi pomoću njih činio nasilje i nepravdu, jer je Uzvišeni presudio da sihir nanosi samo štetu, i da ne donosi nikakvu korist. Reći ćemo mu također da ne pokušava sebe i druge zavaravati tim riječima jer će se učenjem sihira izložiti iskušenju koje će ga izložiti opasnosti nevjerovanja.

Možemo vidjeti da svako ko se bavi sihirom ima prezren i odvratan kraj. Umire siromašan, prezren i omražen od ljudi.

Ako posmatrate i analizirate živote ljudi koji se bave sihirom, naći ćete da su svi loše završili. Uzvišeni nas je u Kur’anu na to upozorio i obavijestio nas o ishodu onih koji traže pomoć od džina i onih koji s njima surađuju da bi se izdvojili iznad ostalih ljudi ili da bi im nanijeli štetu. Uzvišeni je rekao:

"l bilo je ljudi koji su pomoć od džinova tražili, pa su im tako obijest povećali." (EI-Džinn, 6)

Traženje pomoći od džina ne donosi nikakvo dobro

Traženje pomoći od džina čovjeku nikada ne donosi dobro, nego ga izlaže velikom zlu. Ako pogledamo one koji se bave sihirom, naći ćemo da su svi oni koji žive pored njih bolji i ugledniji od njih, i pored njihove suradnje sa džinima. Oni traže svoju nafaku od ljudi koji se ne bave sihirom, dakle, ne zarađuju uzimajući od džina. Oni su zbog toga uvijek ‘donja ruka’, od drugih uzimaju i dovijaju se kako steći nešto od Allahovih robova koji se ne bave ni jednom vrstom sihira.

Da oni koji se bave sihirom čine ono što im obezbjeđuje korist i dobro, onda bi prije svega od sebe otklonili potrebu i ovisnost o ljudima, a oni se u traganju za nafakom ne mogu osloniti na sebe.

Uzvišeni je Allah htio pokazati nam da su ljudi koji se bave sihirom, i pored činjenice da se potpomažu snagom koja je daleko veća od čovjekove zbog toga što je stvorena iz drugačije osnove nego čovjek, prezreni od ljudi oko njih i da od njih traže svoju nafaku. Dakle, niko ne može, poslije svega navedenog, tvrditi da je u traženju pomoći od džina i suradnji s njima bilo kakva korist. Bilo da se radi o sihiru, bilo o oružju, ili riječima koje su upotrebljene na način koji ne odgovara načinu propisanom od Allaha – to šteti čovjeku. Ako se šteta dešava čovjeku ukoliko odstupi s Allahovog puta u stvarima koje se tiču materijalne prirode, šteta se isto tako dešava ukoliko izađe s Allahovog puta u gajb, skrivenim, stvarima. Cilj vjerovanja jeste to da čovjek svaku nauku koju izučava potčini služenju na Allahovom putu, a to se postiže ukoliko se bavimo naukom koja je dozvoljena. Ukoliko postoji iskušenje koje je Uzvišeni Allah postavio da bi ispitao vjerovanje čovjeka, svi se moramo udaljiti od njega, jer onaj ko se kreće oko zabranjenog područja u njega i pada.

Nekada iskušenja imaju materijalnu i osjetilnu formu kao što su iskušenja koja poznajemo: djeca, žena, imetak i slično. Nekada su, pak, izražena u tajnovitom, gajb, obliku kao što je sihir. Naša je dužnost da ne podlegnemo ni jednoj od te dvije vrste iskušenja, jer je to draž koja donosi samo zlo, a nikada dobro.

Pošto je Uzvišeni Allah Svome Poslaniku, s.a.v.s., kazao da je sihir iskušenje koje čovjeka vodi u nevjerovanje, mi potvrđujemo i vjerujemo u ono što je On objavio Svome iskrenom i povjerljivom robu. Stoga se moramo udaljiti od tog iskušenja i od svega drugoga što nas može do njega dovesti, kao što je npr. učenje sihira, od kojeg neizostavno i obavezno mora biti daleko svaki musliman.

Ako nam na materijalni osjetilni način nije jasno kakva se iskušenja i nevolje mogu javiti kao rezultat učenja sihira, onda nam mora biti na umu to da kada čovjek dobije bolju priliku od ostalih ljudi, nije u stanju vladati sobom. Kada čovjek ovlada sihirom dobiva veću priliku nego ostali ljudi i onda nije više u stanju da vlada sobom. Zbog toga možemo konstatirati da čovjek učenjem i znanjem sihira neće naučiti ništa korisno, već ono što će nanijeti štetu i njemu i drugima.