Kur’anski pogled života na ovome svijetu
Sve što je suštinski važno i bitno za naš život na ovome prolaznom svijetu, Kur’an i sunnet kao dva temeljna izvora islama, prezentiraju nam i usmjeravaju nas na takav pristup i smjer koji je za nas najbolji i najkorisniji.
„Ovaj Kur´an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.“ (El-Isra´, 9)
Nema tog životnog vodiča koji je univerzalan, primjenljiv i prijemčiv za svako vrijeme i svaku generaciju kao što je Kur’an, a njegovo praktično oživotvorenje-realizaciju slijedi Sunnet koji kur’anske smjernice spušta na ljudsku razinu i time nam pokazuje da je primjenljivo u životnoj praksi.
Posljednji Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. je bio upravo prva osoba i prvi „najbolji“ primjer praktične realizacije kur’anskog životnog programa u svakodnevici.
Prenosi Abdur-Rahman ibn Avf, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete čvrsto držali nećete se izgubiti: Allahovu knjigu i sunnet.“ (Malik)
Dodatna vrijednost islama jeste i u tome što se posredstvom temeljnih izvora islama, Kur’ana i sunneta pripremamo i za budući, vječni svijet kojem idemo, koji nam je iz ljudske perspektive potpuno nepoznat jer ga nismo lično osjetili, ali iz vjerničke perspektive budući vječni svijet nam je kristalno jasan i upoznati smo do samih detalja koje su to suštinske vrijednosti, čitaj djela i postupci koje nosimo sa ovoga svijeta, a koji će imati vrijednost i cijenjenost na budućem svijetu posredstvom čega će se, uz Allahovu Milost kao najvažniju vrijednost kreirati naš status na budućem svijetu.
Ne samo da znamo što će posebno biti vrednovano, cijenjeno na budućem vječnom svijetu nego smo upoznati i sa svim fazama ili etapama našeg budućeg vječnog života „od kabura preko Proživljenja do polaganja računa za Danu Sudnjem i našeg konačnog statusa u vječnosti.
Jedno od temeljnih kur’anskih predodžbi isprepleteno kroz kur’anska kazivanja jeste slika o ispravnom poimanju i shvaćanju života na ovome prolaznom svijetu kojeg Kur’an naziva DUNJALUK, nešto što je kratkotrajno, prolazno.
Upravo o tom pravilnom shvaćanju života na ovome svijetu Kur’an kreira i trasira put prema „životu na budućem svijetu“ odnosno vječnom statusu o kojem ovisi život na ovome svijetu.
Glavna kur’anska nit u kur’anskim kazivanjima u kojima se spominje stil i način života naroda i civilizacija koje su bile i prošle je sadržana u dvije temeljne kur’anske poruke, a to je da:
-čovjek konstantno jača svijest i spoznaju da je na ovom prolaznom svijetu (Dunjaluku) kratkoročno, određeno vrijeme što znači koliko god živio i kako god živio, apsolutna je istina da će ovaj svijet i život na ovom svijetu napustiti.
”Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.” (Er-Rahman, 26-27.)
-da ovaj svijet i sve što koristimo, posjedujemo na njemu od blagodati i „ukrasa“ nije konačni cilj, svrha, smisao našeg ljudskog života već da sve te dunjalučke (ovosvjetske) blagodati, ukrase čovjek koristi kao sredstvo ili „oruđe, instrument“ za postizanje konačnog cilja, „vječnog“ statusa na budućem svijetu prema kojem svi idemo.
„I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio..” (El-Kasas, 77.)
Ovaj kur’anski ajet jedan je od najupečatljivijih ajeta koji sintetizira i sublimira kur’ansku predodžbu života na ovome svijetu i njegovu relaciju, povezanost sa budućim svijetom te kroz njega „iščitavamo“ kako se ne potcjenjuje naša uloga i bitnost na ovome svijetu koja je „uvertira“ za „glavnu“ ulogu na budućem svijetu.
Ukoliko savjestan i odgovoran musliman spozna i srčano prihvati ova dva neporeciva aksioma, dvije najveće apsolutne istine (prolaznost ovoga svijeta/života na njemu te korištenje svih blagodati, resursa i ukrasa ovog svijeta na način da s njima postigne kvalitetan „status“ na budućem svijetu), život takvog čovjeka bit će usklađen sa kur’anskom slikom i predodžbom odnosno takav čovjek živi onako kako će Njegov Stvoritelj, Gospodar (Onaj Kojemu se vraćamo) biti zadovoljan.
Možemo zaključiti kako su dva kur’anska pogleda na život na ovome svijetu:
-Prvi kur’anski pogled na ovaj svijet je da se dunjaluk promatra kao (vremenski određen) „poligon“ ili mjesto kroz koje moramo proći da bismo došli do Ahireta odnosno na dunjaluku „zarađujemo“ sebi status za Ahiret ovisno o načinu i stilu našeg života koristeći sve ono što postignemo, ostvarimo u bilo kojem pogledu kao sredstvo za uspješno „pozicioniranje“ na budućem svijetu.
“Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras na njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.” (El-Kehf, 7–8)
Hadisi u kojima se dunjaluk definira kao ahiretska njiva je potvrda ovog kur’anskog pogleda na važnost ovog svijeta u kontekstu ulaganja truda u dobročinstvu i dobrim djelima.
-Drugi kur’anski pogled na ovaj svijet je to da je DUNJALUK mjesto na kome su ljudi na ispitu tj. na kome se iskušavaju.
Ovaj prolazni svijet je mjesto gdje se ispituje kako čovjek, kao biće koje je stvoreno da bi robovalo Allahu, koristi svoju slobodnu volju, kako i koliko se ponaša u skladu sa razlogom zbog kojeg je zapravo i stvoren.
U Kur’anu Časnom se to naglašava u sljedećem ajetu:
„Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.“ (El-Mulk, 2.)
Piše: Alem ef. Crnkić, glavni imam MIZ Sisak
Akos.ba