Kur’anske priče: Kazivanje o Habilu i Kabilu

 Uzvišeni Allah kaže: “I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od dru­gog nije, ovaj je rekao: ‘Sigurno ću te ubiti!’ — ‘Allah prima samo od onih koji su dobri’ — reče onaj. ‘I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bo­jim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.’ I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od iz­gubljenih. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo ti­jelo brata svoga. ‘Teško meni!’ — povika on — ‘zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!’ I pokaja se.” (El-Ma’ide, 27-31.)

Prenosi Es-Sadi od Ebu-Malika i Ebu-Salih od Ibn-Ab- basa, Ibn-Mes’uda i drugih ashaba, Allah bio zadovoljan svima njima, da je Adem, a. s., vjenčavao muško rođeno u jednom porodu sa ženskom koje je rođeno u drugom porodu. Stoga se pretpostavlja da je Habil trebao oženiti Kabilovu sestru koja je bila bolja i ljepša od svih osta­lih žena. Istovremeno ju je Kabil želio zadržati za sebe. Adem, a. s., mu je zapovijedio da dozvoli Habilu da se njome oženi, ali je on to odbio. Potom je Adem, a. s., na­redio obojici (i Habilu i Kabilu) da prinesu kurban Uzvi­šenom Allahu. U međuvremenu, Adem, a. s., je krenuo prema Meki da obavi hadž. Malo prije polaska, Adem, a. s., je pokušao emanet o svojoj djeci povjeriti nebe­sima, Zemlji i, konačno, planinama, ali su svi oni odbili ponijeti tu (tešku) dužnost. Na to je Kabil prihvatio ema­net i, nakon što je Adem, a. s., otišao, on i Habil su pri­nijeli kurban Allahu. Habil je prinio ugojenu kozu, dok je Kabil prinio snop lošeg bilja. Zatim se spustila vatra sa neba i uzela kurban ponuđen od Habila, a netaknu­tim ostavila kurban Kabilov. Kabil je poplavio od ljutnje i kazao svome bratu: ”Ja ću tebe ubiti da ne oženiš moju sestru.” Habil reče: “Allah prima samo od onih koji su dobri.”

Abdullah ibn Amr, r. a., je kazao: ”Allaha mi! Ubijeni (tj. Habil) bio je snažniji (od ubice, Kabila), ali je odbio podići ruku na svoga brata zbog svoje pobožnosti i bogobojaznosti.”

Ebu-Dža‘fer El-Bakir navodi da je Adem, a. s., bio pri­sutan kada su njih dvojica ponudili svoje kurbane. Na­kon što je Habilov kurban bio primljen, Kabil je rekao svome ocu, Ademu, a. s.: ”Primljena je samo od njega zato što si se obratio Allahu u njegovu korist!” I, on je tajno pripremao da učini nešto protiv svoga brata. Jednog dana Habil je kasnio i Adem, a. s., je poslao Kabila da ga potraži. Dvojica braće su se susrela i Kabil reče: ”Tvoj kurban je bio primljen, a moj nije.” Habil reče: ”Allah prima samo od onih koji su dobri.” Kabil se razbjesnio i udario brata željeznim štapom te Habil smjesta pade mrtav.

Kaže se: Kabil je ubio Habila bacivši kamen na nje­govu glavu dok je ovaj spavao. Takoder se kaže: Kabil je silovito davio Habila i tukao ga do smrti, kao što to čine zvijeri. Habilove riječi, kada Kabil prijeti da ga ubije: ”I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.” (El-Ma’ide, 28) ukazuju na njegov izuzetan moral i etiku, njegovu bo- gobojaznost i savršenu pobožnost, tako da ne može na­uditi svome bratu, za razliku od odvratnog djela koje je njegov brat namjeravao počiniti. Vezano za ovo, Ebu- Bekr, r. a., prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sei- lem, daje rekao: ”Kada se dvojica muslimana sukobe je­dan protiv drugoga, i jedan medu njima napadne oruž­jem svoga brata, obojica odlaze u Džehennem.” Ahnef (jedan od prenosilaca) je rekao: ”Ja sam rekao, ili je bilo rečeno: ‘Allahov Poslaniče! Jasno je za onoga koji je ubio, ali šta je sa ubijenim (zašto on mora biti bačen u Dže­hennem)?’ On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘I on je takoder namjeravao da ubije svoga druga.’ “

”Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da bu­deš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.” (El-Ma’ide, 29.), tj. ja ne namjeravam da se borim protiv tebe, iako sam mnogo jači i čvršći nego što si ti, nego ”ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh”, tj. ti ćeš nositi grijeh moga ubistva zajedno sa svojim pređašnjim grije­sima.^[1]

Imam Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi prenose od Sa- ‘da ibn Ebi-Vekkasa njegovu izjavu o iskušenju Osmana ibn Affana: ”Ja svjedočim da je Allahov Poslanik, saial- lahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ’Uskoro će doći period me­teža u kojem će onaj koji sjedi biti bolji od onoga koji stoji, a onaj koji stoji će biti bolji od onoga koji hoda, a onaj koji hoda će biti bolji od onoga koji žuri.’ Neko je kazao: ’Allahov Poslaniče, šta misliš o onome koji uđe u moju kuću i podigne svoju ruku da me ubije?’ Allahov Poslanik, sallaliahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’Budi po- putAdemovog sina (Habil).’ ” Prenosi se u drugoj verziji od Ibn-Mirdevejha, od Huzejfe ibn El-Jemana, da je re­kao: ”Budi poput boljeg od dvojice Ademovih sinova.” Imam Ahmed prenosi od Mu‘avije i Veki‘a njihove ri­ječi: “Prenio nam je El-A‘maš od Abdullaha ibn Murreta, od Mesruka, od Abdullaha ibn Mes‘uda, r. a., da je Posla­nik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ’Nijedno ljudsko biće nije ubijeno ili (nepravedno) usmrćeno, a da dio odgovornosti za taj zločin ne snosi prvi Ademov sin koji je otpočeo sa ubijanjem na Zemlji.’ ” (Ahmed u Mus- nedu)

Na jednoj planini u sjevernom dijelu Sirije nalazi se pećina koja je nazvana “Pećina krvi”. Vlada mišljenje da je ona mjesto zločina gdje je Kabil ubio svoga brata Ha­bila.Ljudi, koji tamo žive, o tome su saznali od sijedbenika Knjige (kršćana i Židova), a samo Uzvišeni Allah zna vrijednost i istinitost ovoga. El-Hafiz Ibn Asakir je spomenuo u biografiji Ahmeda ibn Kesira da je on (Ah­med) vidio u snu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Ebu-Bekra, Omera i Habila. Ahmed je saznao od Habila, koji je prisegao na to, da je to njegova vlastita krv (tj. krv koja je prosuta tamo, u toj pećini). Habil je kazao daje zatražio od Uzvišenog Allaha da usliši dove i molitve učinjene na tom mjestu, paje Allah uslišao nje­gove dove, što je Njegov poslanik Muhammed, sallalla­hu ‘alejhi ve sellem, potvrdio i rekao: ”Ja (Allahov Posla­nik), Ebu-Bekr i Omer posjećujemo to mjesto svakog če­tvrtka.” Kako bilo, treba iznijeti da ova priča predstavlja samo viziju. Čak i da je istinita, nikakvi vjerski postupci ne mogu se na njoj zasnivati, a Allah najbolje zna.

Uzvišeni Allah kaže: ”Allah onda poslajednog gavra­na da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. ‘Teško meni!’ — povika on — ‘zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!’ I pokaja se.” (El-Ma’ide, 31) Neki komentatori kažu: “Nakon što je Kabil ubio svoga brata, nosio ga je na svojim leđima cijelu godinu dana (ne zna­jući šta da učini sa bratovim tijelom).” Drugi kažu: ”No­sio ga je na svojim leđima stotinu godina, dok Uzvišeni Allah nije poslao dvije vrane koje su se borile jedna pro­tiv druge. Jedna od njih je bila ubijena. Vrana ubica je grebala zemlju da sakrije tijelo mrtve vrane. Vidjevši je da to čini, Kabi! reče: ‘Teško meni! Zar ja nisam u stanju da učinim kao ova vrana i da sakrijem mrtvo tijelo svoga brata?’ Zatim, on je zakopao tijelo svoga mrtvoga brata i prekrio ga zemljom.”

Historičari navode: ”Adema, a. s., je srce zaboljelo i osjećao je veliku žalost za svojim mrtvim sinom, Habi- lom.” Mudžahid kaže: ”Kabil je bio kažnjen ubrzo na­kon toga. Istoga dana, u kojem je ubio brata Habila, nje­gova noga je zavezana za njegovu butnu kost, a njegovo lice je silom usmjereno prema sunčevom disku, kao je- danvid kazne za ono šta je učinio svome bratu.” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Ni za je­dan grijeh kazna ne stiže tako brzo na ovome svijetu, po­red onoga što je za njegovog počinioca pripremljeno na vječnom, kao za nasilje i prekidanje rodbinskih veza.”

Imam Ebu-Dža‘fer je spomenuo u svome Tarihu(His­toriji) prenoseći od nekoliko osoba koje su kazale: ”Hava je rodila četrdesetero djece u dvadeset porođaja.” Ibn-Ishak je naveo isto i spomenuo precizno njihova imena. Kako bilo, ništa nije pouzdano o njihovim ime­nima i broju. Jedino Allah zna njihov tačan broj! Drugi kažu: ”Bilo je stotinu i dvadeset porođaja, u svakom je rođeno jedno muško i jedno žensko dijete. Medu njima su prvi bili Kabil i njegova sestra Kelima, a posljednji su bili Abdu-l-Mugis i njegova sestra Ummu-l-Mugis. Po­tom se broj ljudi povećao i oni su se raširili Zemljom.”

Uzvišeni Allah kaže: ”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte — s imenom čijim jedni druge molite — i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” (En-Nisa’, 1.)

Historičari navode: Adem, a. s., nije umro dok nije vi­dio od svoga potomstva i izdanka četiri stotine hiljada osoba, a Allah najbolje zna.

Uzvišeni Allah kaže: ”On je Taj Koji vas od jednoga čovjeka stvara — a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono ote­žalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: ‘Ako nam daruješ dobrog potomka, bićemo, zaista za­hvalni!’ I kad im je On darovao zdrava potomka, pos­lije su potomci njihovi izjednačili druge s Njim u ono­me što im On daje — a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!” (El-A‘riif, 189.-190.)

Prvi put se spominje Adem, a. s., da privuče pažnju učača Kur’ana, a sljedeći spomen odnosi se na cijeli ljudski rod. Ovo je učinjeno na način spominjanja ljudskog roda na­kon spominjanja njihovog praoca. Uzvišeni Allah kaže: ”Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo.” (El-Muminiin, 12.-13.); i, ”Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijez­dama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili.” (El-Mulk, s.) Ovdje je dobro poznato da “svjetlice” nisu ukrasna svje­tla, nego On iz jednine ilijedne osobe izvodi cijelu vrstu.

Adem, a. s., je otac čovječanstva. Stvoren je Allaho- vom Rukom. Allah je udahnuo od Svoga Duha u njega, On je učinio da se meleki poklone pred njim, On ga je podučio imenima svih stvari i On je učinio da se nastani u Njegovom prostranom Džennetu.

Ibn-Hibban prenosi u svome Sahihuod Ebu-Zerra da je rekao: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, koliko je bilo Allahovih vjerovjesnika?’ On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’Stotinu dvadeset i četiri hiljade.’ Re­kao sam: ’O Allahov Poslaniče, koliko je bilo poslanika među njima?’ On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’Tri stotine i trinaest, veliki broj!’ Kazao sam: ’O Alla­hov Poslaniče, ko je bio prvi među njima?’ On, sallallahu ‘alejhi ve sellem,je rekao: ’Adem.’ Kazao sam: ’O Allahov poslaniče! Da li je on bio poslanik upućen sa Objavom?’ On, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’Da, Uzvišeni Allah ga je stvorio Svojom Rukom, zatim je udahnuo od Svoga Duha u njega, a zatim ga je On oblikovao (na od­govarajući način).’”

U hadisu o Noćnom putovanju (Isra’)koji se može na­ći u dva Sahiha(Buharije i Muslima), poslanik Muham- med, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Kapija je bila otvorena i mi smo prešli preko najbližeg neba. Tamo smo vidjeli čovjeka koji sjedi sa narodom sa svoje desne strane i narodom sa svoje lijeve strane. Kada bi pogle­dao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogle­dao na lijevu stranu, zaplakao bi. Zatim je rekao: ’Do­brodošao, o časni vjerovjesniče i pobožni sine!’ Pitao sam Džebra’ila: ’Ko je on?’ Odgovorio je: ’On je Adem, a narod sa njegove desne i lijeve strane su duše njego­vih potomaka. Oni sa njegove desne strane su stanov­nici Dženneta, a oni sa njegove lijeve strane su stanov­nici Džehennema, pa, kada pogleda na desnu stranu, on se nasmije, a, kada pogleda na lijevu stranu, zaplače.’ ” (Buhari i Muslim)

Poslanikov hadis: “Zatim, prošao sam pokraj Jusufa i našao sam da mu je data polovina ljepote” učenjaci objašnjavaju tako da to znači da mu je data polovina lje­pote koja je darovana Ademu, a. s. Svakako, to je vrlo prikladno i ubjedljivo. Jer, Uzvišeni Allah je stvorio Ade- ma, a. s., oblikovao ga Svojom Rukom i udahnuo od Svoga Duha u njega. Zbog toga ga je Uzvišeni Allah zasi­gurno stvorio boljim od svih stvari.

Prenosi se od Abdullaha ibn Omera i Abdullaha ibn Amra da, kada je UzvišeniAllah stvorio Džennet, meleki su rekli: ”Gospodaru naš! Učini ovo za nas, jer si za čo­vječanstvo stvorio dunjaluk u kojem će jesti i piti.” Uzvi­šeni Allah je rekao: ”Tako Mi Moje slave i uzvišenosti, Ja neću izjednačiti izmedu pobožnih koje Sam stvorio Svo­jom Rukom i onih za koje kad sam rekao: ’Budite!’ oni postaše!”

Prenosi se u dva Sahihada Ebu-Hurejre, r. a., prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ”Allah, Uzvišeni i Veličanstveni, stvorio je Adema na Svoju vlastitu sliku, visine šezdeset lakata i, kada ga je stvorio, rekao mu je da pozdravi skupinu koja se tu nalazila, a to je bila grupa meleka, i da sluša kako će mu odgovoriti, zato što će to biti njegov pozdrav i poz­drav njegovog potomstva. Adem im se zatim obratio ri­ječima: ’Neka je mir vama!’ Oni (meleki) su rekli: ’Neka je mir tebi i Allahova milost’, i dodali su ovdje ’Allahova milost’. Tako će onaj, koji ude u Džennet, ući će u liku Adema. Njegova je visina bila šezdeset lakata, a zatim su se ljudi, nakon njega, smanjivali u veličini sve do da­našnjeg dana.” (Buhari i Muslim)