Kur’anska pedagogija: “I druži se s njima (roditeljima) na dunjaluku uljudno”

Razmišljao sam o uzvišenom kur’anskom ajetu: “I druži se s njima na dunjaluku uljudno…” (Lukmān, 15) i zaključio da imerativ druži se nosi izvanredno i dalekosežno značenje, te da je pomoću njega dobri Allah, na prefinjen i blag način, potaknuo ljude na činjenje dobročinstva roditeljima.

Imerativ druži se ukazuje na to da čovjek s roditeljima bude uvijek, bez obzira na njihovo raspoloženje i na prilike, tim više jer dugotrajno druženje izaziva dosadu. Ako dijete shvati značenje ovog Božijeg imperativa, znat će da roditelji kod njega polažu ogromna prava, pa će se s njima družiti i činit će im dobročinstvo; oni su najpreči takvom odnosu.

Uljudno druženje s roditeljima znači da dijete prema njima bude blago, naklono, da se s njima savjetuje u pogledu svojih potreba i poslova, da s njima razgovara na lijep način. Djetetu koje se uljudno i lijepo ophodi prema roditeljima neće dosaditi to što će, tokom dugog vremenskog perioda, slušati od njih iste riječi i pripovijedanje istih događaja.

Roditeljima se može činiti dobročinstvo i pomoću imetka, pogotovu ako su siromašni. Ovo zanemaruju mnogi ljudi i svojim roditeljima uskraćuju materijalnu pomoć iz lijenosti, nemara, škrtosti. Koliko je onih što sebi uskraćuju nagradu za izdržavanje roditelja zato što tvrde da im to ne treba! Mnogi ljudi govore: “Mojim roditeljima ne treba moja pomoć jer se o njima brinu moja braća i sestre!” A šta će se dogoditi ako njegova braća i sestre isto to kažu i svako se pouzda u onog drugog? Roditelji će ostati bez ičije podrške i pomoći. Neka čovjek neizostavno pomaže svojim roditeljima, makar im njegova pomoć ne bila potrebna, i neka u pogledu toga ne oklijeva, makar se o njima drugi brinuli. Allah je rekao: “…i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati…” (el-Mutaffifūn, 26)

Božije riječi: “I druži se s njima na dunjaluku uljudno…” (Lukmān, 15) odnose se i na pomaganje roditeljima u tome da udjeljuju milostinju potrebitima. Neki su ljudi imućni i darežljivi, ali im njihova djeca ne žele pomoći u udjeljivanju imetka na Božijem putu, štaviše, odvraćaju ih od toga iz straha da će njima nedostajati ili pak iz škrtosti… Vjernik sebi takvo ponašanje ne smije dopustiti, već mora svojim roditeljima pomoći u činjenju dobra i pomaganju drugim ljudima.

Dobročinstvo je i to da čovjek putuje sa svojim roditeljima i da ih izvede na izlet kako bi uživali u prirodi i odmorili se od gradske vreve. Neki ljudi, nažalost, zaziru od toga da s roditeljima pođu na put, a ne zaziru od toga da s prijateljima na putovanju provedu nekoliko dana.
U dobročinstvo prema roditeljima ubraja se i to da čovjek pazi roditeljeve goste i da se brine o njima, kao i to da s roditeljima pođe onamo kamo trebaju ići, ako se ne radi o grijehu.

Dobročinstvo je i to da čovjek svojim roditeljima predstavi svoje drugove, da znaju da njihovo dijete ima čestito društvo, kao i to da se o njima brine kad se razbole i da, po potrebi, s njima boravi u bolnici.

Čovjek treba podnositi neprijatnosti roditelja koji je grub zbog nervoze, a ne smije dopustiti da osjeti nelagodu ni poteškoću kad upravo njemu roditelj nešto zapovjedi; zapovijest roditelja treba odmah izvršiti.

Ukratko rečeno, uljudno druženje s roditeljima jest činjenje svega što unosi radost u njihovo srce, odnosno sustezanje od svega što kvari njihovo raspoloženje.

Ovo su samo neka značenja uzvišenog kur’anskog ajeta: “I druži se s njima na dunjaluku uljudno…” (Lukmān, 15), a ovdje nema prostora za navođenje drugih šerijatskih tekstova koji se bave ovom temom.

Izvor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed, Vodič kroz život – Budi sam svoj savjetnik
Za Akos.ba pripremio: Nedim Botić