Kompostiranje ljudskih tijela: Ljudsko tijelo svedeno na otpad
Živimo u vremenu u kom je važnije imati nego biti
Nedavno sam na nekom od naših portala pročitala „New York odbrio kompositranje ljudskih tijela“ i blago rečeno zanijemila.
U tom članku opiasn je način i razlozi. Šokirala me činjenica da navedena država zadnja u Sjedinjenim Američkim Državma koja je donijela takvu odluku.
Pitala sam se: Je li to civilizacija? Koja je to religija? Kakva je to kultura?
U definiciji civilizacije stoji da je to ukupnost svih znanja, vještina, običaja, misaonih i duhovnih spoznja kod razvijenih ljudskih zajednica. Koje znanje, običaj, misaona i duhovna spoznaja mogu opravdati čin kompostiranja ljudskog tijela? Poznato je da je kompostiranje najstarija metoda recilkiranja bio otpada. Nije li ovim činom ljudsko tijelo obezvrijeđeno, svedeno i tretirano kao bio otpad? Nije li žalosna je činjenica da živimo u vremenu u kom je važnije imati nego biti?
Postoji li sistem vjerovanja, sistem etičkih vrijednosti u bilo kojoj postojećoj religiji na tlu Sjednjenih Američkih Država koji kao opravdan ima utkan element o kompostiranju ljudskog tijela? Nisu li na taj način obezvrijeđena za svaku religiju dva bitna vjerovanja, vjera u posmrtni život i vjera u Boga? Je li se to savremeni, moderni čovjek vinuo kao guska u magli iznad religijskog pojma smrti, gdje smrt nije kraj nego granica između dva načina života smrtnog i posmrtnog?
Nije li poražavajuće da kultura, cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, naučeni obrasci mišljenja, osjećaja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva odnose tako prema ljudskom tijelu. Ako je a jeste pojam kulture povezan sa napretkom i vrijednostima onda je na tlu Sjedinjenih Američki Država taj pojam, odobravanjem ovog čina donošenjem odluke, doživio krah.
Kao zaključak nije li kompostiranje ljudskog tijela komostiranje svih finih ljudski osobina koje čovjeka čine čovjekom?
Piše: Esma Nasić
Akos.ba