Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Koje su zastave ratne, a koje nisu: Šahovnica ili ljiljani ili…

Koje su zastave ratne, a koje nisu: Šahovnica ili ljiljani ili…

Već dugo vremena po srpskim i hrvatskim medijima koristi se neprihvatljiv termin. Štaviše, itekako uvredljiv, ako se promatra sa objektivnog stanovišta u kojem se identična situacija može primijeniti na sve strane koje su sudjelovale u bosanskohercegovačkom ratu devedesetih.

Zastava sa grbom dinastije Kotromanića, poznata kao “zastava sa ljiljanima”, sa kojom se poistovjetio bošnjački korpus u Bosni i Hercegovini, a u isto vrijeme se od nje odrodio veliki dio bosanskohercegovačke populacije (kojoj ta ista zastava itekako pripada), dobio je u medijima sasvim drugo značenje, vezanu za nešto s čime ona nema nikakve veze. Prilikom bilo kakvog sportskog događaja ili nekog okupljanja naroda u dijelu Federacije sa većinskom bošnjačkom populacijom, pojedinci na taj događaj ponesu zastavu sa grbom dinastije Kotromanića, zastavu koja je zvanično predstavljala Bosnu i Hercegovinu prvo od sredine XII. vijeka do 1463. godine, a onda od 1992. (od prijema u Ujedinjene nacije) sve do Dejtonskog sporazuma 1995. godine.

Nažalost, mediji u Srbiji i Hrvatskoj, a i u dijelovima Bosne i Hercegovine sa većinskom srpskom i hrvatskom populacijom, zastavi dinastije Kotromanić prišili su epitet “ratna zastava”. Ispada da je samo zastava sa kojom se identifikuju Bošnjaci “ratna”, a druge dvije, srpska i hrvatska, zaključuje se, vjerovatno su “zastave mira”. Ovaj apsurd, zasnovan na najobičnijoj antibosanskoj propagandi, je u svojoj suštini dizajniran na prizemnim hegemonističkim osnovama, bez imalo poštovanja prema jednom cijelom narodu.

Ne postoje ama baš nikakve historijske pretpostavke koje bi zastavu dinastije Kotromanića označile osvajačkom, hegemonističkom, odnosno… „ratnom“ ili “ratničkom”. Cilj ovakve propagande ima jasne odrednice: udaljiti što je više moguće bosansku populaciju od svoje srednjovjekovne i savremene heraldike te učiniti neprihvatljivom bilo kakvu identifikaciju sa borbom za oslobođenje Bosne i Hercegovine od stranog okupatora i inostranih mešetara te zabraniti pokazivanje u javnosti simbola otpora Bosne i Hercegovine protiv inostranih hegemonija.

Takva kampanja, koja je nažalost našla na plodno tle, postala je gotovo svakodnevna, a stječe se dojam da joj se niko ne protivi. U probosanskoj populaciji je usvojena nova “Varta” zastava Bosne i Hercegovine (nametnuta Dejtonskim sporazumom) , koja je opet istinski prihvaćena samo na teritoriji gdje žive Bošnjaci. Kao što je i zastava dinastije Kotromanić naišla na omalovažavanje, tako je i ova nova (sada već stara) zvanična zastava Bosne i Hercegovine, priznata od svih strana u sukobu, opet postala samo zastava onih kojima je stalo do zajedničke države.

Ostali je smatraju “nametnutom” i ne žele da se na bilo koji način s njom identifikuju, a preferiraju identifikaciju sa heraldikom i simbolima susjednih zemalja. U situaciji u kojoj je nemoguće izaći sa bilo kakvim rješenjem, koje bi sve zadovoljilo, podrazumijeva se da je bilo kakav kompromis nemoguć.

Postavlja se pitanje: „Koje su zastave zaista ‘ratne’, a koje to nisu?“ Da li bi se analogno sa zahtjevima za zabranom javnog pokazivanja zastave dinastije Kotromanića trebalo tražiti proporcionalno zabranjivanje srpske i hrvatske zastave, odnosno, proglašavanja istih “ratnima”?

 

Piše: Nebojša Šerić

prvimart.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top