Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > O obrazovanju i odgoju > Koja je optimalna dob za učenje stranih jezika?

Koja je optimalna dob za učenje stranih jezika?

U suvremenom poslovnom svijetu znanje stranih jezika može biti od presudne važnosti. U prilog tome ide i uvođenje obaveznog stranog jezika (engleskog) već na početku osnovne škole. U nekim se dječjim vrtićima također nudi mogućnost učenja stranog jezika.

Znanje stranih jezika, u većini slučajeva, povećava mogućnost zapošljavanja, kako u vlastitoj, tako i u stranoj zemlji. Iz tog razloga, postavlja se pitanje postoji li i, ako postoji, koja je optimalna dob za usvajanje jezika? Je li ga lakše učiti u djetinjstvu ili se može usvojiti jednako dobro i u kasnijoj dobi (pubertetskoj, adolescentnoj, odrasloj)? Ukoliko postoji optimalna dob za usvajanje jezika, tada se može očekivati da će postojati razlike u toku usvajanja pojedinih njegovih komponenti i u konačno dosegnutom znanju, kod onih koji su ga učili u optimalnoj dobi, za razliku od onih koji su ga učili isključivo prije ili nakon optimalne dobi.

Divlja djeca

Jedna od potvrda koje idu u prilog postojanju optimalne dobi, odnosno kritičnog perioda za usvajanje jezika, su primjeri tzv. divlje djece. To su djeca koja su odrastala u, za čovjekov pojam, ekstremno nepovoljnim uvjetima. Neki od njih pronađeni su potpuno goli u šumi, vučjem brlogu i sl. Živjeli su pretežno sa životinjama čije su obrasce ponašanja i sami usvojili, te nisu imali kontakta s ljudima. Između ostalog, nisu usvojili ni ljudski jezik. Ni nakon dugo vremena sistematskog podučavanja, neki nisu postigli jezične vještine kakve ima većina ljudi koji su odrastali u uobičajenim uvjetima. Pretpostavlja se da je tako jer u kritičnim godinama za razvoj jezika nisu bili izloženi istom.

Bilingvizam (dvojezičnost)

Sposobnost čovjeka da se podjednako uspješno služi s 2 jezika, zove se bilingvizam ili dvojezičnost. Neki pak pod bilingvizmom podrazumijevaju i sposobnost komuniciranja na 2 jezika, ali sa sposobnošću komuniciranja na jednom od njih razvijenijom od sposobnosti komuniciranja na drugom. Prema tom gledištu, većina ljudi danas je bilingvalna.

Generalno, mogu se razlikovati 2 vrste bilingvizma. Prvi je simultani – kada djeca od rođenja uče 2 jezika, a drugi je sekvencijalni – kada se prvo nauči jedan jezik (koji se onda smatra materinjim), a kasnije se uči drugi. Ponekad se može dogoditi da je, kod djece koja su simultano učila dva jezika, sposobnost komuniciranja na jednom od njih nešto razvijenija. To se obično događa jer jedan od jezika dijete, iz različitih razloga, koristi rjeđe.

Postoji li optimalna dob (kritični period) za učenje drugog jezika?

M3352M-1009Budući da se dob smatra značajnim faktorom koji utječe na brzinu i uspješnost usvajanja jezika, znanstvenici su pokušali utvrditi koja je, ako uopće postoji, optimalna dob za učenje istog. Nadalje, kako se jezik sastoji od više komponenti (izgovor, gramatika, rječnik i sl.), moguće je i da su kritični periodi za razvoj pojedinih komponenti različiti.

Neki autori pretpostavljaju da vrhunac usvajanja jezika počinje negdje nakon 2. godine, a postupno počinje opadati malo prije 5. godine. Kritični period završava između dobi od 7 do 10 godina. Jedan dio istraživača utvrdio je da se nakon adolescencije rijetko postižu vještine u komponentama jezika koje nalikuju izvornom jeziku. S druge strane, postoje i oni koji tvrde da se određene komponente jezika mogu vrlo uspješno savladati i nakon adolescencije. Npr., Bahrick i sur. (1994; prema Sternberg, 2005) navode da se razumijevanje rječnika i fluentnost, a ponekad čak i neki aspekti sintakse, stječu podjednako dobro prije i nakon adolescencije. Ipak, vještina izvornog izgovora jezika uglavnom se stječe kada se jezik počne učiti u ranoj dobi.

To ne znači da ne postoje ljudi koji imaju izvorni naglasak, a koji su drugi jezik usvojili nakon rane dobi. Međutim, takvi su rijetki. Flege i sur. (1995; prema Rhode, 2001) navode da sposobnost razlikovanja naglaska u stranim jezicima opada od 7. godine na dalje, tako da se kasnije teško može govoriti izvornim naglaskom. Većina autora smatra da rječnik nema kritičnog perioda i ostaje stabilan tokom života, međutim, ima i onih koji drže da se on uči bolje u kasnijim fazama – nakon puberteta. Za usvajanje gramatičkih pravila, kritičan period je negdje oko 8-15 godine. Fonološke i morfološke komponente su slabije razvijene kad se drugi jezik uči nakon puberteta. Naime, učenje fonema drugog jezika, koji su slični fonemima prvog, može biti teže nego učenje onih koji su različitiji od fonema prvog jezika.

2 svercNeka istraživanja sugeriraju da adolescenti i odrasli ljudi napreduju brže u usvajanju jezika, odnosno nauče više u manje vremena nego mlađa djeca. Međutim, mlađa djeca, u konačnici, usvoje jezik bolje nego odrasli. Pinefield i Roberts (1959; prema Rhode, 2001) navode da je optimalan period za učenje jezika u prvih 10 godina života, budući da je mozak tada plastičniji. Plastičnost mozga odnosi se na mogućnost mijenjanja i reorganizacije veza između živčanih stanica kao odgovor na iskustvo, učenje ili ozlijede.  Lenneberg (1967; prema Rhode, 2001) ističe kako kritičan period za usvajanje jezika traje sve do puberteta.

Kao dokaz, navodi slučaj djece koja su imala oštećenja u lijevoj hemisferi mozga i nisu imala govorne poremećaje kakve su imali odrasli u istim uvjetima. S druge strane, Krashen (1973; prema Rhode, 2001) navodi da lateralizacija jezičnih funkcija završava već u dobi od oko 5-6 godina. Lateralizacija funkcija mozga odnosi se na njihovu različitu zastupljenost u lijevoj i desnoj hemisferi mozga. Premda su obje hemisfere po izgledu vrlo slične, razlikuju se po svojim funkcijama. Kod većine ljudi, lijeva hemisfera je dominantna za jezične funkcije. Varghan-Khaden i sur. (1997; prema Perani i sur., 1998) su izvijestili o pacijentu koji je bolovao od sindroma koji je zahvatio funkcije lijeve hemisfere mozga i zbog toga nije savladao jezik u dobi u kojoj ga savlada prosječno dijete. Nakon što su mu operativno uklonili lijevu hemisferu u dobi od 9 godina, uspio je usvojiti jezične vještine. Pretpostavlja se da mu je desna hemisfera preuzela funkcije lijeve, uključujući i govornu sposobnost.

U jednom istraživanju utvrđeno je da se kod slabije iskusnih govornika drugog jezika, prilikom auditivne prezentacije priče na tom jeziku, aktiviraju drugačija područja mozga, nego kad slušaju priču na prvom – materinjem jeziku. Kako stupanj poznavanja drugog jezika raste, tako je broj aktiviranih područja mozga sličniji onima koja se aktiviraju prilikom slušanja priče na prvom jeziku. To znači da se kod dobrih poznavaoca drugog jezika koriste isti neuralni mehanizmi kao i prilikom slušanja priče na prvom jeziku.

Je li lakše usvojiti jezike sličnije materinjem ili različitije?

4 jeziciGeneralno, lakše je učiti jezike čiji korijeni su sličniji materinjem jeziku. To bi značilo da lakoća učenja drugog jezika ne ovisi toliko o njegovoj težini, nego o sličnosti s prvim (materinjim) jezikom. Primjerice, hrvatska djeca najvjerojatnije uče hrvatski jezik s podjednakom lakoćom kao što talijanska djeca uče talijanski. Djeca čiji je materinji jezik hrvatski će lakše naučiti ruski, kao što će talijanska djeca lakše naučiti španjolski (budući da hrvatski dijeli više zajedničkih korijena s ruskim, nego s talijanskim ili španjolskim i obrnuto).

Zaključno, čini se da nema sasvim jasnih nalaza o postojanju optimalne dobi u kojoj bi se trebalo učiti drugi jezik. Većina istraživača se slaže da se izvorni naglasak postiže uglavnom kada se drugi jezik počinje učiti u ranoj dobi (posebice simultani bilingvizam kada djeca uče 2 jezika od rođenja i usvoje ih do iste razine) te da za usvajanje rječnika nema kritičnog perioda. Ipak, treba imati na umu da svaki pojedinac unosi različita iskustva i znanja u proces usvajanja drugog jezika.

istrazime.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top