Ko upućuje dovu za dug život zulumćara, on voli da se čini grijeh prema Allahu na zemlji

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!” (Hud, 113.)

Imam Ebu Su’ud je za ovaj ajet rekao: “Ovo je najrječitiji izraz koji se može zamisliti u pogledu zabrane nepravde (zuluma) i prijetnje kaznom za zulum i tiraniju.”

Komentirajući ovaj ajet, imam el-Alusi, rekao je: ”Većina komentatora Kur’ana smatra da, ako je stanje sklonosti općenito prema onima kod kojih se primjeti nepravednost i zulum, takvo da zaslužuju da osjete džehennemsku vatru, šta onda mislite o nekome ko pokazuje naklonost prema onima koji su ogrezli u nepravdi i tiraniji?”

Islam poziva muslimana da ne bude tiranin i zulumćar, i da ne bude pomagač zulumćaru u njegovoj nepravdi, jer su upravo pomagači zulumćara i tirana oruđe u njihovim rukama i oni prakticiraju zulum i nepravdu u svim njenim oblicima u ime tirana i zulumćara, pod njihovim barjacima i pod njihovom zaštitom, na šta aludira i ajet: ”Zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.” (El-Kasas, 8.)

Hasan Basri, rekao je: ”Allah je uspostavio vjeru na dva principa: ne činite nasilje (ne budite obijesni) i ne držite stranu zulumćara i tirana.” (Tefsir el-Alusi, VI/348.)

Jer, šta bi bio tiranin bez svojih pomagača, kao što je rekao Sejjid Kutb: ”Tiranin nije ništa drugo nego pojedinac koji u stvarnosti nema moć, autoritet ni vlast, već je neuka i ponizna masa ta koja mu podmeće leđa da ih jaše i saginje svoje glave pred njim, da bi se on uzdigao, i odriče se svog prava na dostojanstvo, da bi se on pretvorio u tiranina. Mase to rade jer su, s jedne strane, prevarene, a s druge strane uplašene, a taj njihov strah proizilazi isključivo iz uobrazilje.” Jedan od oblika podržavanja zulumćara i silnika je i laskanje, zadovoljstvo njihovom nepravdom i opravdavanje njihove tiranije i zuluma u zamjenu za postizanje ovosvjetske koristi. Sufjan es-Sevri, rekao je: ”Ko god upućuje dovu za dug život zulumćara i tiranina, on voli da se čini grijeh prema Allahu na zemlji.” (Ebu Nu’ajm el-Isfahani, Hiljetul-evlija, VII/46.) Šejhul-islam Ibn Tejmije, rekao je: ”Nema spora oko toga da su posljedice zuluma i nepravde kobne, a posljedice pravde dobre i plemenite, i iz tog razloga, rečeno je: ‘Allah će pomoći pravednu državu, čak i ako je nevjernička, a neće pomoći nepravednu državu, makar bila vjernička.”’ (Medžmu’u-l-fetava, 28/62.)

Zulumćari i tirani lišeni su Allahove upute, i oni su u zabludi sve dok ustrajavaju u svojoj nepravdi i tiraniji, pa je njihov život tumaranje i propadanje, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”Allah neće ukazati na pravi put zulumćarima.” (Ali Imran, 86.)

Međutim, ugnjetavanje od strane zulumćara i tlačitelja ne bi bilo potpuno bez njihovih pomagača koji im se dodvoravaju i i pomažu im da tlače druge. Zbog toga su im islamski učenjaci dali naziv ”pomagači zulumćara i tirana” i upozorili na njih i na kaznu koja će ih stići. To je zato što neki ljudi misle da je kazna na dunjaluku i na Ahiretu samo za tirane i zulumćare, a ne za one koji su im pomagali, jer su oni bili potčinjeni njima i njihovim naredbama. No, stvar je sasvim drugačija.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Onaj ko se bude za dobro zalagao – biće i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao – biće i njemu udio u kazni. – A Allah nad svim bdi.” (En-Nisa, 85.) Zagovaranje i zalaganje za dobro (šefa’atul-hasene), islamski učenjaci tumače kao pomaganje vjernicima u džihadu protiv nevjernika, a zagovaranje i zauzimanje za zlo (šefa’atus-sejji’e) kao pomaganje nevjernicima u borbi protiv vjernika, kao što navodi Ibn Džerir et-Taberi u svom Tefsiru.

Imam Ibn Tejmije, proširio je definiciju vrsta zulumćara i tirana, i on zulumćarem smatra svakoga ko pomaže zulumćaru i tiraninu, čak i ako vrši službu koja je u osnovi dozvoljena. On kaže: ”Mnogi naši prethodnici (učenjaci selefa) rekli su da se u pomagače zulumćara i tirana ubrajaju oni koji im pomažu, čak i ako im dodadnu divit, ili naoštre pero, a među njima su i oni koji su govorili da je i onaj ko im pere odjeću pomagač zulumćara.” (Ibn Tejmije, El-Iman, str. 55-56.)

Kada je imam Ahmed ibn Hanbel bio zatvoren i bičevan, često bi govorio: ”Pomagači zulumćara su psi džehennemski.”

Zatvorski stražar ga je pitao: ”Šejh, jesam li i ja pomagač zulumćara?”

Ahmed ibn Hanbel mu je rekao: ”Pomagači zulumćara su oni koji ti kuhaju hranu i šiju odjeću, a ti si jedan od zulumćara.” (Ismail el-Asbahani, Sijer es-selef es-salihin, str. 1059.)

Kazna pomagačima zulumćara na dunjaluku i Ahiretu

Kazna pomagačima zulumćara i tirana nije ništa manja od kazne koju je Allah pripremio zulumćarima, jer su oni saučesnici u zločinu zuluma, nepravde i nasilja. I Allahova kazna zulumćarima i njihovim pomagačima nije ograničena na Ahiret, već će ih zaslužena kazna stići na ovom svijetu prije smrti i Sudnjeg dana.

Jedna od kazni za zulum i pomaganje zuluma jeste poniženje, služenje i robovanje nekom drugom mimo Uzvišenom Allahu. I možda je ovo jedna od najgorih i najžešćih ovosvjetskih kazni za pomagače zulumćara, jer su oni na ovom svijetu poniženi robovi ljudima poput njih. Oni su ih porobili, ponizili i podvrgli ih služenju njima i njihovim željama, kao što se navodi u Kur’anu: ”I on (faraon) zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod griješni.” (Ez-Zuhruf, 54.)

Zatim, prokletstvo i loš glas na ovom svijetu, tako da se oni spominju samo po lošim i ružnim stvarima i djelima, a to je suprotno od njihove namjere da se dodvore nasilnicima i budu im odani kako bi popravili svoj status i stekli ugled pomažući ih u zulumu i nasilju, tako da je njihova kazna suprotna njihovim ciljevima i namjerama, shodno ajetu: ”I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onome svijetu biće od svakog dobra udaljeni.” (El-Kasas, 42.)

Zatim, ponižavajuća i teška smrt, odnosno loš završetak dunjalučkog života. Kur’an nam je opisao težinu uzimanja duše zulumćara i njihovih pomagača, kao i poniženje i patnju sa kojom se susreću u smrtnom času. Uzvišeni Allah, objavio je: ”A da ti je vidjeti nevjernike (zulumćare) u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjavani zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.” (El-En’am, 93.)

A što se tiče kazne za pomagače zulumćara i silnika na Ahiretu, ona je ista kao i za zulumćare, i ona je bolna, nesnošljiva i vječna.

Uzvišeni Allah je izdvojio i posebno spomenuo zulumćare i njihove pomagače u pogledu strahota koje će doživjeti nakon smrti i kada budu ustali iz svojih grobova i išli prema mjestu okupljanja na Sudnjem danu, kao što se navodi u ajetima: ”A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici (zulumćari)! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći, uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.” (Ibrahim, 42-43.) Oni će izaći žurno iz svojih grobova, uzdignutih glava, ukočenih pogleda, zbog velikog straha i razmišljanja o onome što će im se dogoditi.

Stoga islam poziva vjernike da se odlučno i u svakom trenutku suprotstave zulumu i nepravdi u svim njenim oblicima i manifestacijama, počevši od najmanjih i najlakših – mada u nepravdi i zulumu nema ništa malo i lahko -, do najvećih i najgorih oblika tiranije, nasilja, zuluma i nepravde koja izjeda društvo.

Kur’an i Sunnet nas uče da narod koji svoje temelje ne uspostavlja na pravdi i pravičnosti, u njemu nema dobra i njega čeka poniženje i kazna na oba svijeta.  Osim toga, islam nas uči da se šutnja na zulum i nepravdu tirana i zulumćara i neosuđivanje njihovog zuluma i napada na ljudska prava, smatra izdajom islama i muslimana.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ako ljudi vide zulumćara pa ga u tome ne spriječe, očekivati je da ih sve zadesi Allahova kazna.” (Tirmizi)

Poziv na suprotstavljanje društvenoj nepravdi, zulumu i tiraniji, nije nikakav apstraktni politički slogan, već je to dio vjere i djelo kojim se približava Allahu i stiče Njegovo zadovoljstvo i milost. Fudajl ibn Ijad, govorio je: ”Stidim se Allaha da budem zadovoljan dok ne vidim da se pravda proširila i uspostavila.” (Hiljetul-evlija, VIII/108.)

Pravdanje pomagača zulumćara potrebom, strahom za sebe i svoju porodicu, prinudom, nije ništa drugo do šejtansko uljepšavanje i obmana lahkovjernih neznalica. Takva opravdanja im neće biti od koristi na Sudnjem danu, i oni će trpiti kaznu zajedno sa zulumćarima i tiranima, shodno ajetu: ”Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.” (Ez-Zuhruf, 39.)(saff.ba)

akos.ba