Kalesija: Priča o Atik džamiji u Ćivama

Svako vrijeme iza sebe ostavlja tragove koji svjedoče postojanje jednog naroda, njihovih uvjerenja, tradicije i životnih navika. Najvjerniji svjedoci upravo su vjerski objekti koji u historiji Bosne i Hercegovine zauzimaju posebno mjesto te na osnovu kojih su očuvana brojna saznanja o istoj. Upravo jedan takav čuvar kulture i tradicije islamske vjeroispovijesti na bosanskohercegovačkim prostorima jeste Atik džamija u Ćivama. Za prva stoljeća osmanskog prisustva u Bosni karakteristično je da su džamije građene uglavnom u gradskim naseljima i tvrđavama, da bi se tek kasnije, najvjerovatnije od 17. stoljeća,  počele graditi pored značajnih putnih komunikacija, te su služile vjerskim potrebama naselja.

Historija Atik džamije u Ćivama

Atik-džamija u zaseoku Ćive, nalazi se između naselja Vukovije Gornje i Tojšići. Zbog nedostatka izvora nerijetko se polemisalo o samom vremenu izgradnje ove džamije. Ona je, dakle, nastala u vremenu vladavine Osmanlija. Na osnovu usmenih predaja, te sudeći prema vremenu nastanka drugih atik džamija na ovim prostorima i činjenici da je 1533. godine više od pola stanovništva Vukovija prihvatilo islam, moglo bi se kazati da je Atik džamija u Ćivama nastala u prvoj polovini 16. stoljeća. Ipak, opća narodna tradicija, historijski podaci i graditeljsko-arhitektonske karakteristike, ukazuju da je Atik džamija u Ćivama izgrađena u drugoj polovini 17. stoljeća, u stilu tradicionalne bosanske narodne arhitekture. Očuvana je do današnjih vremena uz manje izmjene. 1980. godine džamija je napuštena kao dotrajala, a njena zgrada je obnovljena u autentičnom stilu 1998. godine. Dugo je bila jedina džamija na širem području i posjećivali su je stanovnici: Gornjih i Donjih Vukovija, Tojšića, Lipovica, Hrasna, Rainaca, čak i jednog dijela Gornjih Dubrava. U haremu džamije nalaze se stari nišani od kojih najstariji potiče iz 1774. godine.

Karakteristike

Prije četiri decenije stručnjaci sa Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu sproveli su istraživanje graditeljskih karakteristika Atik džamije koje je pokazalo da je građena bondruk konstrukcijom. Džamija ima mahfil, trijem i drvenu munaru, te šesnaest prozora. Srednje je veličine i ima zatvoren ulazni trijem. Zaključak izveden iz istraživanja kazuje kako je džamiju gradio majstor sa velikim iskustvom.

O njenom značaju govori i činjenica da je jedini islamski vjerski objekt sačuvan u izvornom obliku na području cijele općine Kalesija, te se kao takva nalazi na njenom grbu. Bila je centar duhovnog okupljanja muslimana i muslimanki ovog dijela Sprečanske doline.

Imami

Vjerski službenici bez čijeg predanog rada i zalaganja historija Atik džamije ne bi bila tako blistava, prema predanju građana, poticali su iz familije Imamovića, čak njih devet, od koji se pouzdano zna za Ibrahima, Rašida, Omera i Rešu, zatim Mumin Bajrić, Halil Aščič, Osman Rančić i Husejn Džankić.

Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine

Vrijednost ovom svjedoku vremena uvećala je i činjenica da je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona je Atik džamiju u Ćivama registrovao kao dobro kulturno-historijskog naslijeđa, te uputio urgenciju Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, kako bi ova džamija bila proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. 

Mještani o Atik džamiji                                  

Pored velikog broja podataka i činjenica koje veličaju ovo kulturno-historijsko naslijeđe, sjećanja samih građana protkana najljepšim osjećajima, najveći su dokaz vrijednosti islamskih vjerskih institucija i objekata širom Bosne i Hercegovine. Najstariji mještani rado se prisjećaju vremena kad su obavljali namaz upravo u ovoj džamiji, prije izgradnje novih objekata. Lijepo uređen harem džamije, zajedno sa mezaristanom i naknadno izgrađenom abdesthanom, svakodnevno su posjećivali muslimani koji su dolazili na namaz željni bliskosti sa Gospodarom. Atik džamija je i danas u upotrebi, iako se s izgradnjom novih džamija smanjio broj njenih džematlija.

Za Akos.ba piše: Merima Bajrić