Kakv je stav islama o zapisima?
PITANJE:
Naš imam je kroz hutbu petkom nekoliko puta govorio o gatanju, ogledanju i proricanju sudbine, dokazujući Kur’anskim ajetima i hadisima da čovjek ne može znati neviđeno unaprijed. Među ovdašnjim džematlijama bilo je muslimana koji reagiraju i govore da to nije tačno. Oni, kako se vidi, niječu Kur’an i hadis, pa Vas molim da mi odgovorite kakvi su oni griješnici i u koju grupu griješnika spadaju?
Također naš imam dotakao se u svom vazu i zapisa, rekavši da Kur’an nije objavljen da se iz njega piše bolesnim kako bi ozdravili, nego je on objavljen da se ljudi po njemu vladaju i žive, pa će biti sretni i na ovom i na budućem svijetu. Molim Vas da mi navedete o zapisima koji hadis. Interesira me da li su oni zabranjeni ili ne, i šta sve islamska nauka kaže o zapisima i zapisivanju?
ODGOVOR:
Stav imama je posve ispravan. Drago nam je da se imam tako pravilno postavio prema praznovjernim običajima. Postoji više hadisa koji najstrožije zabranjuju sve vrste gatanja, ogledanja, proricanja sudbine i liječenja pomoću zapisa.
Ibn Mesud navodi da je na vratu svoje žene primijetio obješen zapis. Skinuo ga je, pocjepao i bacio, dodajući da muslimanima nije dozvoljeno da Bogu pripisuju druga. Rekao je: „Čuo sam kada je Božiji poslanik rekao da zapisi i druge vrste gatanja predstavljaju vrstu idolatrije-širka.“
Imran ibn Husein navodi da je Muhammed a.s jednom prilikom primijetio kod nekog čovjeka bakarnu halku oko mišice.Upitao ga je šta mu je to. Kada mu je odgovorio da to nosi u nadi da će ozdraviti, naredio mu je da to odmah skine i baci, dodajući:“ kada bi umro sa tom halkom oko mišice, ne bi se nikako mogao spasiti Božije kazne.“
Priča Ebu Davud da je čuo od Isaa, sina Hamzina, kako je ovaj otišao Hakimovom sinu Abdullahu, koji je bio bolestan i na licu mu se primjećivalo crvenilo.Upitao je bolesnika, kako bi bilo da mu se objesi i priveže amulet, zapis. “Bože sačuvaj“, rekao je, „znam da je Muhammed a.s strogo zabranio takve stvari.“
Bilo bi suviše jednostrano iz ovoga shvatiti isključenje pouzdanja u Božiju pomoć. Čovjek nikada ne smije gubiti nadu u Božiju pomoć. Treba, međutim,znati da prava na Božiju pomoć stječemo tek onda kada sa svoje strane upotrijebimo sve što nam je Svemogući stavio na raspolaganje. Uzaludno je očekivati Božiju pomoć ako nismo iskoristili sve što nam stoji na raspolaganju i što je nauka otkrila. Bog zaista ne pomaže onima koji ne daju od sebe sve što mogu dati.
Na pitanje odgovorio: Husein ef. Đozo (Izabrana djela, FETVE II )
Akos.bA
