Kako su ashabi doživljavali odvojenost od Resulullaha?

U Vjerovjesnikovoj blizini ashabi su osjećali Allahovu zaštitu, milost, smirenost i bereket. Odvajanje od njega ih je rastuživalo, kao u slučaju Sevbana, Poslanikovog, s.a.v.s., oslobođenog roba koji je iznimno volio Resulullaha, s.a.v.s.

Jednog dana dođe on Pejgamberu, a.s., tužan. Kad ga je Pejgamber, a.s., pitao je li bolestan i šta mu je, rekao je: “Nisam bolestan, nego kad tebe dulje ne vidim, zaželim te. Na um mi je pao budući svijet i čini mi se da te tamo neću viđati, jer i ako uđem u Džennet, ti ćeš biti u velikim visinama i neću imati priliku da te vidim. Zbog toga sam tužan i ojađen.”

U nekim tefsirskim djelima navodi se da je taj slučaj bio povod objavljivanju kur’anskog ajeta u kojem se kaže:
وَمَن يُطِعِ اللّهَ وَالرّسُولَ فَأُوْلَـَئِكَ مَعَ الّذِينَ أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مّنَ النّبِيّينَ وَالصّدّيقِينَ وَالشّهَدَآءِ وَالصّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولَـَئِكَ رَفِيقاً.
“Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti.”
Molim Svemilosnog da nas pridruži ovom odabranom društvu u Džennetil-firdevsil-e’ala.

Hfz. Dr. Halil Mehtić

Akos.ba