Kako steći dobru smrt?

Pacijentica nije mogla više govoriti, ali je pokazala na olovku. Dao sam joj olovku sa njenim bilješkama – a sada mislim da sam tu pogriješio. Nisam trebao brinuti jer nije bila u stanju da čita. Nekako je napisala riječi koje su slomile moje srce:

„Doktore, umirem li sada?“

Kimnula je glavom i velika suza se slila niz njeno lice. Suzdržavao sam se da i ja ne pustim suzu. Nisam bio emocionalan jer ona umire jer sam se kao doktor navikao na umiranja vrlo brzo. Bio sam uznemiren jer je ona umirala. Bila je u bolovima, borila se da uzme daha, a njena porodica nije bila još stigla jer nisu uspjeli stići zbog gužve dok je bolničko vozilo lakše prošlo kroz saobraćaj.

Držao sam je za ruku dok njen dah nije postajao slabiji, pa sam se odmakao kada su stigli njen muž i njena djeca.

Teško je reči da je ovo bila dobra smrt. Ova je žena svoje posljednje trenutke provela okružena strancima, u hladnom i neudobnom krevetu hitne pomoći i uz zvukove bolničke opreme kao posljednje zvukove u njenim ušima. Njeni bližnji su se na brzinu oprostili od nje.

Loša smrt

Scene kao gore navedena dešavaju se svake minute u svakom danu širom svijeta. U stvarnosti za nešto što se dešava konstantno od prvog čovjeka i uprkos svim medicinskim dostignućima čovjek je pokazao da je jako loš kod umiranja. Žalosno je po mnoge od nas da će umrijeti na način na koji ne bi željeli preseliti. Možda ćemo biti odvezeni u bolnicu iako od toga neće nikako ili će biti vrlo malo koristi, možda ćemo preseliti u vozilu hitne pomoći ili u bolničkoj sobi sa iglama u našim rukama dok nas okružuju medicinari koji se trude naći način na koji će saopćiti vijest porodici iako su svi znakovi ukazivali na ovo mjesecima a možda i godinama.

Smrt je teška dovoljno i bez čestih komplikacija koje se mogu spriječiti kako bi smrt bila bolna i stresna više nego jeste. Iako ne govorimo o tome mnogo, postoji i ono što se zove dobra smrt.

Šta je “dobra smrt”?

Dobra smrt je izraz koji djeluje kao spajanje nespojivog. Poslije svega,  na skali loših stvari svaki čovjek bi stavio smrt kao najgoru stvar koja mu se može desiti. Neko ko se svakodnevno susreće sa umiranjem, reči će vam da postoji nešto što je dobra ili lošta smrt. Postoji čitava medicinska oblast nazvana palijativna njega koja se bavi time.

Sa stanovišta islama, dobra smrt je kad osoba preseli a Allah je zadovoljan s tom osobom. Kada osoba preseli nakon što je učinila ili je činila dobro djelo. Iako ne može znati konačni status osobe, Poslanik, a.s., nas je obavijestio o određenim vremenima, stanjima i mjestima preseljenja koji imaju poseban značaj. Uglavnom nedostaje opći pogled muslimana na pojam dobre smrti. Skoro u potpunosti to je u smislu ljudima nepoznate veze između umrlog i Allaha, dž.š., dok se zapostavljaju privremeni praktični aspekti. Ovdje želimo govoriti o praktičnoj strani dobre smrti i ovim putem želimo podsjetiti na Poslanikov, a.s., sunnet i pokušati ga oživjeti.

Dobra smrt je opisana kao preseljenje u kojem osba umire u što većem miru, u skladu s njihovim željama i prema njihovim etičkim, kulturnim i vjerskim normama. Ovo uključuje umiranje bez fizičkih bolova, na mjestu koje vole okruženi onima koje vole, više to nego okruženi medicinskim osobljem. Ovo ne zvuči komplikovano ali opet svakog dana većina ljudi umire na suprotan način.

Kako da obezbjedimo dobru smrt?

Potražili smo inspiraciju u historiji islama i pronašli mnogo odgovora koji su ostavljani po strani. Tragovi su vidljivi kroz život Poslanika, a.s., kao skriveni biseri koje trebamo pokupiti i nanizati.

Postizanje dobre smrti može se podijeliti u šest koraka:

1. Razmišljanje i govor o smrti

Mnogo je načina za postizanje dobre smrti ali svi imaju isti prvi korak. Moramo se spremati za smrt na način da se osnažimo a ne da klonemo. Poslanik, a.s., je to učinio na najbolji način razmišljajući o smrti i tražeći od nas da i mi to činimo:“Često je prisjećajte one koja prekida sva uživanja.“

Govoreći o smrti u porodičnim razgovorima mi je pomjeramo iz uobičajenog domena džamije i govora imama. U tome je korisno djecu povesti na dženazu ili sa roditeljima razgovarati o dženazi djeda koji je nedavno preselio. Kojom god linijom uđeš u razgovor, podsjećanje na smrt će ti pomoći u planiranju o njoj.

2. Doza upozorenja

Doza upozorenja je prva teška diskusija o nadolazećoj smrti. To je momenat kada se treba prenijeti teška vijest u procesu koji će obezbjediti što manje boli onima na koje se odnosi. Doktori su u tome pripremljeni na način da tihim glasom pitaju bolesnika želi li nekoga da bude s njim pri tome izgledajući ozbiljno zabrinuti. Nakon toga slijede teške vijesti kroz riječi „Bojim se da imam lošu vijest“ i ostavi se vremena da osoba prvo primi ove riječi prije nego se kaže ta loša vijest.

Ovo je u skladu sa onim kako je Allah, dž.š., Svome Poslaniku, a.s., dao nekoliko doza upozororenja da se njegov život primiče kraju. Prvo je melek Džibril, a.s., sa Poslanikom, a.s., proučio Kur’an dva puta u ramazanu umjesto uobičajenog jednog učenja do tada. Zatim je Allah, dž.š., objavio ajet u kojem je obznanio je da je vjera „upotpunjena“ i time misija Poslanika, a.s., završena. Poslanik, a.s., nam je prenio ova upozorenja kroz Oprosni hadždž i u svojim posljednjim hutbama.

Upozorenja su jako važna. Omogućavaju nam da se pripremimo na najgore i to nam je bolje nego živjeti u nadi pa da ostanemo zatečeni i nepripremljeni kada smrt dođe.

3. Izabrati gdje i kako će se brinuti o vama u vašoj posljednjoj bolesti

Odabrati mjesto u kojem će čovjek umrijeti je očigledno nešto što nemaju svi mogućnost izbora. Za uobičajene slučajeve smrti ovo je izuzetno važno i uprkos tome što većina ljudi preferira umiranje kod kuće, ono ne bude postignuto.

Tužna istina je da ćemo mnogo više vremena provesti razmišljajući o hotelu u kojem ćemo odsjesti nekoliko noći nego što ćemo razmisliti o mjestu na kojem ćemo provesti naše zadnje dane.

Poslanik, a.s., je bio zabrinut zbog toga gdje će provesti svoju posljednju bolest. Pitao je retorički:“Gdje bih trebao ostati sutra?“ nekoliko puta dok njegove supruge nisu razumjele šta ich zaista pita i da želi odabrati gdje da bude umjesto svakodnevnog mijenjanja soba. Odabrao je da to bude soba Aiše, r.a.

Dobra smrt nije smrt bez bolova, ali je pošteđena nepotrebnih patnji krzo ispunjenje želja bolesnika. Medicinska profesija je otišla daleko i niko ne bi trebao patiti bespotrebno u svojim zadnjim trenutcima, ali mnogi ne znaju šta im je sve dostupno pa nastavljaju patiti.

4. Kako da se provede tvoja dženaza?

Propisi o dženazi su specifični. Zbog toga često ljudi pomisle da nema prostora za unošenje ličnog u samo obavljanje dženaze. Vjera nam je ostavila širinu u tome da možemo odabrati ko će nas ogasuliti, ko će nam klanjati dženazu, gdje će nam se klanjati dženaza ili ko će nas spustiti u kabur. Poslanik, a.s., je tražio da ga ogasule vodom iz vrela Ghars, prije svega jer je volio okus njegove vode. Amr ibn El-As, r.a., je tražio da ga ukopaju sa stvarima od Poslanika, a.s., koje je čuvao kod sebe. Osmanski sultani su ukopavani sa dijelovima pokrivača od Ka’be na njima. Sve je prihvatljivo što je u okvirima islamskih propisa.

5. Gdje trebaš biti ukopan?

Ovo je važna odluka za svakoga od nas jer ne moramo sami da se pobrinemo o tome. Čovjeku znači gdje će biti ukopan koliko i to gdje je birao mjesto za život. Ashabi nisu odmah znali gdje će ukopati Poslanika, a.s., pa im je olakšanje donijela vijest Ebu Bekra koji ih je obavijestio o riječima Poslanika, a.s., da se Allahovi poslanici kopaju na mjestu na kojem su preselili. Ovdje je važan i detalj kako je to Poslanik, a.s., rekao Ebu Bekru. Nije mu rekao direktno gdje želi biti ukopan, nego je to učinio uz jednu općenitu izjavu o svim poslanicima. Time je svome prijatelju prenio težak nagovještaj tako da ga to što manje pogodi.

6. Kako će se podijeliti tvoj imetak nakon tvoje smrti?

Islamska pravila o nasljedstvu su jako striktna i jasna te ne ostavljaju mogućnost ljudima da olahko pogriješe. Nažalost, mnogi muslimani nemaju svoje testamente napisane tako da se imovina podijeli po islamskim propisima. Zato se njihova imovina dijeli prema građanskim zakonima zemlje u kojoj su umrli.

Poslanik, a.s., je brinuo o tome šta će biti sa njegovim nasljedstvom nakon što preseli, a to nije bila samo imovina nego i vjera koju ostavlja ljudima i vođenje zajednice. Tako je nekoliko puta na samrti napomenuo da se čuva namaz i oni koji su u vašem posjedu. Odredio je Ebu Bekra da predvodi namaz ljudima i tako ga nominovao kao predvodnika muslimana nakon njegove smrti bez da je to direktno naredio muslimanima. Kao što trebaš pripremiti testament po islamskim propisima za svoj imetak i nasljednike, razmisli i o duhovnom naslijeđu. Gdje i kako da se odgajaju tvoja djeca i unuci? Šta je sa knjigama koje posjeduješ? U koju trajnu sadaku da se ugradiš?

Tvoj život je mnogo više od novca i imetka koji se podijeli poslije tvoje smrti. Ako se sretan, oni poslije tebe će možda očuvati tvoje duhovno nasljedstvo. Olakšat ćeš im tako što ćeš im dati smjernice.

Zaključak

Na kraju, najbolji način da se zadobije dobra smrt je živjeti život u dobru. Život u kojem pomažeš druge radi Allaha, život koji ima pravi smisao i svrhu i život u kojemse prisjeća smrti.

Kao muslimanima, jasno nam je da je dobra smrti kada čovjek preseli a Allah je zadovoljan s njim. Doktor će reči da je dobra smrt kada čovjek umre bez velikih bolova i okružen porodicom. Svaki dobronamjeran čovjek će reči da je dobra smrt ona koja  dođe nakon što ste drugim ljudima učinili život boljim. Ovo troje ne isključuje jedno drugo jer nas Poslanikovi, a.s., postupci upućuju na kombinovanje ovih aspekata.

1. Muhammad Wajid Akhter (www.muslimmatters.org)

Preveo i prilagodio: Ernas ef. Pašalić, prof.

Imam u Džematu Karlsruhe, Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj

akos.ba