Kako prepoznati “fake news”

Istina ili laž informacija?

Kant je rekao: “Istina je univerzalna vrijednost koja važi u svim okolnostima, bez obzira na posljedice”.

Istina kao temelj

Istina i istinitost u informaciji preduvjet su povjerenja na kojem se zasniva odnos komunikator – medij – recipijent. Istinitost neosporno čini temelj medijske vjerodostojnosti. Riječ je o procesu stvaranja povjerenja čija gradnja traje dugo, a koje može u trenu nestati. Kada razmišljamo o istini, možemo zaključiti da je vjerovatno najstariji i najcjenjeniji etički princip civilizcija, stoga dolazimo do pitanja zašto je iskrenost ona koja strada ukoliko nije u čovjekovu interesu? Svakodnevnu istinu, nažalost, često ne svjedoče niti pojedinac apriori, niti komunikator pa čak ni urednik. Iako je istina najvažnija karakteristika vijesti, za većinu novinara, praksa pokazuje suprotno. Naime, sve više radova temelji se na senzacionalizmu, poluprovjerenim informacijama i neistinama što je posljedica površnoga rada, neznanja i neprofesionalizma. Izdvajaju se „poželjne“ činjenice a prešućuju druge jednako relevantne. Bitno je podsjećati na činjenicu da je pitanje istine ključno, ona je ideal kojem bi svi medijski radnici trebalo da teže, a često se, kao što je to slučaj u Minhenskoj deklaraciji, stavlja na vrh moralnih obaveza novinara: „Novinar mora da poštuje istinu, ma kakve bile posljedice po njega, zbog prava javnosti da istinu dozna.“

Problem  lažnih vijesti

Lažne vijesti, u najopćenijitijem smislu, sastoje se od namjernog širenja dezinformacija putem internetskih društvenih platformi, emitiranih medija ili tradicionalnih ispisa. Lažne vijesti imaju veći utjecaj nego ikada prije jer je zahvaljujući digitalizaciji postalo jednostavnije za bilo koga objavljivati ​​i dijeliti sve vijesti ili informacije. Digitalizacija stoga, koliko ima prednosti, ima i nedostataka. Važno je shvatiti, ono što nije informacija zapravo je propaganda i to uopće nije novi fenomen ali je propaganda sa internetom dobila novi zamah. Otvoren je ogroman prostor gdje se fake vijesti mogu prenositi.

Mr. Enita Čustović, viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, navodi kako su fake vijesti sintagma koja se ne smjela dovoditi u vezu sa novinarskom profesijom: „Općenito gledano, „lažne vijesti“ kao sintagma koja se u novinarstu koristi, potpuno je nelogična, slobodno se može reći i kontradiktorna samoj sebi, pa i novinarstvu. Novinarstvo, kao profesija u osnovi podrazumijeva istinu, odnosno jedan od temeljnih kriterija svake vijesti, informacije je njegova tačnost, istinitost. Analogno tome, fake news ili lažne vijesti su „nenovinarstvo“ i u tom svjetlu i trebaju biti posmatrane.“

Problem tzv. lažnih vijest hara i bosanskohercegovačkim društvom, stoga je neophodno govoriti o načinima prepoznavanja i borbe protiv istih: „Lažne vijesti na prvi pogled ili na prvo čitanje često nije jednostavno i lako (odmah) prepoznati. Takve vijesti, kao i svake druge, imaju sve potrebne elemente vijesti – od strukture do poruke, no izostaje im pomenuti temeljni kriterij – istinitost, koji čitaocima, nažalost, može i promaći. Razlozi za plasiranje lažnih vijesti su brojni, kreću se od individualnih interesa i ciljeva (nerijetko su i vrlo lični) do onih na višem nivou – propagandne, političke, ekonomske i druge svrhe, mogu biti manje ili više latentni, odnosno, potpuno mimikrirane intencije. Osim svih neophodnih elemenata (stvarne) vijesti, potpuno lažne ili one poluistinite često imaju izraženu dimenziju utjecaja na emocije čitalaca, zbog čega očekivana reakcija na „istinitost“ sadržaja bude zamijenjena već reakcijom na sadržaj. Dakle, emocionalno uplitanje spriječit će da se racionalno propita i porazmisli o istinitosti same vijesti te eventualno još negdje provjeri tačnost navedenih informacija. To bi, ujedno, i bio način kako se boriti protiv njih. Dakle, medijsko opismenjavanje i medijski odgoj, najprije djece i mladih, a potom i onih malo zrelijih, starijih te razvijanje kritičkog promišljanja spram vijesti koje se svakodnevno plasiraju – jedini je način da se lažne vijesti potisnu, razotkriju, odnosno da se izborimo protiv njih. S druge strane, odgovornost i obaveza novinara je da se novinarstvom izbore protiv ovog „nenovinarstva“. Samo tako, novinarstvo u Bosni i Hercegovini, u moru lažnih vijesti, pa, nažalost, i lažnih medija, ima šansu za opstanak“ – zaključuje Čustović.

Povratak standardima

Kao racionalna bića, zavisimo od istinitih i tačih informacija, na osnovu kojih se donose sudovi o čitavom nizu radnji. S obzirom da se konzumiraju vizuelni i zvučni stimulansi koje pružaju masovni mediji, autonomni pojedinci imaju pravo da očekuju od medijskih radnika da se ponašaju s istim stepenom integriteta kao i ostatak društva. Vjerovanje u istinitost komunikacije gradi povjerenje između pojedinaca, kao i pojedinaca i instituacija.

Nužno je vratiti se profesionalnim standardima i razlikovati profesionalne od neprofesionalnih medija. Vraćanje standarda znači da smo na neki način svi obavezni raditi na tome da one kvalitetnije istraživačke i ozbiljne priče nađu svoje mjesto u medijima i time pokažu kako se može i drugačije. Kao građani smo obavezni da podržimo takve priče, a ne „rekla- kazala“ fake vijesti zasnovane samo na jednom izvoru. Poštujmo istinu i istrajno tragajmo za njom, imajući uvijek u vidu pravo javnosti da zna i ljudsku potrebu za pravičnošću i humanošću.

Za Akos.ba: Rabija Arifović