Kako postići duševni mir?

Blaže psihičke smetnje koje ometaju i ograničavaju svakodnevni život pojedinca postale su sve učestalije. Da li je stalna želja i nastojanje da se bude prvi među ljudima, da se ide ispred drugih, da se zarađuje više novca nego što je potrebno za normalan život dovela do toga da sve više ljudi karakteriše dubok rascjep ličnosti?

Ili je pak prekomjerna težnja za uvažavanjem, ljubavlju, povlađivanjem i besprijekornim izgledom koja se promoviše na sve strane dovela do toga da se “običan” čovjek u vlastitoj koži osjeća tijesno i neudobno, beskorisno i inferiorno? Uzvišeni Allah je ovo stanje spomenuo u Časnom Kur’anu: “Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete sve dok grobove ne naselite. A ne valja tako, saznat ćete svakako!” (Et-Tekatur, 1-3.)

Naše društvo često ne nalazi razumijevanja za stanja psihičke neuravnoteženosti. Često smo primorani da obmanjujemo sebe i druge krijući svoje stanje i emocije što će prije ili kasnije rezultirati eksplozijom potisnutih osjećanja i negativnim posljedicama kako na zdravlje pojedinca tako i na okolinu u kojoj boravi. Sa druge strane, psihički neuravnotežena osoba može biti nesvjesna stanja u kome se nalazi i krivicu i odgovornost prebacivati na druge doživljavajući sebe žrtvom nesretnih okolnosti i zlih ljudi oko sebe. Takva osoba u svom subjektivnom, socijalno osiromašenom svijetu živi okružena” neprijateljima” i na stalnom je oprezu da je neko ne povrijedi, prevari, iskoristi ili slično.  Okružena je “tamnim oblacima pesimizma” uzrokovanog prazninom u duši vječito tragajući ispod površine za skrivenim značenjima i dubljom stvarnošću.

Pitanja koje se postavljaju jesu: Da li se vjernik može naći u stanju psihičke neuravnoteženosti i na koji način prevenirati pojavu blažih psihičkih smetnji?

U suri Junus nalazi se odgovor na ova pitanja. Uzvišeni Allah nam poručuje: “Ako ti Allah da kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i Milostiv je”. (Junus, 107.) Ukoliko razmislimo o pouci ovoga ajeta doći ćemo do zaključka da su briga i očaj samo destruktivna osjećanja kojih se vjernik mora osloboditi. Na nama je da preduzmemo sve što je u našoj moći u datoj situaciji i da se sa potpunim uvjerenjem i pouzdanošću u Onoga koji zna ta je najbolje za nas prepustimo Allahovoj odredbi, jer zadovoljstvo Božijim određenjem ima za rezultat Allahovo zadovoljstvo.

Briga i analiziranje prošlosti, veoma je nekorisno i neproduktivno iz razloga što ne možemo promijeniti prošlost ma koliko se trudili. Prenosi se od Poslanika s.a.w.s. da je rekao: “Ako ti se nešto desi, nemoj govoriti: Da sam uradio to i to . . . Reci: Allah je tako odredio i On čini šta hoće. Riječi “da sam” otvaraju vrata šejtanu.” (Muslim, 2664.)

U potrazi za onim što nemamo, često zaboravljamo zahvaliti na svim blagodatima koje imamo, a jedini način da sačuvamo blagodati koje su nam date jeste da budemo zahvalni na njima: “Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem, voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom; i daje vam svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.” (Ibrahim, 32-34.)

Ne postoji lijek koji može smiriti dušu, odagnati brigu i pomoći čovjeku osim obavljanja namaza: “Pomozite se strpljivošću i namazom, a zaista je to teško osim bogobojaznima.” (El-Bekare, 45.) Život na ovom svijetu pun je iskušenja i ispita koje trebamo sa lakoćom prevazići i uspješno položiti, a najbolje će nam u tome pomoći obavljanje namaza, iščitavanje Kur’ana i životopisa Poslanika s.a.w.s.: “Ovo je Knjiga u koju nema nikakve sumnje. Ona je putokaz bogobojaznima, koji vjeruju u neviđeno , klanjaju namaz, dijele i pomažu druge sa onim što smo im darovali…. Oni će biti spašeni.” (El-Bekara, 1-4.)

Najveća iskušenja imali su najbolji Allahovi robovi – Poslanici i Vjerovjesnici. Njihovi primjeri su navedeni u Kur’anu kako bi se mi okoristili i kako bi spoznali da naše muke nisu najveće. Iskušenja su ispit vjernicima i pokazatelj iskrenosti i jačine Imana, odnos prema njima je ono što čini razliku između vjernika i nevjernika, zahvalnog ili nezahvalnog, licemjera ili iskrenog: “Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.” (Junus, 12.)

Jedan učenjak je rekao: “Sve dok ne povjeruješ u Božije određenje, tvoji se živci neće smiriti, tvoja duša uspokojiti niti slutnje napustiti tvoje grudi. Pera su već napisala ono što će te snaći, zato neka ti se duša ne žalosti. Ne misli kako si baš ti mogao učiniti da se zid ne sruši, da se voda prospe, vjetar da ne zapuše i staklo da ne pukne. Ma koliko mi to htjeli, to nije tačno. Ono što je određeno desit će se i zapisano će se ostvariti.”

Za Akos.ba piše: Alma Kazić