Kako je Austrija proučavanje islamofobije kriminizirala

Operacija Luksor bila je najveća policijska operacija kojoj je Austrija svjedočila od 1945. godine.

Na meti navodnih terorista, više od 100 optuženih uključeno je u preliminarnu istragu protiv lidera muslimanskog civilnog društva i kritičara diskriminatorne politike vođene tokom kancelarskog mandata Sebastiana Kurza (2017-2021), a koje su sudovi uglavnom poništili. Ja sam postao slika ove operacije.

Kurc, nekada nazvan austrijskim Wunderkindom i velika nada mnogih konzervativnih političara širom Evrope, postao je ozloglašen zbog svoje antimuslimanske politike. U ime borbe protiv političkog islama, njegova vlada je zatvorila džamije, zabranila nikab i konačno uspostavila Dokumentacijski centar Politički islam za praćenje muslimanskog civilnog društva kako bi na kraju “politički islam” učinio krivičnim djelom.

Kao osnivački urednik akademskog časopisa Islamophobia Studies Yearbook i osnivač suurednik European Islamophobia Report, također sam bio glasni protivnik ovih politika, kritizirajući ih kao autoritarne poteze koji potkopavaju pravnu jednakost, vjerske slobode, slobodu udruživanja. i, uopštenije, ljudska prava.

Ali kao javni naučnik, naivno sam vjerovao da moja sloboda izražavanja neće biti ograničena. Barem ne u onoj mjeri kojoj sam morao svjedočiti.

Kada su 9. novembra 2020. godine specijalne snage austrijske policije upali u moju kuću u Beču u 5 ujutro, predali su mi nalog za pretres koji je tvrdio da bih mogao biti terorista koji želi da sruši egipatsku vladu i osnuje svjetski halifat. Bio sam zapanjen, u najmanju ruku.

Implikacije su bile dramatične i široke. Upad je ostavio cijelu moju porodicu, posebno moju malu djecu, traumatiziranu. Stalno sam se osjećao nesigurno zbog prisluškivanja telefona i drugih mjera nadzora. Moj bankovni račun i imovina su bili zamrznuti dvije godine. Što je još važnije, iako identitet većine istražianih u okviru Operacije Luksor nije otkriven, medijsko praćenje me pretvorilo u javno lice optuženih.

Teorije zavjere

Sumnje navedene u nalogu bile su zapanjujuće, a jedan aspekt je posebno bio najzanimljiviji: moj akademski rad o islamofobiji naveden je kao razlog za optužbe za terorizam. Redovni izvještaji obavještajne agencije u kojima se navodi zašto sam smatran sigurnosnom prijetnjom duboko su ušli u moj akademski rad o islamofobiji, povezujući ga s teorijama zavjere i tvrdnjom da je moj katolički direktor na Univerzitetu Georgetown, Washington, DC, uvjereni islamista.

Ali dok je žalbeni sud u Grazu u junu 2021. godine presudio da je racija bila nezakonita, u skladu s mnogim drugim presudama vrhovnih sudova kojima su ukinute mnoge antimuslimanske mjere i zakone, od zatvaranja džamija do zabrane nikaba, nije bilo političke volje da zaustavi istraga.

Konačno, prvostepeni sud (pri regionalnom sudu u Grazu), koji je dozvolio prvobitni nezakoniti prepad, donio je šokantnu odluku kojom je potvrđena istraga protiv mene, eksplicitno navodeći moj akademski rad.

Prema regionalnom sudu, moje “aktivnosti u pripremi takozvanog izvještaja o islamofobiji i aktivnosti s inicijativom Bridge na Univerzitetu Georgetown imaju za cilj širenje borbenog izraza ‘islamofobija’ s ciljem sprječavanja bilo kakvog kritičkog angažmana s islamom kao vjera […] kako bi se uspostavila islamska država […]”.

Ovo obrazloženje nije izdvojen slučaj, već se polako i sigurno unosilo u kuloarima vlasti, počevši od političara, obavještajne službe i, konačno, pojedinačnih advokata.

„Stručnjaci za ekstremizam“ kao što je Lorenzo Vidino bili su ključni u tvrdnji da je razgovor o islamofobiji sredstvo za „politički islam“ da podstakne „narativ žrtve“, kako je napisao u izveštaju koji je finansirala austrijska država i koji je postao suštinska osnova za raciju i nastavak istrage.

Na pitanje da li su nasilni islamisti ili pristalice političkog islama opasniji, on je za Frankfurter Allgemeine Zeitung rekao da je “politički islam” opasniji, proširivši tako pojam “suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu” na “suprostavljanje nenasilnom ekstremizmu”.

Ludilo

U tom smislu, obavještajna služba je čak ispitivala i dekana mog fakulteta, pitajući ga da li je ikada razmišljao o mogućnosti da ja utičem na studente, ali i na fakultet. Drugim riječima: razmislite o nastavku zapošljavanja na fakultetu. To je bilo nakon što sam već emigrirao u Sjedinjene Države nakon više prijetnji mom akademskom radu u Austriji.

Konačno, Apelacioni sud u Grazu je zaustavio ovo ludilo. Sud je donio svoju konačnu odluku i nedvosmisleno izjavio da je moje „učešće u društvenom diskursu – čak i kada koristim izraze kao što su ‘antimuslimanski rasizam’ […] apelacioni sud ne može prepoznati nikakve naznake terorističke ili antidržavne sklonosti, članstva terorističkog ili antidržavnog udruženja ili propagande za takva udruženja i njihove terorističke aktivnosti”.

Ova odluka je bila u skladu sa drugim presudama, uključujući i odluku da je sama racija bila nezakonita i da u ovoj istrazi nije bilo krivičnog djela. Iako je ova odluka lično olakšanje, ima puno posla koji treba obaviti u ime austrijske obavještajne službe, koju su pokrenuli alarmistički stručnjaci koji šire teorije zavjere kako bi nacrtali sliku neposredne muslimanske prijetnje.

I općenito, austrijska politička elita mora se zapitati kako vidi budućnost muslimana, koji čine devet posto stanovništva, u zemlji. Dok većina političkih stranaka šuti ili podržava antimuslimansku politiku, zloglasna Operacija Luksor je dobrodošla prilika da se preispita pristup prošlih godina.

Izvor: Middl East Eye

Piše: Farid Hafez

Autor testa je istaknuti gostujući profesor međunarodnih studija na Williams koledžu i nerezidentni viši istraživač na The Bridge Initiative Univerziteta Georgetown.

Prijevod i obrada: Akos.ba